24.08.2019. 16:3425.10.2011. 13:03
| Prof. dr. sc. Robert Bernat, dr. med.
Kada je jednom postavljena dijagnoza srčanog udara (infarkta miokarda), glavni način liječenja sastoji se u otvaranju zatvorene arterije koja je odgovorna za srčani udar. To se načelno može postići na dva načina: davanjem lijeka u venu koji otapa ugrušak u blokiranoj arteriji, ili mehaničkim otvaranjem arterije postavljanjem tzv. stenta.
Potonji način je efikasniji i, zahvaljujući dobro organiziranoj "mreži" ustanova koje rade postupak tzv. primarne PCI, dostupan u najvećem dijelu Hrvatske (to znači hitno otvaranje zatvorene arterije postupkom perkutane koronarne intervencije - pristup kateterima u žilu na srcu i postavljanje mrežice, stenta). Ključni čimbenik za uspjeh ove intervencije jest vrijeme, pri čemu se nastoji da se krvna žila na ovaj način otvori unutar 90 minuta od ulaska bolesnika u hitnu službu.
Terapija lijekovima koja se preporuča bolesnicima nakon srčanog udara ovisi o svakom pojedinom slučaju, ali neki su lijekovi stadardni, tj. nužni kod praktički svih bolesnika. To su lijekovi koji smanjuju vjerojatnost za ponovni nastanak ugruška (antitrombocitni lijekovi, u prvom redu acetilsalicilna kiselina, zatim klopidogrel), lijekovi koji štite srce od aritmija i povećane potrebe za kisikom (beta blokatori) te lijekovi za snižavanje povišene razine kolesterola (statini). Dodatna terapija koja se preporuča uključuje još i ACE inhibitore, odnosno lijekove koji kontroliraju eventualno prisutne rizične čimbenike, poput krvnog tlaka, šećerne bolesti, sklonosti spazmu (grču) koronarnih krvnih žila itd..
Za pacijente sa srčanim udarom koji razviju kardiogeni šok - najozbiljniju komplikaciju srčanog udara - kangrelor, potentan intravenski razrjeđivač krvi, rezultirao je boljim oporavkom srčane funkcije u usporedbi s oralnom antitrombocitnom terapijom.
10.11.2026. 11:5810.11.2026. 11:49
| Nature Cardiovascular Research | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Znanstvenici su razvili terapiju koja "ponovno budi" stanice srčanog mišića, potičući ih na diobu i sudjelovanje u popravku oštećenog mišićnog tkiva. U studiji provedenoj na miševima, nakon srčanog udara, ovaj je postupak rezultirao snažnijim otkucajima srca i povećanjem količine krvi koju srce ispumpava pri svakom otkucaju za oko 10% u usporedbi s miševima koji su primili lažnu terapiju. Iako ovo ne predstavlja potpuno izlječenje, čak su i manja poboljšanja srčane funkcije povezana sa smanjenom smrtnošću pacijenata i boljom sposobnošću obavljanja svakodnevnih aktivnosti.