Što je amniocenteza?

Amniocenteza je postupak prilikom kojega se igla uvodi kroz trbušnu stijenku i šupljinu u amnijsku šupljinu kako bi se izvukla plodova voda i stanice fetusa za pretrage, uključujući i mjerenje kemijskih biljega (npr. -fetoprotein, acetilkolinesteraze i dr.).

Najsigurnije vrijeme za izvođenje amniocenteze je nakon 14 tjedna gestacije. Neposredno prije amniocenteze izvodi se pretraga ultrazvukom (UZV) kako bi se utvrdila srčana akcija fetusa i gestacijska dob, položaj posteljice, količina amnijske tekućine i broj fetusa.

Ako majka ima Rh negativnu krvnu grupu, a nije senzibilizirana, nakon postupka se primjenjuje  Rh₀(D) imuni globulin kako bi se smanjila vjerojatnost senzibilizacije.

Uobičajeno je da se amniocenteza nudi trudnicama starijim od 35 godina, zbog povećane opasnosti od rađanja fetusa s Downovim sindromom ili drugom kromosomskom abnormalnošću.

Ponekad je dobivena amnijska tekućina obojena krvlju, krv obično ne ometa rast amnijskih stanica i majčinog je porijekla. Međutim ako je krv fetalna, može doći do lažnog porasta razine -fetoproteina u amnijskoj tekućini. Tamnocrvena ili smeđa tekućina ukazuje na prethodno intraamnijsko krvarenje i povećanu opasnost od pobačaja. Čini se kako zelena tekućina, koja obično nastaje zbog obojenosti mekonijem ne ukazuje na povećanu opasnost od gubitka trudnoće.

Amniocenteza rijetko izaziva značajan pobol majki (npr. simptomatski korioamninitis).

Kad je osoba koja izvodi amniocentezu iskusna, opasnost od gubitka trudnoće iznosi oko 0,2 do 0,3 posto. Točkasto krvarenje na rodnicu ili istjecanje plodove vode, koje obično prestaje samo od sebe, se zbivau oko 1 do 2 posto žena kod kojih je pretraga izvedena.