Obrada oboljelih od raka mokraćnog mjehura počinje pažljivim uzimanjem anamneze i kliničkog statusa. Od laboratorijskih pretraga primjenjuju se analiza urina i urinokultura kako bi se isključila infekcija, citološka analiza urina za otkrivanje zloćudno promjenjenih stanica prijelaznog epitela (urotela), kompletna krvna slika (KKS) kako bi se isključila anemija, te testovi za određivanje bubrežne funkcije i elektrolita.
Cistoskopija je najvažnija dijagnostička metoda za otkrivanje raka mokraćnog mjehura, tijekom koje se izravno pregledava stjenka mjehura i promjene na njoj, kao i mokraćna cijev. Biopsija se obično izvodi tijekom cistoskopije.
Jednako tako, za dijagnosticiranje raka mokraćnog mjehura koristi se i ultrazvučni pregled mokraćnog mjehura (UZV) i intravenozni pijelogram (IVP). U slučajevima sumnje na invazivni karcinom mokraćnog mjehura, prije transuretralne resekcije (TUR) tumora mokraćnog mjehura treba uzeti u obzir kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonanciju (MRI). Rendgenska snimka može potvrditi prisutnost metastaza u plućima i kostima.
Zadnja izmjena: 22.04.2015.
Testiranje tumorske DNK u urinu (utDNA) može pomoći u predviđanju koji pacijenti s rakom mokraćnog mjehura imaju veći rizik od ponovne pojave raka nakon liječenja imunoterapijom, pokazuju rezultati nove studije.
Britanski i španjolski znanstvenici stvorili su test koji može uspješno predvidjeti hoće li rak odoljeti uobičajenim oblicima kemoterapije. Test analizira promjene u redoslijedu, strukturi i broju kopija DNK unutar raka - poznate kao potpisi kromosomske nestabilnosti (CIN). Ovi potpisi se pronalaze čitanjem cijelog DNK slijeda tumora i traženjem obrazaca u tome kako su kromosomi poremećeni u usporedbi s normalnim stanicama.
