Obrada oboljelih od raka mokraćnog mjehura počinje pažljivim uzimanjem anamneze i kliničkog statusa. Od laboratorijskih pretraga primjenjuju se analiza urina i urinokultura kako bi se isključila infekcija, citološka analiza urina za otkrivanje zloćudno promjenjenih stanica prijelaznog epitela (urotela), kompletna krvna slika (KKS) kako bi se isključila anemija, te testovi za određivanje bubrežne funkcije i elektrolita.
Cistoskopija je najvažnija dijagnostička metoda za otkrivanje raka mokraćnog mjehura, tijekom koje se izravno pregledava stjenka mjehura i promjene na njoj, kao i mokraćna cijev. Biopsija se obično izvodi tijekom cistoskopije.
Jednako tako, za dijagnosticiranje raka mokraćnog mjehura koristi se i ultrazvučni pregled mokraćnog mjehura (UZV) i intravenozni pijelogram (IVP). U slučajevima sumnje na invazivni karcinom mokraćnog mjehura, prije transuretralne resekcije (TUR) tumora mokraćnog mjehura treba uzeti u obzir kompjuteriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonanciju (MRI). Rendgenska snimka može potvrditi prisutnost metastaza u plućima i kostima.
Liječenje raka se kontinuirano poboljšava, ali i dalje može uzrokovati iscrpljujuće, čak i fatalne nuspojave. Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka revolucionirali su terapiju raka, no njihova upotreba može izazvati rijetku, ali smrtonosnu nuspojavu koja utječe na srce: miokarditis. Miokarditis povezan sa spomenutom terapijom ima smrtnost do 40%.
09.10.2025. 11:2009.10.2025. 11:09
| Nature | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Rak mokraćnog mjehura jedan je od najčešćih karcinoma u svijetu. Muškarci ga razvijaju otprilike četiri puta češće od žena, a pušenje je glavni poznati faktor rizika iz okoliša. Međutim, biološki mehanizmi koji stoje iza ovih faktora rizika ostaju nejasni.