Većina karcinoma prostate otkrije se digitorektalnim pregledom i određivanjem serumskog PSA (specifičnog antigena prostate), što se obično provodi svake godine u muškaraca starijih od 50 godina.
Kod osoba koje su izložene većem riziku od raka prostate, testiranje se može provesti u mlađoj životnoj dobi.
Ponekad se pri digitorektalnom pregledu napipa vrlo tvrda ili čvorasta prostata, no nalaz je nerijetko uredan; induracija i nodularnost ukazuju na rak, ali te se promjene nalaze i kod granulomatoznog prostatitisa, prostatolita i drugih poremećaja. Širenje induracije na sjemene mjehuriće i lateralno fiksiranje žlijezde govore za lokalno uznapredovali rak.
Digitorektalnim pregledom utvrđen rak prostate je u pravilu opsežan i u više od 50 posto slučajeva proširen izvan nje.
Abnormalni nalazi zahtjevaju histološku provjeru, obično pomoću iglene biopsije vođene transrektalnim ultrazvukom (TRUS), koja se može izvršiti i vanbolnički, bez opće anestezije.
Serumski PSA predstavlja donekle prijepornu pretragu probira, premda je povišen u 25 do 92 posto bolesnika s rakom prostate, obzirom da je umjereno povišen i u bolesnika s benignom hiperplazijom prostate (BHP).
Razine 4 ng/ml tradicionalno su smatrane indikacijom za biopsiju u muškaraca starijih od 50 godina, dok u mlađih muškaraca i vrijednosti 2,5 ng/ml.
Pretrage koje određuju omjer slobodnog prema vezanom i kompleksiranom PSA specifičnije su od standardnog mjerenja PSA. Rak prostate prate niže vrijednosti slobodnog PSA.
Ostale pretrage koje mogu pomoći u postavljanju dijagnoze su kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska rezonancija (MRI), scintigrafija kosti, biopsija limfnih čvorova i dr.
Dijagnoza raka prostate potvrđuje se samo biopsijom.
Određivanje stadija bolesti prostate je neophodno zbog određivanja daljnjeg načina liječenja raka prostate. Postoje dva načina određivanja stadija raka prostate A-D ili I-IV stadij:
Zadnja izmjena: 10.01.2014.
Nakon liječenja CAR-T stanicama - imunološkim stanicama dizajniranim za napad na rak - pacijenti se ponekad žale svojim liječnicima da se osjećaju kao da imaju moždanu maglu, odnosno zaboravnost i poteškoće s koncentracijom.
Međunarodni tim znanstvenika utvrdio je sličnosti u mehanizmima dijabetesa i raka, naime, protein PPARγ, koji je ključan za regulaciju metaboličkih procesa, također može utjecati na rast stanica raka prostate. Već je poznato da je PPARγ meta određenih lijekova koji se koriste za liječenje dijabetesa tipa 2. Rezultati studije ukazuju na to da bi takvi lijekovi mogli predstavljati i obećavajući pristup liječenju raka prostate.
