Gušterača, pankreas, klinast je organ, dug 13 do 15 cm, koji leži na stražnjoj trbušnoj stijenci u visini prvog i drugog slabinskog kralješka. Proteže se skoro transverzalno od dvanaesnika do hilusa slezene.
Makroskopski se dijeli na tri dijela: glavu, tijelo i rep gušterače.
Gušterača je egzokrina i endokrina žlijezda u kojoj egzokrine stanice čine 98 posto tkiva. One stvaraju, pohranjuju i u pankreasnom soku izlučuju probavne enzime i elektrolite od kojih su najvažniji bikarbonati. Temeljnu jedinicu egzokrinog dijela gušterače čini složena acinusna žlijezda s izvodnim vodom. Više acinusa čini lobuluse koji formiraju lobuse, a njihovi izvodni kanali anastomoziraju i izljevaju se u glavni pankreatični vod. Probavni enzimi koje izlučuje gušterača su lipaze (razgrađuju masti), amilaze (razgrađuju ugljikohidrate), proteaze (razgrađuju bjelančevine) i dr..
Endokrini dio gušterače sastoji se od četiri vrste stanica koje su grupirane u Langerhansovim otočićima - beta-stanice (luče inzulin), alfa-stanice (luče glukagon), D-stanice (luče somatostatin) i PP stanice (luče pankreatični polipeptid (PP)).
Inzulin snizuje razinu glukoze (šećera) u krvi, a glukagon povisuje razinu glukoze u krvi.
Bolesti gušterače (upale, karcinom glave gušterače) mogu se lako proširiti na dvanaesnik ili pritisnuti izvodne kanaliće žuči, te izazvati zastojnu žuticu (opstruktivni ikterus). Mogu se proširiti na portalnu te na donju šuplju venu.
Nova studija otkriva kako bakterije u crijevima mogu pomoći u određivanju hoće li aminokiselina asparagin iz prehrane hraniti rast tumora ili aktivirati imunološke stanice protiv raka. To crijevni mikrobiom, koji se sastoji od bilijuna mikroorganizama koji žive u crijevima, postavlja kao središnjeg igrača u odgovoru tijela na rak i na moderne tretmane raka poput imunoterapija.
29.01.2026. 11:5329.01.2026. 11:41
| Advanced Functional Materials | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Znanstvenici sa Oregon State University razvili su novi nanomaterijal koji pokreće par kemijskih reakcija unutar stanica raka, ubijajući stanice putem oksidativnog stresa, a zdrava tkiva ostavljajući na miru. Ovi rezultati unapređuju područje kemodinamičke terapije ili CDT-a, novog pristupa liječenju temeljenog na prepoznatljivom biokemijskom okruženju koje se nalazi u stanicama raka.
