Obrada oboljelih od raka mokraćnog mjehura počinje pažljivim uzimanjem anamneze i kliničkog statusa. Od laboratorijskih pretraga primjenjuju se analiza urina i urinokultura kako bi se isključila infekcija, citološka analiza urina za otkrivanje zloćudno promjenjenih stanica prijelaznog epitela (urotela), kompletna krvna slika (KKS) kako bi se isključila anemija, te testovi za određivanje bubrežne funkcije i elektrolita.
Cistoskopija je najvažnija dijagnostička metoda za otkrivanje raka mokraćnog mjehura, tijekom koje se izravno pregledava stjenka mjehura i promjene na njoj, kao i mokraćna cijev. Biopsija se obično izvodi tijekom cistoskopije.
Jednako tako, za dijagnosticiranje raka mokraćnog mjehura koristi se i ultrazvučni pregled mokraćnog mjehura (UZV) i intravenozni pijelogram (IVP). U slučajevima sumnje na invazivni karcinom mokraćnog mjehura, prije transuretralne resekcije (TUR) tumora mokraćnog mjehura treba uzeti u obzir kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonanciju (MRI). Rendgenska snimka može potvrditi prisutnost metastaza u plućima i kostima.
Zadnja izmjena: 22.04.2015.
Prema rezultatima novog istraživanja, više od 6.500 novih slučajeva raka mokraćnog mjehura u Europi uzrokovano je izlaganjem trihalometanu iz pitke vode. Inače, spomenuti broj čini gotovo 5 posto svih slučajeva raka mokraćnog mjehura u Europi.
U odnosu na opću populaciju, oboljeli od raka imaju dva puta veću vjerojatnost da će umrijeti od moždanog udara, a neke vrste karcinoma mogu još više povećati taj rizik, ukazuje nova studija. Karcinomi koji najviše povećavaju rizik od smrti od moždanog udara su rak dojke, rak prostate i rak debelog crijeva.
