Medularni (solidni) rak štitne žlijezde može se javiti sporadično (obično unilateralno) ili kao familijarni (često bilateralno) naslijeđen po autosomno dominantnom tipu. Čini 5 do 10 % malignih neoplazmi štitne žlijezde. Patohistološki radi se o proliferaciji parafolikularnih stanica (C stanica) koje stvaraju prekomjernu količinu kalcitonina, hormona koji može sniziti serumski Ca i fosfate (PO 4).
Medularni rak štitne žlijezde se obično otkriva kao asimptomatski čvor štitnjače. Ovaj tumor je sastavni dio Sippleova sindroma koji se sastoji od medularnog raka štitne žlijezde, feokromocitoma i hiperparatireoze. Sve tri bolesti se ne nalaze uvijek u istog bolesnika. Feokromocitom je prisutan u 50 do 75%, a hiperparatireoza u 50% bolesnika.
Metastaze se šire limfnim sustavom u cervikalne i medijastinalne limfne čvorove, ali ponekad i u jetru, pluća i kosti. Dugogodišnje preživljenje je često u bolesnika s medularnim rakom štitnjače.
U liječenju je indicirana totalna tireoidektomija čak i u slučaju kad bilateralna bolest sigurno nije utvrđena. Također se radi i disekcija limfnih čvorova. Kod hiperparatireoze mogu se ukloniti hiperplastične ili adenomatozno promijenjene doštitne žlijezde.
Australski znanstvenici otkrili su da gen TAK1 pomaže stanicama raka da prežive napad imunološkog sustava, otkrivajući mehanizam koji može ograničiti učinkovitost imunoterapijskih tretmana. Imunoterapije raka mogu vrlo dobro funkcionirati, ali u nekim slučajevima ne daju dobre rezultate zbog ugrađenih procesa preživljavanja tumora koji im pomažu da se odupru napadu imunološkog sustava.
12.10.2025. 21:5012.10.2025. 21:35
| Journal of Clinical Investigation | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Liječenje raka se kontinuirano poboljšava, ali i dalje može uzrokovati iscrpljujuće, čak i fatalne nuspojave. Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka revolucionirali su terapiju raka, no njihova upotreba može izazvati rijetku, ali smrtonosnu nuspojavu koja utječe na srce: miokarditis. Miokarditis povezan sa spomenutom terapijom ima smrtnost do 40%.
