Obrada oboljelih od raka mokraćnog mjehura počinje pažljivim uzimanjem anamneze i kliničkog statusa. Od laboratorijskih pretraga primjenjuju se analiza urina i urinokultura kako bi se isključila infekcija, citološka analiza urina za otkrivanje zloćudno promjenjenih stanica prijelaznog epitela (urotela), kompletna krvna slika (KKS) kako bi se isključila anemija, te testovi za određivanje bubrežne funkcije i elektrolita.
Cistoskopija je najvažnija dijagnostička metoda za otkrivanje raka mokraćnog mjehura, tijekom koje se izravno pregledava stjenka mjehura i promjene na njoj, kao i mokraćna cijev. Biopsija se obično izvodi tijekom cistoskopije.
Jednako tako, za dijagnosticiranje raka mokraćnog mjehura koristi se i ultrazvučni pregled mokraćnog mjehura (UZV) i intravenozni pijelogram (IVP). U slučajevima sumnje na invazivni karcinom mokraćnog mjehura, prije transuretralne resekcije (TUR) tumora mokraćnog mjehura treba uzeti u obzir kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonanciju (MRI). Rendgenska snimka može potvrditi prisutnost metastaza u plućima i kostima.
Tjelovježba može suzbiti štetne učinke liječenja raka, poput oštećenja srca i živaca te moždane magle, sugerira sveobuhvatan pregled postojećih studija. Čini se da tjelovježba također poboljšava psihološku dobrobit i ukupnu kvalitetu života, što daje težinu njenom rutinskom uključivanju u protokole liječenja bolesti.
30.03.2025. 16:2330.03.2025. 15:44
| British Journal of Sports Medicine | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da su osobe koje su svakodnevno prakticirale tjelesnu aktivnost laganog i umjerenog do jakog intenziteta, imale manji rizik od raka nego pojedinci koji su više sjedili.
