Članci

Svakog dana šest žena u Hrvatskoj saznati će da boluju od raka dojke. Broj novooboljelih žena veći je od 2.500 godišnje, dok je prije samo 40 godina njihov broj bio gotovo 3 puta manji. Unatoč uznapredovalim metodama liječenja, rak dojke  je i dalje najčešći pojedinačni uzrok smrti u žena u dobi od 35. do 69. godine života. Stoga, ovi podaci upućuju na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke.

Oralni karcinom (rak u usnoj šupljini) je daleko najteža bolest s kojom se susreće stomatološka struka. Iako stomatolozi u Hrvatskoj ne liječe oralni karcinom, već kirurzi za glavu i vrat i onkolozi, problematika njegovog ranog otkrivanja itekako ovisi o kompetentnosti stomatologa. Osim iznimno važne uloge u ranom otkrivanju, stomatolozi također sudjeluju u pomoćnom liječenju bolesnika s oralnim karcinomom, provodeći postupke za prevenciju ili minimiziranje nuspojava liječenja karcinoma, naročito ukoliko je potrebno zračenje područja glave i vrata.

Talasemije su heterogene skupine genetskih poremećaja koje karakterizira poremećena proizvodnja hemoglobina (Hb). Najčešće talasemije su beta- i alfa-talasemija, a njihovo glavno obilježje je djelomično ili potpuno smanjenje sinteze specifičnih lanaca globina hemoglobina A (Hb A, α₂/β₂). Procjenjuje  se da 1,5 posto svjetske populacije (80-90 milijuna ljudi) ima beta-talasemiju, a njih 5 posto alfa-talasemiju.

Pojam funkcionalna hrana počeo se koristiti 80-ih godina prošlog stoljeća u Japanu. Prema definiciji, funkcionalna je hrana ona koja osim osnovne namjene pružanja hranjivih tvari tijelu posjeduje i specifična svojstva koja blagotvorno djeluju na organizam – od olakšavanja određenih tegoba do smanjenja rizika i prevencije nekih bolesti. Hrana može biti prirodno funkcionalna, poput raznog voća i povrća koje sadrži bioaktivne komponente, no možemo ju i obogatiti određenim hranjivim tvarima ili joj ukloniti određene komponente poput glutena ili laktoze, kako bi dobila svojstva funkcionalne hrane.

Probiotici su živi mikroorganizmi koji pozitivno utječu na održavanje mikrobiološke i imunološke ravnoteže u crijevu. Prebiotici su nerazgradive sastavnice hrane (polisaharidi i oligosaharidi fruktoze, inulin, arabinoksilani, oligosaharidi majčina mlijeka) koje potiču rast i/ili aktivnost povoljnih ili dobrih crijevnih bakterija, dok su simbiotici mješavine prebiotika i probiotika koje poboljšavaju nastanjivanje i preživljavanje probiotika nakon ulaska u probavni trakt selektivnim poticanjem rasta i metabolizma korisnih skupina bakterija.

Svaka ozljeda kože, bilo da se radi o posjekotini, opekotini, nagnječenju ili sl., koja zahvaća dublji, tzv. retikularni sloj kože, dovodi do cijeljenja ožiljkom. Ukoliko ozljeda zahvaća površnije slojeve kože, epidermis i papilarni sloj dermisa, sanacija rane neće rezultirati stvaranjem ožiljkastog tkiva.

Postoje četiri tipa virusa gripe: A, B, C i D. Pojedini tipovi razlikuju se prema sposobnostima širenja i težini simptoma koje izazivaju. Od virusa tipa A mogu se razboljeti ljudi, ali i životinje (psi, mačke, ptice, svinje, konji, kitovi), dok je virus tipa B "rezerviran" samo za ljude. Virus tipa C inficira i ljude i životinje, ali nema veliku važnost jer izaziva blage oblike bolesti, dok virus tipa D inficira stoku. Virus tipa A dijeli se još i na podtipove, ovisno o svojim površinskim proteinima.

Skarlatina ili šarlah je febrilna osipna bolest koju uzrokuje beta-hemolitički streptokok grupe A (Streptococcus pyogenes grupe A) koji luči eritrogeni i pirogeni egzotoksin. Do 10% streptokoka grupe A izlučuje egzotoksin. Postoje tri egzotoksina, a nazivaju se streptokoknim pirogenim/eritrogenim egzotoksinima A, B i C. Oni su glavni činitelji tipičnog osipa koji je glavna značajka skarlatine. Sijelo infekcije u >95% slučajeva skarlatine je u krajnicima i/ili ždrijelu, ali skaraltinu mogu prouzročiti toksigeni streptokoki koji inficiraju druga mjesta, npr. kožu, nos i srednje uho.

Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae koja zahvaća sluznični epitel. Način prijenosa je primarno spolni (tijekom vaginalnog/analnog/oralnog odnosa) kojim dolazi do kontakta između sluznica, no također se može prenijeti tzv. vertikalnim prijenosom s majke na dijete, tijekom prolaska kroz zaraženi porođajni kanal. Najčešće zahvaća uretru (mokraćnu cijev), cerviks (vrat maternice), rektum (završni dio debelog crijeva), farinks (ždrijelo) i konjunktivu (spojnicu) oka. Obilježava ju kratka inkubacija, do pojave simptoma dolazi 2 do 5 dana nakon kontakta sa zaraženom osobom.

Kronične upalne bolesti crijeva su nezarazne upalne bolesti crijeva nejasnog uzroka. Javljaju se u dva osnovna oblika: Crohnova bolest i ulcerozni kolitis. Bolesti imaju određene sličnosti obzirom da obje zahvaćaju probavnu cijev, kroničnog su tijeka, liječe se sličnim lijekovima, autoimunog su porijekla. Međutim, postoje i značajne razlike obzirom na kliničku sliku i moguće komplikacije.