Kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetnorezonantna kolangiopankreatografija (MRCP) gušterače su pretrage koje se najčešće izvode. Ukoliko CT ili MRCP pokažu neresektabilnu ili metastatsku bolest, treba razmotriti perkutanu aspiraciju lezije radi analize tkiva.
Ukoliko CT pokaže potencijalno resektabilni tumor ili ukoliko se tumor ne prikaže, može se koristiti MRCP ili endoskopski ultrazvuk radi određivanja stadija bolesti ili detekcije malih tumora koji nisu vidljivi CT-om.
U bolesnika sa zastojnom (opstrukcijskom) žuticom može se učiniti endoskopska retrogradna koledokopankreatografija (ERCP) kao prva dijagnostička pretraga.
Jednako tako treba učiniti rutinske laboratorijske testove. Povišenje alkalne fosfataze i bilirubina upućuje na opstrukciju bilijarnog trakta ili jetrene metastaze.
Anitgen CA 19-9 može se koristiti radi praćenja bolesnika s rakom gušterače i pretraživanje onih s povećanim rizikom.
Stadiji razvoja raka gušterače su:
I. stadij - Rak je ograničen na gušteraču.
II. stadij - Rak gušterače se proširio izvan gušterače, na obližnja tkiva i organe te limfne čvorove.
III. stadij - Rak gušterače se proširio izvan gušterače, do glavnih krvnih žila oko gušterače i limfnih čvorova.
IV. stadij - Rak gušterače se proširio izvan gušterače, na udaljena mjesta, poput jetre, pluća i peitoneuma (potrbušnice).
Eksperimentalno cjepivo pomoglo je imunološkom sustavu da prepozna i odgovori na mutacije koje potiču većinu karcinoma gušterače, pokazuju rezultati nove studije. Gotovo svaki pacijent koji je procijenjen nakon primanja cjepiva razvio je imunološki odgovor protiv mutiranog KRAS-a, gena koji igra glavnu ulogu u raku gušterače.
25.09.2026. 17:2725.09.2026. 17:18
| Journal of the National Comprehensive Cancer | Mr. sc. Dean Delić, dr med.
Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka (ICI) mogu potaknuti antitumorske odgovore, ali također mogu uzrokovati nuspojave koje zahtijevaju liječenje imunosupresivnim lijekovima. Nova retrospektivna studija otkrila je da su pacijenti koji su primali ICI i višestruke imunosupresivne terapije imali veći rizik od ozbiljnih infekcija. Gotovo polovica infekcija bile su teške, po život opasne ili smrtonosne infekcije.