Doktor doktoru vuk ili doktor doktoru zaštita?


Doktor doktoru vuk ili doktor doktoru zaštita?

Mislim da će nakon ovako velikoga publiciteta o liječničkim pogreškama zavladati strah među doktorima i još će manje maturanata htjeti na studij medicine. Griješe svi koji rade, pa tako i liječnici. Međutim, liječničke greške u Hrvatskoj imaju puno veći medijski značaj. Zašto? Možda se misli da će se na taj način njihov broj smanjiti ili, što je vjerojatnije, da tako treba ušutkati liječnički stalež da se više ne usudi zahtijevati poboljšanje svojeg materijalnog statusa. Mi trebamo šutjeti i raditi, i to bez greške!

Svatko razuman zaključit će da samo zadovoljan liječnik može dobro obavljati svoj posao. Ne bih više želio o tome pisati, jer mislim da sam sve o tome rekao odgovarajući na pitanja novinara i u uvodniku prošlog broja LN.

Ponovio sam više puta kako Komora najoštrije osuđuje liječnika koji traži i prima mito. Isto tako više puta sam istaknuo da nama nije u interesu prikrivati liječničke greške. Međutim, percepcija je javnosti da doktori štite jedan drugoga, drugim riječima da mi nismo kompetentni za davanje mišljenja kad se dogodi neželjen ishod nekog medicinskog postupka.

Tko bi trebao biti kompetentan? Možda doktori veterine ili možda psiholozi, pravnici, ekonomisti ili novinari, jer oni mogu "objektivno", neopterećeni cehovskom solidarnošću, vještačiti kod sumnje na medicinsku grešku, za razliku od liječnika koji, zbog cehovske solidarnosti, prikrivaju istinu i na taj način štite doktore? Tako su cijela stručna komisija i predsjednik Komore kazneno prijavljeni zbog ometanja istrage povodom slučaja u KBC-u Rijeka jer su nakon dvodnevnog izvanrednog stručnog nadzora dali mišljenje koje nije bilo u skladu s već unaprijed putem medija stvorenog mišljenja o liječničkoj pogrešci. Prijavu je podnijela naša kolegica, kirurg bez licence za samostalan rad, koja misli da je kompetentna davati stručno mišljenje, i to bolje od vrhunskih stručnjaka.

Sviđalo se to nekima ili ne, Komora će i dalje štititi svoje članove, ali ne tako da prikriva grube liječničke pogreške i štiti doktore koji su se ogriješili o Kodeks liječničke etike i deontologije. Ponovo tvrdim da štiteći doktore zapravo štitimo pacijenta jer psihički destabiliziran doktor ne može dobro obavljati svoj posao.

Na sreću, i pacijenti u velikom postotku misle da dobro radimo, što su pokazale prijašnje i najnovija anketa u kojoj su liječnici primarne zdravstvene zaštite dobili čistu "peticu", a bolnički doktori "četiri plus".

A što je s mitom i korupcijom? Samo u 41 anketnom listiću navedeno je da su zdravstvenu uslugu morali platiti, a imenom i prezimenom navedeno je 12 liječnika koji su tražili mito. To je puno manje od onoga što se tvrdi prema ispitivanjima među stanovništvom.

Dakle indeks percepcije korupcije u zdravstvu je mnogo veći nego što je pokazala ova anketa. Prema njoj je korumpirano 0,14% doktora. Iako je taj postotak malen, ipak ne možemo ni s njim biti zadovoljni te moramo svi boriti kako bi se korupcija iskorijenila. Ova anketa opet je dokazala da liječnici odlično obavljaju svoj posao usprkos nedostatnim sredstvima za zdravstvenu zaštitu.

Na kraju reći ću i ovo: kad bih opet bio maturant i znao sve što sada znam o težini liječničkog zvanja, opet bi se odlučio za studij medicine. Medicina je životni izazov, koji nam daje mogućnost izliječiti ili barem pomoći bolesnima. Taj osjećaj da smo nekom pomogli u nevolji toliko je snažan da nikada nisam požalio što sam izabrao liječničko zvanje. Nadam se da tako misli velika većina liječnika.

 

Preneseno iz:
Liječničke Novine broj 53

Zadnja izmjena: 29.08.2019.