Žučni mjehur je kruškolika vrećica duga 8 do 12 cm, 4 do 5 cm široka, volumena 30 do 50 ml, priljubljena uz donju ploštinu jetre, a služi kao spremište koncentrirane žuči između razdoblja probave.
Žuč je vodena otopina žučnih kiselina, bilirubina, kolesterola, fosfolipida i elektrolita koji se stvara u jetri. Kolesterol je sam netopljiv u vodi, ali postaje topljiv u micelama s fosfolipidima, ponajprije s lecitinom, te žučnim kiselinama koje omogućuju njegovo izlučivanje putem žuči. Poremećen omjer pojedinih sastojaka žuči pogoduje nastanku žučnih kamenaca.
Osim u probavi te apsorpciji masti i vitamina topljivih u mastima (A, D, E i K), žuč ima i druge važne funkcije. Žučne kiseline potiču izlučivanje vode u debelom crijevu i tako pomažu čišćenje crijeva, putem žuči izlučuje se bilirubin koji nastaje kao razgradni produkt hema od istrošenih eritrocita, a također brojni lijekovi te endogeni spojevi se na taj način odstranjuju iz organizma.
Rak žučnog mjehura je rijedak tumor. Pojavljuje se najčešće u dobi nakon 65. godine života, češće u žena (4:1) i većinom u bolesnika s prisutnim kamencima u žučnom mjehuru.
Ukoliko se rak žučnog mjehura otkrije u najranijem stadiju, šanse za izlječenje su dobre, no većina tih tumora otkrije se u vrlo kasnom stadiju te su prognoze često loše.
Rak žučnog mjehura je teško dijagnosticirati jer obično nema znakova i simptoma. Također, budući da se radi o organu koji je prilično sakriven, rak žučnog mjehura često raste bez da bude otkriven.
Histološki, najčešće je riječ o adenokarcinomu koji se brzo širi izravnom invazijom jetre transperitonealnim, limfatičnim i venskim presadnicama.
Tjelovježba može suzbiti štetne učinke liječenja raka, poput oštećenja srca i živaca te moždane magle, sugerira sveobuhvatan pregled postojećih studija. Čini se da tjelovježba također poboljšava psihološku dobrobit i ukupnu kvalitetu života, što daje težinu njenom rutinskom uključivanju u protokole liječenja bolesti.
30.03.2025. 16:2330.03.2025. 15:44
| British Journal of Sports Medicine | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da su osobe koje su svakodnevno prakticirale tjelesnu aktivnost laganog i umjerenog do jakog intenziteta, imale manji rizik od raka nego pojedinci koji su više sjedili.