Dijagnosticiranje ne-Hodgkinovog limfoma

Pri postavljanju dijagnoze liječnik pregledom može ustanoviti povećanje limfnih čvorova, slezene ili jetre te poslati krv na analizu. U nalazu krvi je moguće uočiti promijenjene (limfomske) stanice, ali i biokemijske promjene koje se kod limfoma mogu javiti u laboratorijskom nalazu krvi. Prvenstveno se radi o povećanju koncentracije enzima laktat-dehidrogenaze (LDH).

Kao posljedica limfoma koji zahvaća koštanu srž, može se javiti smanjenje broja drugih, normalnih stanica krvi, primjerice manjak eritrocita ili trombocita. Rendgenskim pretragama (obični rendgen, kompjuterska tomografija-CT, magnetna rezonanca-MRI, pozitronska emisijska tomografija-PET) moguće je oslikati unutrašnjost tijela i identificirati tumor koji se rukom ne može napipati.

Konačna dijagnoza postavlja se mikroskopskom analizom limfnog čvora ili drugog limfnog tkiva. Postupak uzimanja tkiva za analizu se naziva biopsija. Sastoji se u tome da se specijalnom iglom kroz kožu ulazi u sumnjivo tkivo. Postupak se radi u lokalnoj anesteziji. Ponekad je potreban i operativni zahvat u općoj anesteziji kako bi se došlo do limfnog tkiva u području trbuha ili prsišta. Dobiveni uzorak patolog ispituje pod mikroskopom kako bi odredio tip promijenjenih stanica. Stanice dobivene biopsijom mogu se dodatno ispitati metodom imunofenotipizacije kako bi se utvrdilo da li je zloćudna promjena prvobitno nastala u T ili B limfocitima ili pak nekim drugim stanicama limfocitnog sustava. Kako zloćudnoj preobrazbi stanice prethode promjene genetskog materijala, kromosomskim se pretragama može otkriti specifični tip limfoma.

Detaljna analiza uzorka biopsije iznimno je važna jer će ona najtočnije razlučiti o kojem tipu limfoma se radi, što je preduvjet za pravilno liječenje ne-Hodgkinovog limfoma. Zato se liječenje ne-Hodgkinovog limfoma započinje tek nakon postavljanja točne dijagnoze. Takvo kratkotrajno odgađanje, za razliku od pogrešnog liječenja, u pravilu nema negativnih posljedica na ishod bolesti.