Metabolički sindrom je povezan s metabolizmom vašeg tijela, vjerojatno sa stanjem koje se zove otpornost na inzulin. Inzulin je hormon kojeg proizvodi gušterača, a kontrolira količinu šećera u krvotoku.
U normalnim okolnostima probavni sustav razgrađuje hranu koju ste pojeli u šećer (glukozu). Krv nosi glukozu u tjelesna tkiva, a stanice ju koriste kao gorivo. Glukoza ulazi u stanice pomoću inzulina. U osoba s otpornošću na inzulin stanice ne reagiraju normalno na inzulin te glukoza teže ulazi u stanice. Tijelo reagira tako da proizvodi sve više i više inzulina kako bi glukoza prodrla u stanice. Rezultat toga su povišene razine inzulina u krvi. To na kraju može dovesti do šećerne bolesti (dijabetesa), kada tijelo više ne može proizvesti dovoljno inzulina kojim bi održavalo normalnu razinu glukoze u krvi.
Čak ako vaše razine nisu toliko visoke da bi se moglo reći da imate šećernu bolest, povišena razina glukoze može ipak biti opasna. Neki liječnici ovo stanje nazivaju "pred-dijabetes". Povišeni inzulin povećava razine triglicerida i drugih masnoća u krvi. Također utječe i na rad bubrega što dovodi do povišenog krvnog tlaka. Ovi kombinirani učinci otpornosti na inzulin povećavaju rizik od srčane bolesti, moždanog udara, šećerne bolesti i drugih stanja.
Istraživači još uvijek istražuju što izaziva otpornost na inzulin. Tu su vjerojatno uključeni razni genetički čimbenici kao i oni okoliša. Neki ljudi mogu biti genetički podložni otpornosti na inzulin naslijedivši sklonost od svojih roditelja. No najveći "krivci" su debljina i nedovoljna aktivnost.
Studija provedena na gotovo 16.000 odraslih osoba sugerira da često preskakanje doručka može biti povezano s većom vjerojatnošću razvoja metaboličkog sindroma, glavnog faktora rizika za srčane bolesti. Budući da je metabolički sindrom glavni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti, ovi rezultati ističu potencijalnu važnost redovite konzumacije doručka radi poboljšanja kardiometaboličkog zdravlja.
