Identificirani različiti molekularni potpisi povezani s kliničkim znakovima sepse
Švedski znanstvenici sa Lund Universityi dentificirali su različite molekularne potpise povezane s kliničkim znakovima sepse koji bi mogli pružiti točniju dijagnozu i prognozu sepse, kao i pomoći u usmjeravanju specifičnih terapija na pacijente koji bi imali najviše koristi.
Jednostavna krvna pretraga u kombinaciji s personaliziranim modelom rizika ima potencijal spasiti živote pružanjem preciznije dijagnoze sepse i određivanjem tko bi mogao razviti teže kliničke manifestacije.
Inače, važno je da se pacijenti sa sumnjom na sepsu identificiraju prije početka zatajenja organa. S obzirom na izazove povezane s pravovremenom dijagnozom i činjenicu da sepsa ubija milijune ljudi diljem svijeta svake godine, postoji hitna potreba za alternativnim pristupom.
Sepsa je po život opasna disfunkcija organa izazvana teškom infekcijom. Teška sepsa i septički šok su progresivni stadiji sepse, povezani sa zatajenjem više organa i smrću. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), procjenjuje se da je u 2017. bilo 49 milijuna slučajeva sepse i 11 milijuna smrtnih slučajeva koji su se potencijalno mogli spriječiti – što čini gotovo 20% svih smrtnih slučajeva u svijetu.
Jedan od stalnih izazova u liječenju sepse je nedostatak pravovremene dijagnoze, budući da ne postoji niti jedan dijagnostički test koji pouzdano otkriva sepsu. Trenutne prakse oslanjaju se na biomarkere širokog raspona kao što su CRP (C-reaktivni protein, marker upale), PCT (prokalcitonin, prohormon) i laktat za otkrivanje sepse.
Osim toga, sepsa je vrlo varijabilna bolest koja može nastati iz mnoštva uzroka, a unatoč stotinama kliničkih ispitivanja ne postoje ciljani tretmani, a kliničari se trenutačno oslanjaju na upotrebu antibiotika, antivirusnih i antifungalnih terapija širokog spektra.
Izvor:
ECCMID 2024
