Otkrivanjem raka dojke u ranijoj fazi bolesti mogućnosti izlječenja su daleko veće. Za postavljanje dijagnoze raka dojke potrebno je učiniti više dijagnostičkih pretraga kao što su fizikalni pregled od strane liječnika, radiološki pregled (mamografija, ultrazvuk, magnetska rezonancija), citološka punkcija, biopsija i laboratorijske pretrage kojima se određuju biološke karakteristike tumora: HER2 receptori, hormonski receptori i potencijal tumora za širenje. Nalazi navedenih pretraga nisu samo bitni za točno utvrđivanje vrste tumora, nego su također i važni prediktivni čimbenici na temelju kojih se planira daljnje liječenje raka dojke.
Pregledom dojki želi se ustanoviti postojanje palpabilne tvorbe (kvržice) u dojci, odrediti njezinu veličinu, pomičnost, promjene na koži i slično.
Mamografija je rendgenska pretraga dojki koja se koristi radi preciznijeg utvrđivanja različitih promjena u tkivu dojke te detekciju onih promjena koje zbog svoje neznatne veličine nisu dostupne palpabilnom pregledu.
Tkivo dojke s uočenim promjenama uzima se za patohistološku analizu kako bi se pod mikroskopom ustanovio pravi karakter promjenjenog područja tj. da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni.
MR je vrsta pretrage kojom se pomoću velikog magneta, radiovalova i računala dobivaju jasne slike ljudskog tijela. U bolesnica s rakom dojke, MR se koristi kako bi se odredilo je li kvržica tj. promijenjeno tkivo dojke dobroćudno ili zloćudno. Ovom pretragom može se smanjiti broj biopsija dojke.
Zadnja izmjena: 06.06.2017.
Sindrom lize tumora (TLS) je hitno stanje opasno po život koje se javlja kada se veliki broj stanica raka brzo razgrađuje, oslobađajući tvari poput mokraćne kiseline u krvotok koje mogu oštetiti bubrege i uzrokovati ozbiljne komplikacije.
Australski znanstvenici otkrili su obećavajući novi način borbe protiv jednog od najagresivnijih oblika raka dojke, što daje nadu u učinkovitije tretmane za zaustavljanje širenja bolesti. Studija je identificirala molekularni prekidač koji potiče širenje trostruko negativnog raka dojke, podtipa odgovornog za neke od najlošijih ishoda jer mu nedostaju hormonski receptori koji mnoge druge vrste raka dojke čine lječivim postojećim terapijama koje ciljaju te receptore.
