alanford
|
22.08.2025. 15:05
Pozdrav,
pišem Vam u nadi da ću dobit nekakvu inspiraciju ili savjet kako sinu (i sebi) olakšat njegove odlaske u vrtić. Pokušat ću skratit priči i navest samo (šta ja mislim) najvažnije.
Dakle, sin ima 4god i 10mj. U vrtić je krenuo sa 3god. Od kad je krenuo pa do dana današnjeg to je borba i negodovanje. Imamo boljih i gorih dana ali ni jedni ni drugi ne uključuju njegov radostan odlazak, eventualno će proći bez prevelikog grintanja ili suza ali to nam je za sada domet i najveći uspjeh. Svaku večer nakon priče i gašenja svjetla započinje "mama, ja ne želim sutra u vrtić, meni je tamo dosadno, ne želim odmarat, kad će proći vrijeme, ti mi nedostaješ...", nekad se trudim uć u dubiozu te njegove intenzivne, konstantne NE želje za vrtićem, pa nabrajam sve njemu potencijalno lijepo/zanimljivo u vrtiću, kako ćemo brzo doć po njega, pa ćemo radit šta on želi/voli, kako i on meni nedostaje ali moramo radit zato jer.., kako odmah žurimo njemu čim završi posao itd itd, ali u zadnje vrijeme moram priznat gubim strpljenje i sinoć sam mu nakon početnog pokušaja objašnjavanja rekla da sad više nećemo pričat o vrtiću, da pričamo pola dana o tome i da će sutra ić kao i svaki drugi radni dan jer mama i tata moraju na posa i da možemo pričat o nečemu drugome. Nije bio presretan tim mojim stavom al nije se ni bunio, počeo je pričat o nečem drugom. Ujutro ga muž vozi jer sam ja već na poslu tako da nisam prisutna ali po njegovim riječima bude mini cirkus (plakanje, vrištanje).
Ima mlađeg brata (2god) koji je također krenuo u jaslice u 4.mjesecu ove godine. Brat mu se prilagodio relativno brzo i njemu ti odlasci (čak ni nakon dužeg izbivanja) ne predstavljaju problem (ali ni radost da napomenem). Njih dvojica se jako dobro slažu i jako su si privrženi i zaštitnički nastrojeni, a s obzirom da idu u isti vrtić (odvojene sobe) kad izađu u šetnju ili igru ispred vrtića zajedno se druže i igraju sa drugom djecom.
Inače, prva godina vrtića je bila više manje bezveze, tete su komentirale da se ne uključuje u igre, da je uglavnom sam ili traži njihovu pažnju, ne želi (ali odradi) sudjelovat u zajednički organiziranim (kreativnim) aktivnostima, ali da je dobar, samostalan, poslušan, miran, nije konfliktan. Druga godina vrtića je započela još gore jer u novoj grupi imaju dječaka s autizmom koji ne priča, puno viče i zna bit agresivan prema drugoj djeci. Nekad bi znao reći da nije ništa radio do ručka jer je čekao da taj dječak ode kući da se može opustit. Nakon nekog vremena se situacija smirila, djeca su se navikla jedni na druge i to više nije spominjao kao problem. Još jedan veliki problem je obavezni popodnevni odmor (kojeg on nema već više od 2god), što znači da mora 2h ležat i čekat da vrijeme prođe. Tete mu dopuste da uzme priču dok leži pa da malo lista/čita/gleda, ali to njemu nije neki ustupak bi rekla. Ipak, ove godine tete kažu da se vidi korak nabolje, pogotovo pri kraju godine, da se opustio, oslobodio, stekao je neka prijateljstva, lijepo je prihvaćen u kolektivu, šta i ja primijetim. Vani smo svaki dan, u parkiću, šetnji, na plaži, predstavi, što nam vrijeme dopusti i vidim da je njegova interakcija s drugom djecom potpuno drugačija nego lani (uključuje se u igru, poziva druge u igru, organizira igru, dijeli pravdu ..). Da napomenem, tete su mu odlične, susretljive, predane svom poslu i on nikad nije imao nikakvu zamjerku na njih, naprotiv.
Inače je jaaaako aktivan i razigran, ima puno energije, vesel, znatiželjan, pričljiv. Rekla bi da je emocionalno inteligentan, osim šta prepozna emociju kod drugih, zna i svoje, pa mi tako zna reć „mama, malo sam nervozan, ne znan šta mi je, pusti me na miru sad“ i stvarno upali, nakon malo mira kao da se resetira u normalu i mir. Nije sklon ni plakanju ni urlanju kako bi dobio šta želi (šta se dogodi prilikom ulaska u vrtić). Voli nogomet i vanjske aktivnosti, zastave, države, slova, brojeve, zna čitati i slova i brojeve. Zanima ga zbrajanje, oduzimanje, brojanje. Kad mu je dosadno zna sjedit i brojat u nedogled (400-500). Nedavno mi je rekao prilikom šetnje, iz čista mira, da se broj 158 nalazi između brojeva 157 i 159 šta me iznenadilo odakle mu sad to pa san ga malo ispitivala za druge brojeve i izgleda da ih je prokužio (nikad nismo kući to s njim radili). Voli da mu se čitaju priče, tako je teta u vrtiću nedavno rekla da mu je ujutro kad je došao pročitala 8 priča, da više nije jadna mogla govorit. U šetnji čita registracije auta, zna iz koje države ili grada su došli, ima te neke fascinacije koje ga drže neko vrijeme dok ne dođe nešto drugo. Prvu godinu vrtića je imao imaginarnog prijatelja koji se nedavno opet nakratko pojavio (naime, bio je u Mađarskoj) pa opet nestao. Voli pričat neke svoje izmišljene jezike i pjevat pjesme na jezicima drugih država (da napomenem, ne zna druge jezike, šta me ljudi u prolazu pitaju). Jako je empatičan, dobar je prema drugoj djeci, nije škrt ni grabežljiv, sve svoje podijeli (i previše nekad mi se čini), ali je jaaako nestrpljiv i u zadnje vrijeme se voli raspravljat i pregovarat o svemu i svačemu. Također bi spomenila njegovu nesposobnost da se zaigra sam. Čak i kad se zaigra svi to moraju vidit; kako je parkira auto, kako je potonuo Titanic, koliko može skočit u dalj, kako plovi brod tamo negdi na po kanala, pa čak i kad je vrijeme crtića zove me da ih gledam s njim. Nekad kažem da ne mogu baš sve vidit jer moram kuhat/čistit/spremat pa ga pozovem da on dođe gledat mene kako metem i to ga malo odvrati od želje za mojom prisutnosti, a nekad gledam, šta ću .
Sve u svemu, jedan prekrasan, meni savršen, vesel, pametan dječak koji NE voli vrtić! Šta da radimo i kako da preživimo dnevne monodrame?
Puno hvala na odgovoru
|