Kliničkim pregledom može se utvrditi postoje li znaci moždanog udara i kada su se točno pojavili, kao ukazuju li na ishemični ili hemoragijski moždani udar.
Sumnja na moždani udar postavlja se ukoliko postoji neurološki deficit koji odgovara oštećenju moždanog parenhima u odgovarajućem opskrbnom području velikih krvnih žila mozga.
Premda je dijagnoza klinička, potrebno je učiniti barem jednu od metoda slikovnog prikaza te praćenje razine glukoze u krvi.
CT (kompjuterizirana tomografija) se primjenjuje kako bi se razlučilo radi li se o hemoragičnom ili ishemičkom moždanom udaru i postoji li povišenje intrakranijalnog tlaka.
Ukoliko klinički postoji sumnja na moždani udar, a on nije potvrđen na CT-u, potrebno je učiniti MR (magnetsku rezonanciju) mozga.
Kada se ustanovi o kojoj se vrsti moždanog udara radi, potrebno je učiniti dodatne pretrage kako bi se utvrdilo postoji li još neki od pratećih sistemskih poremećaja ( npr. hipertenzija, hipoksija, hipoglikemija, dehidracija i dr.).
Jednako tako, potrebno je provesti dijagnostičke testove kako bi se otkrio pravi uzrok moždanog udara i primjenilo odgovarajuće liječenje.
U svakodnevnoj praksi to podrazumijeva ultrazvučnu obradu ekstrakranijalne i intrakranijalne cirkulacije kolor doplerom i transkranijalnim doplerom, EKG, transezofagealni ultrazvuk srca te različite krvne pretrage (KKS, broj trombocita, PC, INR, profil GUK-a, lipidogram, homocistein, serologiju na sifilis u indiciranim slučajevima).
U nekim slučajevima potreno je učiniti i CT/MR angiografiju.
Nova studija sugerira da bi jačanje prirodnih dnevnih ritmova tijela radi poboljšanja sna moglo pomoći mozgu da se oporavi nakon moždanog udara, što ukazuje na potencijalnu novu strategiju za poboljšanje uklanjanja otpada iz mozga i ishoda dugo nakon početne ozljede.
15.06.2026. 13:4415.06.2026. 13:34
| JAMA Neurology | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Upravljanje krvnim tlakom nakon mehaničke trombektomije zbog akutnog ishemijskog moždanog udara može zahtijevati promjenu pristupa. Naime, novo kliničko ispitivanje pokazalo je da prilagodba ciljeva krvnog tlaka stupnju cerebralne reperfuzije značajno poboljšava funkcionalni oporavak pacijenata bez povećanja rizika od komplikacija.