Kao posljedica aritmije obično dolazi do poremećaja u istisnoj funkciji srca, što osoba može i ne mora osjetiti. Smetnje ovise i o vrsti aritmije, a mogu biti u rasponu od relativno bezazlenog osjećaja preskakivanja srca, do nedostatka zraka, zamora, vrtoglavice, boli ili pritiska u prsima, te u krajnjem slučaju, gubitka svijesti.
Važno je zabilježiti i nastup te trajanje aritmije. Neke aritmije su nakon što započnu prisutne trajno (npr. permanentna fibrilacija atrija), neke se javljaju u napadajima (paroksizmalne aritmije), koji mogu trajati nekoliko minuta, sati ili dana. Neke počinju naglo, a isto tako i prestaju (tipična paroksizmalna supraventrikulska tahikardija); neke su povezane s naporom, a neke se mogu osjetiti u većoj mjeri u fazi odmora, primjerice navečer, prije spavanja. Postoje i aritmije čija se učestalost smanjuje u naporu (kao npr. ventrikulske ekstrasistole iz desne klijetke).
Zadnja izmjena: 30.04.2024.
Nakon ozljede od srčanog udara, imunološke stanice zvane neutrofili oslobađaju peptid rezistin (RETN) koji se veže za stresirane srčane stanice i destabilizira njihovu električnu aktivnost, što pokreće po život opasne aritmije.
Novo istraživanje otkrilo je da su starija dob i niska razina aerobne kondicije snažni i neovisni čimbenici rizika za visoku stopu nepravilnosti otkucaja srca, poznatih kao aritmije, koje ukazuju na budući kardiovaskularni rizik. Istraživanje je provedeno na zdravim sudionicima u dobi između 40 i 60 godina bez srčanih simptoma.
