Lijep pozdrav,
hvala Vam na Vašem obraćanju. U svom upitu navodite da Vas zabrinjava što Vaša djevojčica u vrtiću nije uspjela sklopiti bliska prijateljstva. Na samom početku bih željela pohvaliti Vaša nastojanja i trud koji ulažete kako bi pomogli Vašoj djevojčici i olakšali joj uspostavljanje prijateljstava i bliskih odnosa s vršnjacima.
Prijateljstva s vršnjacima nose mnoge dobrobiti za dijete. Kroz njih djeca uče kako biti pažljivi prema drugima, kako se postaviti u tuđe cipele, kako donositi odluke i rješavati probleme, kako rješavati svađe i doći do kompromisa, uče o drugima i o sebi. Družeći se s vršnjacima doživljavaju osjećaj zajedništva i usvajaju pozitivnu sliku o sebi. To naravno ne znači da povučena djeca neće usvojiti te vještine i stavove. Primjerice, naveli ste da je Vaša djevojčica jako pažljiva i suosjećajna prema mlađem bratu. Ipak, sustav vršnjaka s vremenom postaje sve važniji u životu djeteta, odmah nakon obitelji i djeca se mogu osjećati usamljeno bez njega.
Djeca su međusobno jako različita prema potrebi za druženjem. Neka od njih su uvijek okružena mnoštvom prijatelja, no ima i onih koji su skloniji vrijeme provoditi sami. Naveli ste da ste Vi i Vaš suprug mirniji i introvertirani tipovi, što može značiti da je Vaša djevojčica u određenoj mjeri slična Vama. Introvertirana djeca nisu sklona provođenju vremena s puno ljudi te uživaju u vremenu koje provode sami. Biti introvert ne znači nužno da će se osoba u velikim društvima osjećati nelagodno ili da će imati manje socijalne vještine. Kako biste prepoznali je li Vaše dijete introvert ili nasprot tome ima izraženu potrebu za druženjima i prijateljstvima koju iz nekog razloga ne može ostvariti, jako je važno pažljivo osluškivati svoje dijete i njegove potrebe. Navođenjem da je Vaša djevojčica tužna i da kaže da bi željela imati prijatelje, pokazujete da je to upravo ono što činite. Njena neostvarena potreba za druženjem potiče Vas da joj pomognete u ostvarivanju kontakta s vršnjacima.
Ukoliko Vaša djevojčica izražava potrebu za druženjima korisno je pokušati doprijeti do nje i saznati što je u tome spriječava. Osjeća li se možda nesigurno, ima li kakvo negativno iskustvo s drugom djecom u vrtiću ili možda ne zna kako prići drugoj djeci? Osim razgovora s njom, možete je pokušati i potaknuti da Vam pomoću crteža ili male lutkarske predstave pokaže kako se osjeća u vrtiću i kako izgledaju njena druženja s drugom djecom. Može Vam nacrtati i kakva su druga djeca u vrtiću, kako ona vidi njih, a kako vidi sebe. Postavljanjem pitanja o crtežu ili likovima možete pokušati saznati zbog čega odbija igru s drugima, iako navodi da bi željela imati prijatelja.
Kakvi su osjećaji Vaše djevojčice o njoj samoj? Osjeća li se samopouzdano ili joj je potrebna podrška kako bi razvila osjećaj sigurnosti u sebe? Iako vjerujem da to i sada činite, nije naodmet naglasiti važnost pohvala. Nastavite hvaliti svoju djevojčicu za njezine sposobnosti, postignuća i ponašanja. Vježbajte s njom razvoj neke vještine kao što je: vezanje tenisica, spremanje igračaka, pranje zuba, vožnju biciklom, itd. te pohvalite svako njezino ponašanje i napredak u izvođenju ovakvih aktivnosti jer će na taj način Vaša djevojčica dobiti osjećaj da je sposobna i osvijestiti vlastitu vrijednost. Također, jako je dobro hvaliti i njene osobine, a ne samo ponašanja. Npr. umjesto da kažete: „Drago mi je što si pomogla bratu pospremiti igračke.“ Možete joj reći: „Drago mi je što si pomogla bratu. Sviđa mi se što si tako pažljiva prema njemu i spremna pomoći mu.“
Kakva su njena iskustva u vrtiću? Kakvi su bili njeni prvi pokušaji da uspostavi kontakt s drugima i jesu li oni bili uspješni? Negativna iskustva s pojedinim vršnjacima ponekad mogu dovesti do nesigurnosti u sebe, povučenosti i težeg uspostavljanja prijateljstava.
Nadalje, neka djeca ne znaju kako uspostaviti kontakt s drugima. Vježbanje određene situacije kroz glumu kao što ste vi to činili je jako dobra metoda kojom Vašu djevojčicu možete dobro pripremiti za komunikaciju s vršnjacima kroz koju ona uvježbavanjem stječe sigurnost te ju možete koristiti i u budućnosti. Pri tome je važno biti uporan, vježbati situaciju više puta, kao i zamišljati različite ishode, razgovarati o njima, kako bi se Vaša djevojčica zbog njih mogla osjećati i kako bi mogla reagirati.
Također bih željela pohvaliti Vaše ponašanje u kojem ste djevojčicu u kući ohrabrivali na igru jer je dom sigurno mjesto za dijete te je jako dobro da djeca prva druženja s prijateljima imaju upravo kod kuće gdje se osjećaju sigurno. Naveli ste da u susjedstvu nema prikladno društvo za igranje. No, možda biste mogli organizirati mala druženja s drugom djecom iz vrtića kroz koja bi ona mogla učvrstiti svoje socijalne vještine i steći određeno samopouzdanje u kontaktu s drugom djecom. Porazgovarajte s njom o tome koju djecu bi željela pozvati, čega bi se voljela igrati i koje aktivnosti biste mogli uključiti. Organizirane igre smanjuju potrebu da ona sama pristupi nekome već stvaraju sigurno okruženje. Pozovite manji broj djece kako bi se djevojčica mogla postupno privikavati. Također, budite joj dostupni kako bi se osjećala sigurno i uvijek budite spremni dočekati je sa zagrljajem i ohrabriti je.
Djeca najviše uče promatranjem njima bliskih i važnih osoba. Stoga je važno da i sami što češće u kontaktu s odraslima i djecom pokazujete ponašanja koja biste željeli vidjeti kod Vaše djevojčice.
Napisali ste da Vaša djevojčica nema prijatelja u vrtiću te bi bilo dobro da ju upišete na na neki sport, ples, učenje jezika. Naveli ste da u Vašem malom mjestu ponuda tih sadržaja nije raznolika, no možete razgovarati s djevojčicom o odabiru neke aktivnosti od onih koje su trenutno moguće. Na taj način bi Vaša djevojčica imala priliku stupiti u kontakt s vršnjacima koji imaju isti interes kao ona, a i povećala bi samopouzdanje kroz uspjehe koje bi postizala u toj aktivnosti. Moguće je da Vaša djevojčica možda ne vidi zajedničke osobine s drugom djecom, odnosno da sebe vidi drugačijom od njih. Stoga povezivanje s drugom djecom koja imaju slične interese može biti vrlo poticajno.
Jako nam je drago što ste uspostavili kontakt i suradnju s tetama u vrtiću. Međusobna povezanost vrtića i obitelji jako je važna kako bi se mogla steći što šira slika o djetetu i pronaći odgovor na roditeljske nedoumice. Ukoliko Vas ovakva situacija nastavi zabrinjavati, slobodno potražite i podršku vrtićkog psihologa (ili drugog stručnog suradnika) koji Vam može pomoći u pronalaženju najboljih mogućnosti za Vašu djevojčicu.
Željela bi Vam još jednom zahvaliti što ste nam se obratili. Željela bih Vas i potaknuti da se sa svim dodatnim pitanjima slobodno obratite besplatnoj i anonimnoj liniji Hrabrog telefona, otvorenoj svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800-0800. Hrabri telefon nudi i mogućnost e-savjetovanja putem e-maila (savjet@hrabritelefon.hr) ili chata, dostupnog svakim radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat.
Svaki roditelj ponekad je suočen s određenim nedoumicama i pitanjima. Vjerujem da Vam je teško vidjeti da se Vaša djevojčica osjeća usamljeno, ali istovremeno vidim Vašu veliku spremnost da joj olakšate stvaranje prijateljstava. Vaše pažljivo praćenje potreba i osjećaja djevojčice, razgovori puni podrške i razumijevanja, poticaji, ali i spremnost na traženje stručne podrške, stvaraju sigurnu, podržavajuću i poticajnu okolinu za Vašu djevojčicu. Istovremeno, važno je pratiti njen tempo i poštivati da na neke stvari možda još nije spremna. Želim Vam puno sreće i uspjeha u prevladavanju ovog izazova, iskreno se nadam da će neki od navedenih savjeta pomoći u tome te Vas pozivam da nam se ponovo javite ukoliko osjetite potrebu.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
