Postoje dvije vrste kratkovidnosti, odnosno miopije. Najčešća je takozvana osna ili aksijalna kratkovidnost kod koje je oko predugačko pa se žarište nalazi unutar oka umjesto na mrežnici. Kod osne kratkovidnosti dioptrija se povećava rastom oka. Ova vrsta kratkovidnosti je vrlo česta: ima je oko 30 do 40 posto mladih u Europi i SAD-u, dok je učestalost u nekim azijskim zemljama veća od 60 posto.
Minus dioptriju kod kratkovidnosti moguće je ispraviti klasičnim i operativnim postupcima, no lijek za osnu kratkovidnost još uvijek ne postoji. Pravi uzroci kratkovidnosti i drugih refrakcijskih grešaka još uvijek nisu potpuno razjašnjeni, no sigurno je kako se radi o složenom međudjelovanju genetskih i okolišnih čimbenika. Istraživanja su pokazala kako boravak na danjem svjetlu na otvorenom može usporiti rast oka. Nažalost, različite vježbe za oči mogu imati samo malen i privremen učinak te ne mogu utjecati na smanjenje rasta oka.
Lomna kratkovidnost je značajno rjeđa, a uzrok ove vrste kratkovidnosti je pretjerano zakrivljena rožnica ili leća. Vrlo važno je razlikovati lomnu od osne kratkovidnosti jer ovu vrstu kratkovidnosti mogu uzrokovati bolesti rožnice, kao što je to keratokonus kod kojeg je rano prepoznavanje i liječenje vrlo važno.
Dalekovidnost ili hipermetropija (hiperopija) nastaje ukoliko je očna jabučica prekratka ili rožnica premalo zakrivljena. Kod dalekovidnih očiju žarište se nalazi iza mrežnice. Dalekovidnost je česta kod djece, no s godinama se može smanjiti ili čak prijeći u kratkovidnost. Mlade dalekovidne osobe imaju veliku mogućnost akomodacije koja može biti neprepoznata. Zbog toga je vrlo važno u sklopu pregleda vidne oštrine napraviti i skijaskopiju pomoću koje se može odrediti stvarna dioptrija nakon što se akomodacijski aparat opusti kapima za širenje zjenica.
Kod astigmatizma se zrake svjetla koje ulazi u oko nejednako lome na rožnici ili leći. Kod pravilnog astigmatizma meridijan u kojem se zrake svjetla najjače lome nalazi se pod pravim kutem u odnosu na meridijan koji najslabije lomi zrake svjetla. Pravilni astigmatizam se vrlo malo mijenja tijekom života i jednostavno se korigira cilindričnim lećama ili laserskom korekcijom dioptrije. Ukoliko se astigmatizam značajnije mijenja unutar nekoliko mjeseci ili godina, može se raditi o nepravilnom, odnosno iregularnom astigmatizmu, kao što je to slučaj kod keratokonusa i drugih bolesti rožnice.
Najvažniji simptom svih refrakcijskih grešaka oka je mutan vid. Ovisno o vrsti refrakcijske greške, vid može biti zamućen pri pogledu na daljinu, blizinu ili na svim udaljenostima. Ukoliko refrakcijske greške nisu korigirane, može doći do astenopskih smetnji, od osjećaja napora, težine i umora u području oka, do glavobolja koje su posebno izražene nakon vidnih napora. Osobe s refrakcijskim greškama često stišću oči kako bi izoštrile sliku.
Zadnja izmjena: 30.10.2019.
Ljudi koji imaju problema s vidom, ali ne nose naočale ili ne traže liječenje, poput operacije, imaju veću vjerojatnost da će imati demenciju, ukazuju rezultati najopsežnije studije na tu temu u posljednjih 15 godina.
Rezultati novog kliničkog ispitivanja sugeriraju da bi prva terapija lijekovima za usporavanje napredovanja kratkovidnosti kod djece mogla biti na pomolu.
