Upale zvukovoda


Upale zvukovoda

Otitis eksterna je upala kože vanjskog slušnog hodnika (zvukovoda) smještenog između uške i bubnjića.

Uho se sastoji od vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg uha. Zvukovod je dio vanjskog uha i predstavlja kanal prosječne duljine oko 2,5 cm, a smješten je između ulaza u zvukovod na ušci i bubnjića koji označava granicu sa srednjim uhom. Zvukovod je djelomično hrskavičane, djelomično koštane podloge, u cijeloj duljini pokriven kožom. Žlijezde smještene u koži zvukovoda proizvode cerumen, smolastu žutu masu koja kod duljeg nakupljanja poprima smeđu boju. Količina cerumena koju uho stvara je individualna. Cerumen štiti zvukovod od infekcije, odbija vodu, kiselog je sastava što onemogućuje rast bakterija i gljivica, te ga stoga ne treba odstranjivati.

Kako dolazi do upale zvukovoda?

U upali zvukovoda mogu sudjelovati razne bakterije, gljivice te virusi. Najčešći uzročnik upale zvukovoda su bakterije, uglavnom Pseudomonas aeruginosa, Enterobacter aerogenes, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, Staphylococcus epidermidis i druge. Kada su gljivice uzročnik upali zvukovoda uglavnom se radi o onima iz roda Candida i Aspergillus. Herpes zoster te Herpes simpleks virusi također su identificirani kao uzročnici upale zvukovoda.

Do upala zvukovoda najčešće dolazi u ljetnim mjesecima, kada ljudi učestalo odlaze na kupanja u bazene, rijeke, jezera ili more. Kontinuirano izlaganje zvukovoda vodi može uzrokovati značajan gubitak cerumena. Zbog nedostatka cerumena voda iritira osjetljivu kožu zvukovoda, smanjena je kiselost u zvukovodu, što u toploj i mračnoj sredini zvukovoda predstavlja izuzetno prikladne uvjete za razmnožavanje bakterija.

Od ostalih stanja koja pogoduju izazivanju upale zvukovoda na prvom mjestu je učestala upotreba tzv. štapića za čišćenje ušiju upotrebom kojih se cerumen i mrtve stanice uglavnom nabijaju u dublje dijelove zvukovoda umjesto da se ostavi prirodnim mehanizmima koji ih guraju prema van da obave svoj posao. Isto tako, guranjem štapića ili bilo kojih drugih predmeta u uho lako se ošteti vrlo nježna koža zvukovoda čineći ga tako posebno osjetljivim na infekciju. Uz gore navedeno, i neke kronične bolesti kože kao što je primjerice psorijaza kao i alergije mogu dovesti do upala zvukovoda.

Klinička slika upale zvukovoda

Simptomi upale zvukovoda su svrbež, bol koja može biti izuzetno jaka te osjećaj začepljenosti uha i nagluhost. Bol se pojačava pritiskom na ušku ili žvakanjem. Zvukovod je natečen i crven i iz njega može curiti žuto-zelenkasti gnoj. U težim slučajevima ovim simptomima može se pridružiti i povišena tjelesna temperatura kada je najčešće došlo do širenja upale i na samu ušku koja je tada crvena i natečena, a može doći i do povećanja limfnih čvorova smještenih oko uške.

Dijagnosticiranje upale zvukovoda

Dijagnosticirati nekompliciranu upalu zvukovoda za liječnika je uglavnom lagan posao - uz karakterističnu anamnezu i simptome bolesti lokalni nalaz natečenog i zacrvenjenog zvukovoda najčešće je dovoljan za dijagnozu. U slučaju potrebe može se učiniti i bris zvukovoda na bakterije odnosno gljivice, a tek u kompliciranim slučajevima bolesnika treba hospitalizirati.

Liječenje upale zvukovoda

Većina slučajeva upale zvukovoda uspješno se liječi primjenom topičkih antibiotika, dakle u obliku kapi za uho, najčešće u kombinaciji s kortikosteroidom. Kod jačih upala u zvukovod se može ugurati sterilna pamučna krpica dobro namazana antibiotskom masti koja se tamo ostavlja oko 48 sati, a pacijent tada na krpicu kapa propisane kapi za uho. Naravno, postupak stavljanja krpice može obaviti samo liječnik! Nakon vađenja krpice nastavlja se primjena kapi za uho do ozdravljenja. Ukoliko pacijent ima visoku temperaturu u liječenje se može uključiti i peroralni antibiotik (tablete ili kaspule). Za suzbijanje bolova liječnik će prepisati analgetik. Za liječenje gljivičnih infekcija na raspolaganju su antimikotici, također u obliku kapi.

Sama bolest najčešće traje 5-7 dana, do poboljšanja uglavnom dolazi za 2 do 3 dana. Lijekove treba uzimati u skladu s uputama liječnika a ne prestati s njihovom primjenom odmah po gubitku simptoma bolesti. Za vrijeme liječenja i neko vrijeme poslije, sve skupa desetak dana uho treba držati maksimalno suhim. Preporučuje se kupanje u kadi umjesto tuširanja, poseban oprez potreban je kod pranja kose. Ne preporučuje se plivanje niti igranje vodenih sportova.

Prevencija upale zvukovoda

Za prevenciju bolesti najvažnije je ne zadirati u prirodne obrambene mehanizme samog zvukovoda, dakle ne gurati razne predmete u zvukovod, niti njima vršiti "čišćenje" istog. U slučaju da imate osjećaj da prevelika količina cerumena u uhu utječe na vaš sluh javite se svom liječniku koji će najčešće vrlo lako riješiti vaš problem. U slučaju dugotrajnog svrbeža zvukovoda također otiđite do svog liječnika koji će pregledati uho i prepisati terapiju. Ukoliko ste skloni upalama zvukovoda, nakon kupanja pustite da voda iscuri iz zvukovoda naginjanjem glave na stranu dok će se pomicanjem uške u raznim smjerovima olakšati izlazak vode iz zvukovoda. Zatim uho dobro obrišite ručnikom. Upotreba sušila za kosu stavljenog na najmanju brzinu i stupanj zagrijavanja, sa primjerene daljine također može biti korisna. Za vrijeme kupanja u bazenima ili moru možete koristiti kapu za kupanje kojom ćete prekriti uši. Upotreba zaštitnih čepića za uši je dvojbena jer oni sami mogi iritirati zvukovod i uzrokovati upalu.

Zadnja izmjena: 06.01.2016.

Najnovije sa foruma: