Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Histerija


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

bozanaa

28.07.2016. 09:45

Dobra vecer, ja bih vas zamolila za savjet. Najime imamo sina koji ce sada 3 god, postao je uzasno histerican ponekad i agresivan cak i prema nama. Prine 3mj mu je otac otisao u Njemacku, dosao je jednom na tj dana od onda nastaje sou. Jednostavno ne zeli vise mi pricati s njim, a ni samnom. Ima svakakve ispade, poceo je mladu sestru grist, gurati, vikati na sve, svaki odgovor mu je necu, nemogu, ne zeli., kada pokusavam porpicati s njim ne zeli nista reci. Danas nam se npr desilo dok se kupao jednostavno je poceo histerizirati skakati po kadi da mu kosu ne perem. Jednostavno sam nemocna, neznam vise kako bih se postavila. Pokusavam sve na miram nacin, pokusavam razgovarati, objasjavam mu da se neke stvari ne smiju, zna da histerijom ne moze biti po njegovom, konstantno place na sve. Molim vas za nekakav savjet? Stvarno neznam sta vi vise napravila. Unaprijed hvala!

Hana Hrpka, prof. psih.

02.08.2016. 11:25

Draga bozanaa,

hvala Vam što ste se odlučili javiti na forum i na taj mi način ukazati povjerenje. Iz ovoga što ste napisali, vidim da je Vaš sin unazad tri mjeseca promijenio ponašanje te Vas to sada brine. Vjerujem da je trenutno izazovno pa čak i teško, nositi se s novonastalom situacijom i s trenutnim ponašanjem sina. U ovakvoj situaciji i puno drugih roditelja osjeća se nemoćno ili bespomoćno i zbog toga mi je drago što ste hrabro odlučili potražiti pomoć i savjet.

Ako sam dobro shvatila, nakon što je otac prije tri mjeseca otišao raditi u Njemačku i nakon što se na tjedan dana vratio kući, Vaš sin nije htio razgovarati s njim ni s Vama, počeo se agresivno ponašati prema mlađoj sestri i odbijao je komunicirati na način na koji ste to do tada radili. Također, kažete da puno histerizira i da konstanto plače. Iz opisa njegova ponašanja čini mi se da bi ovo mogli biti neki od načina na koji Vaš sin iskazuje ljutnju i frustraciju. Također, značajno je što se takvo ponašanje pojavilo u isto vrijeme kada je nastupila i promjena u vašoj obitelji.
Djeca su vrlo osjetljiva na promjene u obiteljskoj dinamici i često u sklopu tih promjena mijenjaju i svoje ponašanje. To je povezano s činjenicom da djeca nešto drugačije iskazuju svoje misli i osjećaje od odraslih, uglavnom zato što još uvijek ne znaju kako iskazivati osjećaje na prihvatljiv način i kako izraziti misli na način da ih odrasli što lakše razumiju. Emocije djece i način izražavanja tih emocija je nešto drugačiji od emocija odraslih. Njihove emocije su jednostavne, česte, kratkotrajne i vrlo snažne te se djeca često ne mogu suzdržati od njihova pokazivanja. Iza tih emocija stoje različiti uzroci. U slučaju promjena u obitelji, može se dogoditi da dijete nije u potpunosti razumjelo što se točno događa te je zbog toga zabrinuto. Djeca u toj dobi običavaju gledati sve oko sebe u odnosu na sebe. Zbog toga se događa da neke situacije u svojoj okolini i obitelji pripisuju sebi, a nekada čak osjećaju i krivnju ili odgovornost. Isto tako, može se dogoditi da djetetu nedostaje otac, ali da ne zna drugačije iskazati taj osjećaj. Premda njihovo pokazivanje emocija ponekad može djelovati zbunjujuće za roditelje i biti iscrpljujuće, otvoreno pokazivanje emocija nam zapravo može pomoći da lakše steknemo uvid u svijet naše djece. Ipak, sve naše emocije postoje s razlogom i na neki način nam pomažu. Zbog toga je važno sve emocije uvažiti i dopustiti njihovo iskazivanje. Primjerice, ljutnjom pokazujemo da nam nešto smeta te iskazivanjem ljutnje zapravo možemo potaknuti i rješavanje problema koji nas muči, to jest koji je izazvao tu ljutnju.

Voljela bih istaknuti da djeca puno toga pa tako i osjećaje, uče promatranjem i oponašanjem osoba iz svoje okoline. Zbog ovoga mi je drago vidjeti da ste sa svojim sinom pokušali razgovarati o primjerenosti njegovog ponašanja. Naime, djeca će od roditelja i društva učiti koje situacije izazivaju određene emocije, kako izražavati emocije i kako ih kontrolirati. S druge strane, kod ovako male djece razgovor i objašnjavanje najčešće neće pomoći. Stoga je važno da znate da Vam sin neće moći objasniti što mu se događa i zašto se tako ponaša. U situacijama kad primijetite ovakvo ponašanje, važno je da mu kažete da vidite da je ljut, pružite mu podršku, ali i postavite granicu kada je u pitanju agresija te ga na taj način učite da nikada nije prihvatljivo udarati druge pa ni onda kad smo ljuti.

S obzirom na sve navedeno, sasvim je uobičajeno da se roditelji osjećaju zbunjeno, zabrinuto, bespomoćno i preplavljeno. Ponekad je teško nositi se s vlastitim emocijama, s emocijama naše djece i uz sve to pokušati primjereno reagirati. U nekim situacijama roditelji pokušavaju umiriti djecu tako da im skreću pozornost s njihovih osjećaja te ih pokušavaju usmjeriti na nešto drugo, a nekada se dogodi da roditelji djeci kažu da se ne trebaju ili ne smiju ljutiti (npr. „Ići ćeš u kaznu ako se nastaviš ljutiti.“). Postoje i situacije u kojima pokušavamo smanjiti ljutnju djece, tako što se šalimo na njihov račun. U konačnici, postoje i situacije kada roditelji odluče ignorirati emocije djece. Prvenstveno, djeci je potrebno da od odraslih nauče da je prirodno ponekad se ljutiti i da postoje prihvatljivi i sigurni načini izražavanja ljutnje.
To mogu biti jednostavne tehnike umirivanja poput dubokog disanja i brojanje do 10. Nekoj djeci može osobito koristiti da imaju svoje posebno mjesto za „hlađenje“, koje će sami odabrati i osmisliti što će tamo raditi. U trenutku ljutnje je djetetu teško čuti što im se govori pa je važno da tada ne pričate puno.
Već jako puno možete napraviti za svog sina tako da mu budete podrška, imate razumijevanja i strpljenja. U cijelom tom procesu, djeci pomaže čuti pohvalu od svojih roditelja. Umjesto upozoravanja na neprihvatljivo ponašanje, puno je snažnije pohvaliti i istaknuti poželjno ponašanje djeteta. Svakako bih Vas potaknula da razgovarate sa sinom i o tatinom odlasku. Dok tata nije prisutan, možete imati različite rituale kada ćete pričati o tati pa tako možete zajedno crtati za tatu ili se čuti s njim preko mobitela ili Skypea.

Za kraj bih Vam voljela reći da je važno da ste u cijelom procesu strpljivi i da potražite i pomoć za sebe. Razgovarajte s prijateljicama i bližnjima i zapamtite da je i ovo samo jedna od faza kroz koju dijete prolazi. Ako se ona oduži ili ako imate još pitanja, slobodno mi se opet javite ovim putem ili nazovite anonimnu i besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na besplatnom broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim Vam puno puno strpljenja i lijepih trenutaka s Vašim mališanom.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.