Članci

Postoje četiri tipa virusa gripe: A, B, C i D. Pojedini tipovi razlikuju se prema sposobnostima širenja i težini simptoma koje izazivaju. Od virusa tipa A mogu se razboljeti ljudi, ali i životinje (psi, mačke, ptice, svinje, konji, kitovi), dok je virus tipa B "rezerviran" samo za ljude. Virus tipa C inficira i ljude i životinje, ali nema veliku važnost jer izaziva blage oblike bolesti, dok virus tipa D inficira stoku. Virus tipa A dijeli se još i na podtipove, ovisno o svojim površinskim proteinima.

Skarlatina ili šarlah je febrilna osipna bolest koju uzrokuje beta-hemolitički streptokok grupe A (Streptococcus pyogenes grupe A) koji luči eritrogeni i pirogeni egzotoksin. Do 10% streptokoka grupe A izlučuje egzotoksin. Postoje tri egzotoksina, a nazivaju se streptokoknim pirogenim/eritrogenim egzotoksinima A, B i C. Oni su glavni činitelji tipičnog osipa koji je glavna značajka skarlatine. Sijelo infekcije u >95% slučajeva skarlatine je u krajnicima i/ili ždrijelu, ali skaraltinu mogu prouzročiti toksigeni streptokoki koji inficiraju druga mjesta, npr. kožu, nos i srednje uho.

Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae koja zahvaća sluznični epitel. Način prijenosa je primarno spolni (tijekom vaginalnog/analnog/oralnog odnosa) kojim dolazi do kontakta između sluznica, no također se može prenijeti tzv. vertikalnim prijenosom s majke na dijete, tijekom prolaska kroz zaraženi porođajni kanal. Najčešće zahvaća uretru (mokraćnu cijev), cerviks (vrat maternice), rektum (završni dio debelog crijeva), farinks (ždrijelo) i konjunktivu (spojnicu) oka. Obilježava ju kratka inkubacija, do pojave simptoma dolazi 2 do 5 dana nakon kontakta sa zaraženom osobom.

Kronične upalne bolesti crijeva su nezarazne upalne bolesti crijeva nejasnog uzroka. Javljaju se u dva osnovna oblika: Crohnova bolest i ulcerozni kolitis. Bolesti imaju određene sličnosti obzirom da obje zahvaćaju probavnu cijev, kroničnog su tijeka, liječe se sličnim lijekovima, autoimunog su porijekla. Međutim, postoje i značajne razlike obzirom na kliničku sliku i moguće komplikacije.

Gastropareza je poremećaj rada želuca pri kojem se hrana sporije potiskuje u dvanaesnik (duodenum). U zdravom probavnom sustavu snažna stezanja mišićne stjenke želuca omogućuju pomicanje hrane iz želuca dalje u probavni trakt. Kod gastropareze želučani mišići rade slabije (ili uopće ne rade) što onemogućuje pravilno pražnjenje želuca što posljedično dovodi do nakupljanja hrane u želucu. Kod nekih bolesnika ovo stanje uzrokuje jak osjećaj mučnine i učestala povraćanja te se ne može zadovoljavajuće kontrolirati uzimanjem standardnih lijekova.

Bolest je stanje koje odstupa od normale i kao takvo utječe na kvalitetu života. Rak dojke na razne načine utječe na kvalitetu života bolesnica. Sama dijagnoza raka dojke kao i izazovi liječenja predstavljaju emocionalni stres i pritisak na bolesnice koje se uz sve, moraju nositi i sa stresovima koje nosi svakodnevica. Iako dijagnoze mogu nalikovati jedna drugoj, svaka bolesnica nalazi se u njoj svojstvenoj situaciji.

Vrućica, bol (glavobolja, bol u kostima, zglobovima, mišićima, trbobolja) i opće loše osjećanje, gotovo su redovito prisutni opći simptomi akutnih infekcijskih bolesti u djece. Liječenje vrućice tradicionalno se sastoji od primjene takozvanih mjera "fizikalne antipireze" koje podrazumijevaju razodijevanje djeteta, kupanje u mlakim kupkama, postavljanje obloga od mlake vode na veće površine kože (prsa, trbuh, leđa, noge) i suzbijanjem simptoma primjenom lijekova (farmakoterapijom). Lijekovi koji se u pedijatriji načešće koriste za kontrolu vrućice i suzbijanje umjerenih bolova jesu paracetamol i ibuprofen.

Idealan način prehrane za dojenče tijekom prve godine života je dojenje, uz isključivo dojenje tijekom prvih 4 do 6 mjeseci. U razdoblju od 17. do 26. tjedna života dojenčeta polagano se započinje s dohranom, te se nastavlja s dojenjem. Ukoliko majka iz bilo kojeg razloga ne doji, dojenački mliječni pripravak ili dojenačka formula zadovoljit će nutritivne potrebe dojenčeta.

Obična ili žuta mrkva (lat. Daucus carota), dvogodišnja je biljka iz porodice Umbelliferae, koja je raspostranjena u prirodi i u kulturama u velikom broju podvrsta i varijateta. Smatra se da je mrkva ljudima poznata već 5.000 godina kao povrće i kao lijek, a najviše se upotrebljava njen vretenasto zadebljao, crvenkasto ili žučkasto obojen korijen, koji sadrži karoten (provitamin A; 5-20 mg/100 g). Cvjetovi mrkve su bijeli, žučkasti ili ružičasti skupljeni u štitac. List je složen, pernast i usječen. Obična mrkva podrijetlom je iz središnje Azije, a od 13. stoljeća se uzgaja u Kini i sjeverozapadnoj Europi.

Kvasac Saccharomyces boulardii otkrio je francuski znanstvenik Henri Boulard davne 1923. godine. Naime, tijekom svog putovanja po Indokini, Boulard je uočio kako lokalno stanovništvo koristi egzotično voće lychee i mangosteen za tretiranje proljeva koji je simptom kolere. Ubrzo je otkrio da je za zdravstvene koristi ovog voća zapravo zaslužan kvasac.