Potpuna promjena životnih navika i u nekim slučajevima lijekovi, mogu pomoći osobama s metaboličkim sindromom.
Svakako treba istaknuti da tjelesna aktivnost, gubitak težine i prestanak pušenja mogu pomoći u snižavanju povišenog krvnog tlaka te poboljšati razine kolesterola i šećera u krvi.
Sljedeće promjene su ključne za smanjenje rizika od metaboličkog sindroma:
Tjelesna aktivnost - Liječnici preporučuju najmanje 30 do 60 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta svakodnevno, npr. brzo hodanje.
Gubitak suvišnih kilograma - Gubitak 5 do 10 posto tjelesne težine može sniziti razine inzulina i krvni tlak te smanjiti rizik od šećerne bolesti.
Zdrava prehrana - DASH dijeta i mediteranska prehrana ograničavaju nezdrave masnoće i stavljaju naglasak na voće, povrće, ribu i cjelovite žitarice. Pokazalo se da oba pristupa imaju veliku zdravstvenu korist za osobe s metaboličkim sindromom. Prije nego počnete primjenjivati novi plan prehrane, posavjetujte se s liječnikom.
Prestanite pušiti - Pušenje povećava otpornost na inzulin i pogoršava zdravstvene posljedice metaboličkog sindroma. Potražite liječničku pomoć da se odviknete od pušenja.
Zajedno sa svojim liječnikom nadzirite svoju tjelesnu težinu i razinu glukoze i kolesterola te krvni tlak kako bi se uvjerili da promjena načina života djeluje. Ako uz promjenu načina života niste u stanju postići cilj, liječnik će vam propisati lijekove za snižavanje povišenog krvnog tlaka, kolesterola i gubitak tjelesne težine.
Prema rezultatima nove studije, dva dana konzumacije zobene kaše može potaknuti fenolne metabolite iz crijeva da snize razine kolesterola, što objašnjava zašto obrok zobi i mikrobiom oblikuju metaboličke koristi. Naime, fenolni spojevi nastali razgradnjom zobi crijevnim mikrobima, poput ferulinske kiseline i dihidroferulinske kiseline, zajedno s drugim fenolnim metabolitima, povezani su s koristima za lipidni profil, posebno učincima snižavanja kolesterola.
21.12.2025. 15:5921.12.2025. 15:42
| University of Jyväskylä | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Nova studija pokazuje da odrasli koji ostaju tjelesno aktivni tijekom cijele odrasle dobi imaju znatno nižu prevalenciju metaboličkog sindroma u dobi od 61 godine od onih čija tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme ostaje niska. Međutim, tjelesna aktivnost u ranoj i kasnoj odrasloj dobi, posebno vježbe jačanja mišića, može ublažiti rizike povezane s ranijom neaktivnošću.
