|
alanford
|
22.08.2025. 15:05
Pozdrav,
pišem Vam u nadi da ću dobit nekakvu inspiraciju ili savjet kako sinu (i sebi) olakšat njegove odlaske u vrtić. Pokušat ću skratit priči i navest samo (šta ja mislim) najvažnije.
Dakle, sin ima 4god i 10mj. U vrtić je krenuo sa 3god. Od kad je krenuo pa do dana današnjeg to je borba i negodovanje. Imamo boljih i gorih dana ali ni jedni ni drugi ne uključuju njegov radostan odlazak, eventualno će proći bez prevelikog grintanja ili suza ali to nam je za sada domet i najveći uspjeh. Svaku večer nakon priče i gašenja svjetla započinje "mama, ja ne želim sutra u vrtić, meni je tamo dosadno, ne želim odmarat, kad će proći vrijeme, ti mi nedostaješ...", nekad se trudim uć u dubiozu te njegove intenzivne, konstantne NE želje za vrtićem, pa nabrajam sve njemu potencijalno lijepo/zanimljivo u vrtiću, kako ćemo brzo doć po njega, pa ćemo radit šta on želi/voli, kako i on meni nedostaje ali moramo radit zato jer.., kako odmah žurimo njemu čim završi posao itd itd, ali u zadnje vrijeme moram priznat gubim strpljenje i sinoć sam mu nakon početnog pokušaja objašnjavanja rekla da sad više nećemo pričat o vrtiću, da pričamo pola dana o tome i da će sutra ić kao i svaki drugi radni dan jer mama i tata moraju na posa i da možemo pričat o nečemu drugome. Nije bio presretan tim mojim stavom al nije se ni bunio, počeo je pričat o nečem drugom. Ujutro ga muž vozi jer sam ja već na poslu tako da nisam prisutna ali po njegovim riječima bude mini cirkus (plakanje, vrištanje).
Ima mlađeg brata (2god) koji je također krenuo u jaslice u 4.mjesecu ove godine. Brat mu se prilagodio relativno brzo i njemu ti odlasci (čak ni nakon dužeg izbivanja) ne predstavljaju problem (ali ni radost da napomenem). Njih dvojica se jako dobro slažu i jako su si privrženi i zaštitnički nastrojeni, a s obzirom da idu u isti vrtić (odvojene sobe) kad izađu u šetnju ili igru ispred vrtića zajedno se druže i igraju sa drugom djecom.
Inače, prva godina vrtića je bila više manje bezveze, tete su komentirale da se ne uključuje u igre, da je uglavnom sam ili traži njihovu pažnju, ne želi (ali odradi) sudjelovat u zajednički organiziranim (kreativnim) aktivnostima, ali da je dobar, samostalan, poslušan, miran, nije konfliktan. Druga godina vrtića je započela još gore jer u novoj grupi imaju dječaka s autizmom koji ne priča, puno viče i zna bit agresivan prema drugoj djeci. Nekad bi znao reći da nije ništa radio do ručka jer je čekao da taj dječak ode kući da se može opustit. Nakon nekog vremena se situacija smirila, djeca su se navikla jedni na druge i to više nije spominjao kao problem. Još jedan veliki problem je obavezni popodnevni odmor (kojeg on nema već više od 2god), što znači da mora 2h ležat i čekat da vrijeme prođe. Tete mu dopuste da uzme priču dok leži pa da malo lista/čita/gleda, ali to njemu nije neki ustupak bi rekla. Ipak, ove godine tete kažu da se vidi korak nabolje, pogotovo pri kraju godine, da se opustio, oslobodio, stekao je neka prijateljstva, lijepo je prihvaćen u kolektivu, šta i ja primijetim. Vani smo svaki dan, u parkiću, šetnji, na plaži, predstavi, što nam vrijeme dopusti i vidim da je njegova interakcija s drugom djecom potpuno drugačija nego lani (uključuje se u igru, poziva druge u igru, organizira igru, dijeli pravdu  ..). Da napomenem, tete su mu odlične, susretljive, predane svom poslu i on nikad nije imao nikakvu zamjerku na njih, naprotiv.
Inače je jaaaako aktivan i razigran, ima puno energije, vesel, znatiželjan, pričljiv. Rekla bi da je emocionalno inteligentan, osim šta prepozna emociju kod drugih, zna i svoje, pa mi tako zna reć „mama, malo sam nervozan, ne znan šta mi je, pusti me na miru sad“  i stvarno upali, nakon malo mira kao da se resetira u normalu i mir. Nije sklon ni plakanju ni urlanju kako bi dobio šta želi (šta se dogodi prilikom ulaska u vrtić). Voli nogomet i vanjske aktivnosti, zastave, države, slova, brojeve, zna čitati i slova i brojeve. Zanima ga zbrajanje, oduzimanje, brojanje. Kad mu je dosadno zna sjedit i brojat u nedogled (400-500). Nedavno mi je rekao prilikom šetnje, iz čista mira, da se broj 158 nalazi između brojeva 157 i 159 šta me iznenadilo odakle mu sad to pa san ga malo ispitivala za druge brojeve i izgleda da ih je prokužio (nikad nismo kući to s njim radili). Voli da mu se čitaju priče, tako je teta u vrtiću nedavno rekla da mu je ujutro kad je došao pročitala 8 priča, da više nije jadna mogla govorit. U šetnji čita registracije auta, zna iz koje države ili grada su došli, ima te neke fascinacije koje ga drže neko vrijeme dok ne dođe nešto drugo. Prvu godinu vrtića je imao imaginarnog prijatelja koji se nedavno opet nakratko pojavio (naime, bio je u Mađarskoj) pa opet nestao. Voli pričat neke svoje izmišljene jezike i pjevat pjesme na jezicima drugih država (da napomenem, ne zna druge jezike, šta me ljudi u prolazu pitaju). Jako je empatičan, dobar je prema drugoj djeci, nije škrt ni grabežljiv, sve svoje podijeli (i previše nekad mi se čini), ali je jaaako nestrpljiv i u zadnje vrijeme se voli raspravljat i pregovarat o svemu i svačemu. Također bi spomenila njegovu nesposobnost da se zaigra sam. Čak i kad se zaigra svi to moraju vidit; kako je parkira auto, kako je potonuo Titanic, koliko može skočit u dalj, kako plovi brod tamo negdi na po kanala, pa čak i kad je vrijeme crtića zove me da ih gledam s njim. Nekad kažem da ne mogu baš sve vidit jer moram kuhat/čistit/spremat pa ga pozovem da on dođe gledat mene kako metem i to ga malo odvrati od želje za mojom prisutnosti, a nekad gledam, šta ću .
Sve u svemu, jedan prekrasan, meni savršen, vesel, pametan dječak koji NE voli vrtić! Šta da radimo i kako da preživimo dnevne monodrame?
Puno hvala na odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.08.2025. 10:10
Draga mama,
hvala Vam na povjerenju koje ste mi ukazali svojim javljanjem i otvorenom dijeljenju svojih briga i pitanja. Vjerujem da su za ovaj korak bili potrebni snaga i hrabrost stoga bih Vas htjela pohvaliti što ste potražili pomoć kad ste prepoznali da Vam je potrebna.
Ako sam Vas dobro razumjela, javljate se zbog teškoća s kojima se učestalo srećete kod djetetovog odlaska u vrtić. Iako ima i boljih dana kada nema problema, često se događa da ne želi ići u vrtić. Naveli ste da mu nastojite objasniti zašto mora u vrtić, da ćete se nakon vrtića ponovno vidjeti, no da ponekad već gubite strpljenje. Želim Vam reći da je prirodno ako se ponekad tako osjetite, jer sam dobila dojam da ste brižna mama koja ulaže dosta truda u razgovor oko odlaska u vrtić sa svojim sinom. Navodite kako primjećujete pomak na bolje, no da su teškoće i dalje prisutne. Iz svega što ste napisali u svojoj poruci mogu zaključiti s koliko pažnje, ljubavi i strpljenja pristupate svom sinu te koliko ste mu posvećeni. Razgovor s djetetom o njegovim osjećajima, nastojanja da ga razumijete i zajednički pronađete rješenje, ogromne su vrijednosti koje djetetu znače puno, a Vas čine brižnim roditeljem koji pokazuje djetetu da je tu za njega. Htjela bih naglasiti važnost Vašeg pristupa i pohvaliti Vas na ustrajnosti, strpljenju i brižnosti. Vjerujem da ovakav pristup nosi izazove te je razumljivo da ponekad i izgubite strpljenje. Prema napisanome mi se čini da djetetu doista pokazujete da Vam je stalo do njega i da se uvijek može osloniti na Vas.
Iako su, vjerujem, svakodnevne borbe izazovne i iscrpljujuće, mnoga ponašanja Vašeg djeteta, koja navodite, zapravo su očekivana za njegovu dob i razvojni period u kojem se nalazi. Polazak u vrtić predstavlja značajan događaj u životu djeteta koji remeti njegovu dotadašnju rutinu i posljedično osjećaj sigurnosti. Samim time, odlasci u vrtić često sa sobom nose djetetov plač, tugu, strah i odbijanje. Dijete od 4-5 godina još uvijek ima jaku potrebu za roditeljskom blizinom, dok boravak u vrtiću znači dugotrajno odvajanje od roditelja te je prirodno da takva situacija izazove tugu i uplašenost, a separacijska anksioznost dosegne svoj vrhunac. Usprkos izazovima, odlazak u vrtić prilika je da se dijete osamostali i socijalizira. Nadalje, djeca u ovoj dobi polako uče samostalnu igru, no i dalje imaju snažnu potrebu za potvrdom odraslih. Kada Vas dijete zove da ga gledate, ono zapravo želi da dijelite njegov doživljaj i da mu potvrdite važnost onoga što mu je bitno. Proces odrastanja također sa sobom donosi i razvoj sve veće samostalnosti i potrebe za neovisnosti što kod mnoge djece znači testiranje granica i sve češća upotreba riječi „ne“. Odbijanjem poslušnosti djece vježbaju osjećaj moći i individualnosti te označavaju da razvijaju „svoje ja“. Iako zahtjevne i izazovne, pobune su znak da se Vaše dijete razvija uobičajeno i na taj način izgrađuje vlastiti identitet. Intenzivne faze interesa kod Vašeg djeteta također su tipične za razvojnu fazu. Pokazuju da Vaše dijete istražuje svijet oko sebe, razvija znatiželju i kognitivne sposobnosti.
Kao jedan od problema naveli ste obavezni popodnevni odmor od 2 sata. Razumljivo je da mu obavezno ležanje od 2 sata teško pada, pogotovo jer već neko vrijeme ne spava popodne. Vjerujem da dosada i nemoć da nešto promijeni mogu u njemu izazvati frustraciju. Naveli ste da mu tete dozvole da uzme priču dok leži, no da mu to ne znači puno. Budući da je ovo potencijalno nešto što kod djeteta izaziva frustraciju i stres, pitam se kako Vam se čini da pokušate s tetama u vrtiću komunicirati Vaše brige te dogovoriti alternativne aktivnosti koje bi više odgovarale Vašem djetetu. Aktivnosti koje stimuliraju njegove kognitivne sposobnosti i na taj način smanjuju osjećaj dosade i frustracije mogle bi biti od koristi. Crtanje, bojanke, slaganje puzzli, jednostavni radni listići (povezivanje točkica, traženje razlika), samo su neke od aktivnosti koje ne zahtijevaju previše truda od strane teta u vrtiću i ne bi trebale ometati drugu djecu dok spavaju, a djetetu bi mogle uvelike pomoći unaprijediti iskustvo odlaska u vrtić.
Kao što sam navela na početku, Vaš pristup djetetu te poticanje otvorene i iskrene komunikacije, zaista su pohvalni. Potaknula bih Vas da ustrajete u tome, da i dalje otvoreno s njime pričate o vrtiću i zašto je važno da ide. Možete mu reći kako biste i Vi rado s njime proveli cijeli dan, ali da roditelji idu na posao, a djeca u vrtić, no da ćete se ponovno vidjeti svaki dan u određeno vrijeme. Dobro je djetetu za svaki dan navesti plan dana te prije spavanja dogovoriti plan za idući dan. Tako možete s njim razgovarati da ćete se npr. ujutro probuditi, doručkovati zajedno, nakon čega svatko od vas samostalno odlazi svojim obavezama i da ćete se u određeno vrijeme opet vidjeti, jedni drugima ispričati o svojem danu te provesti ostatak dana zajedno (ići u park, večerati, igrati se…). Kada dijete zna tijek dana, osjeća se sigurnije, no važno je da budete dosljedni onome o čemu ste razgovarali. Ono što je još važno kod odlaska u vrtić jest da roditelj u trenutku ispraćaja djeteta, ostane smiren i siguran kako bi djetetu poslao poruku da se ne radi o opasnoj situaciji. Rastanak neka bude kratak i topao. Važno je da se djetetova emocija uvaži, pokaže razumijevanje, no i da se ostane dosljednim. Dakle, ne stajati, čekati, dugo mahati jer time roditelj može pokazati svoju nesigurnost. Također bi bilo korisno s djetetom provjeriti što mu se u vrtiću ne sviđa i što mu je lijepo. Kada sam izgovori nešto pozitivno, imate informaciju čime biste ga idući put mogli ohrabriti (npr. „Sjećaš se kako ti je bilo lijepo jučer se igrati s prijateljem? I danas ćeš imati prilike za igranje s njim.“). Ukoliko navede nešto što mu posebno smeta, možete mu pomoći pronaći načine kako da se s tim teškoćama nosi i prenijeti tetama ukoliko procijenite da je to potrebno.
Za kraj bih Vam se voljela zahvaliti što ste mi se obratili i pohvaliti Vas na ustrajnosti, trudu i posvećenosti djetetu. Činite se kao topla, brižna majka koja je osjetljiva na djetetove potrebe. Vaš sin mi se čini kao dobro, veselo i znatiželjno dijete i drago mi je što ima majku poput Vas. Roditeljska uloga uz brojne lijepe trenutku sa sobom nosi i izazove s kojima se vjerujem nije uvijek lako nositi i stoga Vas još jednom želim pohvaliti na Vašem javljanju. , Rado bih čula što mislite o svemu što sam Vam napisala te Vas pozivam da se ponovno javite ovim putem ili nazovete našu besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog Telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno sreće, snage i strpljenja,
Hana Hrpka, prof.
|
