Home / Centri A-Z / Rak dojke

Rak dojke

Rak dojke

Što je rak dojke?

Rak dojke najčešća je zloćudna bolest u žena, a gotovo svaka osma žena oboljeva od raka dojke. Rak dojke je drugi po redu vodeći uzrok smrti od raka u žena (nakon raka pluća).

Rak muške dojke čini manje od 1 posto ukupnih slučajeva raka dojke.

Većina oboljelih od raka dojke obično ima asimptomatsku kvržicu, koja se obično otkrije slučajno, pri rutinskom pregledu ili probirnoj mamografiji. Ranim otkrivanjem raka dojke prognoza bolesti značajno se poboljšava. Stoga se preporučuje svim ženama starijim od 50 godina da redovito, jednom godišnje učine mamografski pregled dojke, kako bi se pravovremeno uočile moguće promjene u tkivu dojke.

Većina karcinoma dojke su epitelni tumori koji se razvijaju od stanica koja oblažu kanaliće ili lobule, a rjeđu su neepitelni tumori potporne strome (angiosarkom, primarni stromalni tumori i filodes tumor).

Ovu edukaciju potpomaže Gradski ured za zdravstvo grada Zagreba

Povezano s rakom dojke

Testiranje genskog profila tumora osigurava informacije koje mogu biti odlučujuće za odabir ciljane terapije, imunoterapije ili posebnih vrsta terapija kod rijetkih tumora za koje često nemamo terapijski izbor ispitan u velikim kliničkim studijama faze III. U osnovi, svaki je tumor jedinstven i sadržava jedinstveni molekulski potpis različitih proteina, koji su određeni različitim mutacijama različitih gena. To i jest temelj tzv. personalizirane terapije, odnosno prilagodba terapijskih nastojanja molekulskim značajkama tumora.

Napredak tehnologije posljednjih desetljeća je omogućio intervencijskoj radiologiji da razvije još jednu metodu liječenja tumora koja se temelji na primjeni topline. Iako se toplina od davnina, a i danas koristi u kirurgiji za zaustavljanje krvarenja, tek se razvojem termalne ablacije – metode preciznog uništavanja tkiva toplinom - počela koristiti u liječenju tumora.

Određivanje genskog profila tumora pomaže liječnicima da točnije dijagnosticiraju subtipove tumora, predvide njihovo ponašanje te im olakšava izbor ciljane terapije. U biti, ako znamo koji su geni promijenjeni u nekom tipu tumora, možemo dati lijek koji specifično blokira posljedice genskih promjena (npr. promijenjene signalne putove) i tako liječimo terapijom koja ima veću vjerojatnost da će biti učinkovita i uz manju vjerojatnost da će se izazvati ozbiljnije nuspojave. 

Svakog dana šest žena u Hrvatskoj saznati će da boluju od raka dojke. Broj novooboljelih žena veći je od 2.500 godišnje, dok je prije samo 40 godina njihov broj bio gotovo 3 puta manji. Unatoč uznapredovalim metodama liječenja, rak dojke  je i dalje najčešći pojedinačni uzrok smrti u žena u dobi od 35. do 69. godine života. Stoga, ovi podaci upućuju na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke.

Bolest je stanje koje odstupa od normale i kao takvo utječe na kvalitetu života. Rak dojke na razne načine utječe na kvalitetu života bolesnica. Sama dijagnoza raka dojke kao i izazovi liječenja predstavljaju emocionalni stres i pritisak na bolesnice koje se uz sve, moraju nositi i sa stresovima koje nosi svakodnevica. Iako dijagnoze mogu nalikovati jedna drugoj, svaka bolesnica nalazi se u njoj svojstvenoj situaciji.

Obična ili žuta mrkva (lat. Daucus carota), dvogodišnja je biljka iz porodice Umbelliferae, koja je raspostranjena u prirodi i u kulturama u velikom broju podvrsta i varijateta. Smatra se da je mrkva ljudima poznata već 5.000 godina kao povrće i kao lijek, a najviše se upotrebljava njen vretenasto zadebljao, crvenkasto ili žučkasto obojen korijen, koji sadrži karoten (provitamin A; 5-20 mg/100 g). Cvjetovi mrkve su bijeli, žučkasti ili ružičasti skupljeni u štitac. List je složen, pernast i usječen. Obična mrkva podrijetlom je iz središnje Azije, a od 13. stoljeća se uzgaja u Kini i sjeverozapadnoj Europi.

Osjećaj suhih usta medicinski se naziva kserostomia. Uzroci kserostomije su brojni, a vrlo često je uzrok stvarni manjak sline ili pak promjene u njezinu sastavu od kojih pati i 20-tak posto ljudi u razvijenim zemljama.

Rak dojke najčešći je zloćudni tumor kod žena i smatra se da na svakih osam žena jedna žena oboli od ove bolesti. Njegova učestalost počinje se značajnije povećavati kod žena nakon navršenih 35 do 39 godina, da bi najčešći bio u dobi između 55. i 70. godine života. Nažalost, ni žene mlađe životne dobi nisu pošteđene ove bolesti i podaci govore da se čak do 20 posto karcinoma dojke bilježi u žena mlađe životne dobi.

Atipična hiperplazija dojke je visokorizična dobroćudna lezija dojke koja se može naći u 10 posto biopsija dojki s benignim nalazom, a ima poseban značaj kao prediktor za razvoj raka dojke. Postoje dvije vrste atipične hiperplazije dojke na temelju mikroskopskog izgleda, atipična duktalna hiperplazija i atipična lobularna hiperplazija. Obje atipične hiperplazije imaju podjednaku učestalost, te predstavljaju sličan rizik za razvoj raka dojke.

Rak dojke najčešći je rak kod žena. Kod bolesnica s uznapredovalim rakom dojke najčešće sijelo presadnica (metastaza) su kosti; javljaju se u 65 do 75 posto bolesnica. Češće se javljaju kod bolesnica s hormonski pozitivnim rakom dojke.

Desenzibilizacija na lijek je postupak kojim se postiže specifično privremeno stanje tolerancije prema lijeku na koji je bolesnik preosjetljiv. Desenzibilizacija je indicirana samo u slučajevima kad je primjena tog lijeka apsolutno nužna, jer ne postoji odgovarajuća zamjena.

Tumorski biljezi ili kako se još nazivaju tumorski markeri su različiti proteini, hormoni, enzimi, receptori i drugi stanični produkti koji se pojačano stvaraju u malignim stanicama. Tumorski biljezi su najčešće normalni sastojci stanica koji se u krvi zdravih osoba nalaze u fiziološkim ili vrlo malim koncentracijama. Međutim kako su maligne stanice često vrlo nezrele tako ponekad sintetiziraju tvari kojih u zrelim stanicama zdravog organizma praktički nema. Brzim i progresivnim rastom malignih stanica značajno se povisuje količina tumorskih biljega, kako lokalno u samom tkivu tumora tako i u cirkulaciji. Logično je dakle, da veća masa tumora znači i višu koncentraciju tumorskog biljega u krvi.

Nakon dijagnoze tumora, prvi važan korak je da zajedno sa svojim liječnikom odlučite koja vrsta liječenja je najbolja za vas. Ovisno o vrsti tumora i vašem stanju, bit ćete podvrgnuti operaciji, zračenju, kemoterapiji, hormonskoj terapiji, primjeni bioloških lijekova ili kombinaciji dviju ili više metoda liječenja.

Nekad se smatralo da trudnoća predstavlja rizik za žene koje su liječene od raka dojke zbog nepovoljnog utjecaja na tijek bolesti pa su trudnoće kod žena s dijagnozom raka dojke namjerno prekidane. Danas je stav stručnjaka potpuno drugačiji jer je utvrđeno da trudnoća nema nepovoljan utjecaj na prognozu bolesti.

Hormonska terapija je jedna od metoda liječenja raka dojke. Učinkovita je isključivo u liječenju hormonski ovisnog raka dojke, koji čini oko 80 posto svih tumora dojke. Hormonska terapija djeluje na način da smanjuje razinu ženskog spolnog hormona estrogena ili blokira njegov učinak. Iako estrogen ima niz pozitivnih fizioloških funkcija, on može stimulirati rast hormonski ovisnih karcinoma dojke pa se njegova blokada koristi u liječenju raka dojke.

Mamografija je danas najbolji načina za rano otkrivanje raka dojke u žena starijih od 40 godina, a to je dob iznad koje učestalost raka dojke počinje naglo rasti. Zbog niske učestalosti raka dojke u mlađoj dobi i izbjegavanja nepotrebnog zračenja, ne preporuča se mamografiju masovno provoditi kod žena mlađih od 40 godina. Kod žena starijih od 40 godina redovitim mamografskim pregledima rak dojke se može otkriti i do dvije godine prije nego što tumor toliko naraste da se može napipati.

Brojna dosadašnja istraživanja pokazala su da je rak bolest s mnogo stadija i čija je pojavnost jako povezana s čimbenicima okoliša i životnog stila. Rak je zapravo rezultat međusobnog djelovanja čimbenika okoliša i genetskih čimbenika. Ljudska prehrana sadrži mnogo različitih prirodnih mutagena i karcinogena a i mnogo prirodnih protumutagena i protukarcinogena. Mnogi od mutagena i karcinogena djeluju na taj način da stvaraju radikale kisika koji imaju važnu ulogu kao endogeni pokretači degenerativnog procesa, kao što je oštećenje deoksiribonukleinske kiseline (DNK) i mutacije što može biti povezano s rakom.

15 godina zdravstvenog portala Cybermed.hr
Revija za zdravlje
Prijava za newsletter

Anketa

Je li dvojni angažman liječnika u sustavu javnog zdravstva i privatnoj praksi koruptivna praksa i primjer sukoba interesa?

Ljekovito bilje