Ne-Hodgkinov limfom


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 47 | Broj poruka: 232

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


Morbus Hodgkin


Autor Poruka

aquinu

10.01.2009. 13:20

Postovani, zanima me vase misljenje: 30 godisnjaku je dijagnosticiran Hodgkin Morbus IIIB stadij
ljecenje: primio je 6 ciklusa ABVD, 2 ciklusa mini BEAM pa BEAM i autologna transplatacija je ucinjena. Nakon svega bolest nije u remisiji vec se pomalo siri na mjesta gdje je do sada nije bilo. Doktori preporucuju ponoviti autotransplataciju s drugim rezimom a naglasili su da je to bolja opcija od alogene transplatacije zbog toksicnosti i visoke stope smrtnosti. Ako ni sljedeca autotransplatacija ne dovede bolest u remisiju koje su opcije ljecenja?Jeli alogena transplacija i dalje postoji kako mogucnost izljecenja?

Pozdrav i zahvaljujem

Prof. dr. sc. Igor Aurer, dr. med.

11.01.2009. 20:45

Hodgkinov limfom ili bolest spada među zloćudne bolesti s najboljom prognozom, izliječi se oko 75% bolesnika. Na žalost, oni čija bolest ne reagira na uvodnu terapiju, kao što je bolesnik na kojeg se ovo pitanje odnosi, imaju vrlo lošu prognozu. Usprkos svim primijenjenim metodama, ne uspije ih se izliječiti više od 15%.
U bolesnika kod kojih se usprkos intenzivnoj kemoterapiji i autotransplantaciji Hodgkinova bolest ponovno javi, može se pokušati postići izliječenje alogeničnom transplantacijom, tj. transplantacijom matičnih krvotvornih stanica iz krvi ili koštane srži od HLA podudarnog srodnika ili dragovoljnog nesrodnog darivatelja. Ako je bolesnik u dobrom stanju, a limfom odgovori na prethodnu kemoterapiju, izliječenje se može postići u oko 30% slučajeva. Oko 25% bolesnika umre od komplikacija liječenja, a u ostalih se bolest ponovno javi. Alogenična transplantacija u bolesnika čija je bolest otporna na kemoterapiju, je uglavnom neuspješna, s preživljavanjem od oko 15%. Bolesnike u lošem općem stanju s progresivnom bolešću nema smisla niti pokušati liječiti alogeničnom transplantacijom jer skoro svi umru od komplikacija liječenja. Ponovna autotransplantacija u tih bolesnika nije standardna metoda liječenja i o rezultatima postoji vrlo malo podataka u literaturi. Uspjeh se postiže vrlo rijetko.
Prema tome, odluka o tome što u konkretnom slučaju učiniti je vrlo teška i trebaju je donijeti zajedno bolesnik i liječnici koji ga liječe. Osobno bih, ako je bolesnik dobrog općeg stanja bez drugih značajnih bolesti, pokušao postići remisiju bolesti trećom linijom kemoterapije i potom pokušao postići izliječenje transplantacijom alogeničnih matičnih krvotvornih stanica.