Agregacija proteina tau definira tauopatije, najčešće neurodegenerativne bolesti povezane sa starenjem, koje uključuju Alzheimerovu bolest i frontotemporalnu demenciju. Specifični neuronski podtipovi selektivno su osjetljivi na agregaciju tau proteina, disfunkciju i smrt. No, znanstvenici sa UC San Francisco nedavno su identificirali sakupljač opasnog otpada u mozgu koji odlaže toksične nakupine tau proteina koje mogu dovesti do demencije. Neuroni s više ovog sakupljača otpada, tehnički poznatog kao CUL5, manje su osjetljivi na Alzheimerovu bolest. 

Pregled više studija ukazuje da su ponavljajuće promjene u crijevnom mikrobiomu povezane s blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) i Alzheimerovom bolešću (AD). Istraživanje Alzheimerove bolesti tradicionalno se usredotočuje na genetiku i patologiju mozga, ali sada postoji sve veći interes za to kako crijevni mikrobiom može utjecati na imunitet, metabolizam i moždanu signalizaciju. Disbioza, definirana kao neravnoteža u mikrobiomu, povezana je s upalom i disfunkcijom mozga.

Laboratorijsko istraživanje provedeno na miševima pokazalo je da se neuroni koji stare bore s čišćenjem sinaptičkih proteina, prebacujući teret na mikrogliju i otkrivajući kritičnu ranjivost u održavanju proteina mozga.

Visoki indeks tjelesne mase (ITM) mogao bi uzrokovati veći rizik od vaskularne demencije (kombinacija vaskularne + nespecificirane demencije), tvrdi nova studija. Inače, učinak visokog ITM-a na demenciju uglavnom djeluje putem visokog krvnog tlaka.

Izgleda da, osobe koje su nakon COVID-19 iskusile neurokognitivne poteškoće - poput glavobolja, vrtoglavice, poremećaja ravnoteže, promjena okusa/mirisa i moždane magle - imaju značajan porast proteina tau u krvnoj plazmi, koji se nalazi u živcima, a posebno u mozgu. Prekomjerne razine tau proteina povezane su s neurodegenerativnim bolestima i nalaze se kod mnogih pacijenata s Alzheimerovom bolešću.

Britansko istraživanje je pokazalo da porast šećera u krvi nakon obroka može povećati rizik od Alzheimerove bolesti. Iako istraživanja već dugo sugeriraju da su hiperglikemija, dijagnosticirani dijabetes tipa 2 i inzulinska rezistencija snažno povezani s lošijim zdravljem mozga, posebno povećavajući rizik od kognitivnog pada i demencije, temeljni mehanizmi nisu bili dobro shvaćeni.

Potencijalno više od 90% slučajeva Alzheimerove bolesti ne bi se dogodilo bez doprinosa jednog gena (APOE gena), prema novoj analizi koju su vodili znanstvenici s UCL-a. Znanstvenici su također otkrili da se gotovo polovica svih slučajeva demencije vjerojatno ne bi pojavila bez utjecaja gena.

Problemi sa spavanjem mogli bi biti rani znak upozorenja na demenciju, tvrdi nova studija. Naime, slabiji i fragmentiraniji cirkadijalni ritmovi povezani su s povećanim rizikom od demencije. Zapravo, rezultati su pokazali da ljudi sa slabim cirkadijalnim ritmovima imaju više nego dvostruko veći rizik od demencije.

Prema rezultatima nove studije, više od 1 od 10 odraslih osoba starijih od 70 godina ispunjavalo je kriterije za terapiju monoklonskim antitijelima koja bi potencijalno mogla usporiti kognitivni pad.

Eksperimentalni lijek razvijen na Northwestern University pokazao je obećavajuće rezultate kao rana intervencija za Alzheimerovu bolest. Jednako tako, znanstvenici su uspjeli identificirat prethodno nepoznatu visoko toksičnu podvrstu beta-amiloidnih oligomera - toksične klastere peptida - koji, čini se, pokreću nekoliko najranijih promjena u mozgu, uključujući neuronsku disfunkciju, upalu i aktivaciju imunoloških stanica.