Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6626 | Broj poruka: 26391

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


brisevi i tako to


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

žuža

11.03.2011. 10:00

Pozdrav doktore!
Nemojte se ljutiti, ali vi ste mi jedini doktor kojeg se usudim pitati nešto što može ispasti vrlo glupo pitanje (lakše se blamirati anonimno nego u oči svom doktoru ;p).
Nemam nikakav medicinski poblem, nitko nij bolestan, ništa takvoga. Nego imam jednu prijateljicu koja čim joj djevojčica (8godina) kihne, čini mi se, trči raditi briseve grla, nosa, čega već. Dijete nema nikakvu kroničnu bolest, nije ništa bolesnije od moje djece i ne vidim ni da brže ozdravi od moje djece koja se redovito liječe ako je potrebno onako kako njihova dr kaže na osnovi "običnog" pregleda ili ako im tu i tamo zatraži pegled krvi ili urina što je zbilja rijetko. Eto, meni to pada na pamet svaki put kad ona spomene da čekaju nalaze briseva, a to vam je i par puta godišnje. Onda uglavnom objavi nešto kao: "Opet su pronašli streptokok!". Kad ju slušate učini vam se kao da nema bolesti do streptokokne. Koja svrha tolikih briseva? Čini se kao tooolika gnjavaža i trošak, pa ako ih se toliko boje što se ne daju cjepiti i basta!
A sad konačno to moje pitanje - što kad se izolira ta bakterija? Znači li to automatski da je ona i ni jedna druga uzročnik bolesti? Što ako je uzročnik nešto što recimo neće rasti u petrijevki? Što ako je taj streptokok tu tek slučajni prolaznik? Je li to moguće? Imam li ja to samo iskusniju i sigurniju doktoricu od nje koja se lakše obrani od ljubitelja briseva? Ili sam zbilja poremećena do krajnjih granica što ne skupljam uputnice na silu i ne vodim djecu češće po laboratorijima da im postružu koju sluznicu?
I još jedno pitanje onako scijološki ili antropološki više, možda i psihijatrijski - ja sam se dosta seljakala u životu i gdje god sam dospjela otišla sam u prvi dom zdravlja i prijavila se kod prvog doktora koji je radio jutarnju smjenu parnim datumima (valjda mi je to fetiš, ali tako lakše pamtim) i sa svakim sam bila zadovoljna. Kako je to moguće? Mislim, nismo superljudi ja i moja obitelj, ima tu dermatitisa, alergija, astma, kojekakvih infekcija, lomljenja nogu i šivanja čela, vodenih kozica, pokvarenih zuba, par trudnoća, čak i ludih virusnih bradavica koje žele rasti u nosnici... sve uobičajeno... preporučite mi kakvog dobrog psihijatra jer meni bi valjda svaki bio dobar...
Eto još jednog mog strašnog problema, nakanim napisati dvije rečenice, a ispadne ovako nešto, oprostite...
Srdačan pozdrav i sve dobro!

Darko Richter, dr. med.

11.03.2011. 17:15

Kada dobar dio ljudi manifestira ponašanje zrelo za psihijatriju (američku, dakle, ne ovu koja je unutar istog sistema kao i bris grla),onda oni normalniji imaju dojam da s njima nešto nije u redu. A jedino je s njima u redu. Meni se čini da ste vi zdravi, kao i vaša djeca. A ja pomalo ludim, samo, imam problem da nikako da poludim na čisto. Ovo ponašanje za koje se pitate niste li vi ludi, jer ga ne slijedite, posljedica je potpuno besplatnog zdravstvenog sustava. Nitko od nas ne plaća niti kune. Znate tko plaća? Poslodavci. I što koga inda briga za sebe. Ima tko plaća, i imat tko da liječi, pa udri do iznemoglosti. A sve se prikriva etiketom "zabrinuog roditelja".