Obrada oboljelih od raka mokraćnog mjehura počinje pažljivim uzimanjem anamneze i kliničkog statusa. Od laboratorijskih pretraga primjenjuju se analiza urina i urinokultura kako bi se isključila infekcija, citološka analiza urina za otkrivanje zloćudno promjenjenih stanica prijelaznog epitela (urotela), kompletna krvna slika (KKS) kako bi se isključila anemija, te testovi za određivanje bubrežne funkcije i elektrolita.
Cistoskopija je najvažnija dijagnostička metoda za otkrivanje raka mokraćnog mjehura, tijekom koje se izravno pregledava stjenka mjehura i promjene na njoj, kao i mokraćna cijev. Biopsija se obično izvodi tijekom cistoskopije.
Jednako tako, za dijagnosticiranje raka mokraćnog mjehura koristi se i ultrazvučni pregled mokraćnog mjehura (UZV) i intravenozni pijelogram (IVP). U slučajevima sumnje na invazivni karcinom mokraćnog mjehura, prije transuretralne resekcije (TUR) tumora mokraćnog mjehura treba uzeti u obzir kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonanciju (MRI). Rendgenska snimka može potvrditi prisutnost metastaza u plućima i kostima.
Zadnja izmjena: 22.04.2015.
Samo 14% svih vrsta karcinoma dijagnosticiranih u SAD-u otkrije se rutinskim probirom, otkriva nova analiza, ukazujući na mnoge propuštene prilike da se rak rano otkrije.
Pacijenti s visokorizičnim rakom mokraćnog mjehura sada imaju novu opciju za njegovo liječenje. Naime, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je gensku terapiju nadofaragene firadenovec-vncg (Adstiladrin), koja je dizajnirana da djeluje na pacijente koji imaju takozvani visokorizični neinvazivni rak mokraćnog mjehura (NMIBC) koji nije reagirao na standardno liječenje, Bacillus Calmette-Guérin (BCG), ali se nije proširio.
