|
Rita_
|
15.01.2013. 13:05
Poštovani,
nisam znala na kojem forumu da se obratim, pa sam se odlučila za ovaj. Pokušat ću biti što kraća i jasnija. Naime, ja imam određene sumnje da sam seksualno zlostavljana u ranom djetinjstvu, međutim ta sjećanja su u potpunosti razasuta, i većinom se sastoje od fragmenata. Ukratko, ne sjecam se konkretno čina, ali se sjećam osjećaja stida, straha i krvi. Zadnjih godina patim od noćnih mora da saznajem tko je ta osoba bila, i većinom u snovima to bude muska osoba iz moje obitelji.
Moje pitanje je slijedeće: je li moguće da se dogodilo takvo nešto u ranom djetinjstvo(ako se dobro prisjecam to sjećanje za krv je izmedju 8-11 godine) i da sam to u potpunosti potisnula u sjećanju, pa me "progoni" podsvijest u snovima?
Hvala Vam unaprijed na odgovoru.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.01.2013. 22:30
Draga Rita,
Hvala Vam na povjerenju koje ste mi ukazali svojim javljanjem. Vjerujem da Vam nije bilo lako otvoriti se i ispričati što Vas opterećuje, a to su kako navodite, dijelovi sjećanja iz djetinjstva zbog kojih sumnjate da ste bili žrtvom seksualnoga zlostavljanja, ali i noćne more u kojima često bude muška osoba iz Vaše obitelji. Vjerujem da navedeno može biti zbunjujuće, uznemirujuće i izazivati različite emocije stoga mi je drago da ste se javili za savjet.
Kažete da ne znate je li se zlostavljanje zaista dogodilo i pitate jeste li i sami potisnuli traumu kako bi se lakše „odvojili“ od nje i mogli normalno funkcionirati. Ja Vam također ne mogu dati jednoznačan odgovor jer nisam upoznata detaljnije s Vašom situacijom, ali i zato jer ako potisnuta trauma i postoji, katkada treba puno rada i truda uložiti da se ona vrati na „svjesnu“ razinu. U tome Vam najbolje može koristiti razgovor sa stručnjakom mentalnoga zdravlja bio on psihijatar ili psiholog. U izravnome razgovoru stručnjak je taj koji Vam uslijed cjelovitijeg uvida u Vašu situaciju može pomoći da sami saznate, da se prisjetiti ako je trauma postojala i što je to što se dogodilo. Možda izgleda da imate premalo informacija da bi se uopće počelo razgovarati, no to nije istina. Vi znate ono što je bilo i jest samo Vaše, što nitko drugi ne zna i ne može znati, a to su osjećaji koje imate, Možda se nekad čini da ovladavaju Vama, no bitno je da znaš da Vi imate moć ovladati njima. Da bi se to dogodilo, te osjećaje treba prihvatiti, uklopiti u svoju sliku o sebi i nadvladati njihov utjecaj i upravo u tome pogledu stručnjak Vam može pomoći.
Ono što Vam ja mogu reći iz svoje pozicije, na temelju ovoga što ste mi rekli, jest da je moguće da ste proživjeli određenu traumu. Mogu Vam reći da vidim da Vam je teško, da živite u neizvjesnosti te da Vam od srca želim pomoći. Mislim da trebate otkriti što je u pozadini svega, što god to bilo te to pokušati prevladati. Vjerujem da to možete. Nadam se da ćete tu silnu snagu i energiju koju nosite u sebi preusmjeriti u djelovanje i nastojanje da se izborite za svoju bezbrižnu budućnost. Vjerujem da spoznaja da ste zaboravili neki dio svog života može biti teška i uznemirujuća, posebice ako se on vraća u obliku noćnih mora ili osjećaja straha, krivnje, srama. Važno je da znate da postoji izlaz iz toga, a da želite pronaći taj izlaz iskazali ste i samim svojim javljanjem. Postoji mogućnost i da nije bilo seksualnog zlostavljanja, ali da neko drugo traumatično iskustvo potiče noćne more i održava ih godinama stoga bih se opet vratila na obraćanje stručnjaku jer bi se traumatično iskustvo koje god naravi ono bilo trebalo „proraditi“ na način da nas ne ometa u svakodnevnome funkcioniranju. Neki ljudi i dalje imaju predrasude prema psihoterapiji, no zaista bez razloga. To nije za „lude“ ljude, nego za ljude kojima treba pomoć da riješe neki problem koji ih sprječava da rastu i razvijaju se kao osobe ili koje mi otežavaju svakodnevno funkcioniranje. Čini mi se da se upravo to događa Vama i stoga bih još jednom pohvalila bih Vašu inicijativu i javljanje.
Voljela bih znati jeste li razgovarali s nekim drugim članom obitelji o snovima? Možda oni imaju neka sjećanja koja Vam nedostaju da upotpunite „slagalicu“. Mislim da bi to bio možda dobar početak i dobra „upotpuna“ razgovorima sa stručnjakom. Kako Vam se čini ta ideja?
Još jednom želim Vam se zahvaliti što ste se odlučili javiti i potražiti savjet. Nadam se i vjerujem da ćete potražiti stručnjaka koji će Vam u direktnome kontaktu moći više pomoći. Ne znam u kojem gradu živite ni koliko imate godina pa mi je prilično teško preporučiti Vam mjesto na koje možete otići. Voljela bih kada biste sa mnom podijelili te informacije putem maila savjet@hrabritelefon.hr da Vas mogu uputiti na mjesto gdje će Vam pružiti što trebate i zaslužujete.
Svakoga radnog dana možete nazvati i Savjetodavnu liniju Hrabroga telefona na besplatan broj 0800 0800. Linija je otvorena od 9 do 20 sati. Anonimna je, na njoj rade volonterke koje će Vas spremno saslušati i koje Vas mogu uputiti u neke druge institucije gdje bi eventualno mogli potražiti pomoć. Ono što je najbitnije, mogu Vas saslušati i dati riječi podrške i razumijevanja. Također Vam nudim broj Tese, psihološkog telefonskog savjetovanja: 01/4828888, koja radi svakim radnim danom od 10 do 22 sata. Ponuđeni brojevi ni na što Vas ne obvezuju, samo su dodatna mogućnost koju Vam ostavljam otvorenom.
Za kraj, htjela bih Vam reći, da u slučaju da ste ipak bili žrtvom zlostavljanja i da je dijete u Vama možda potisnulo neke stvari jer nije znalo bolje, ono se u nekom trenutku odlučilo Vama obratiti za pomoć. To znači da baš u Vama vidi odraslu, zrelu osobu koja će ga zaštititi. Znači da Vi sami u sebi prepoznajete snagu i želju da uzmete stvari u svoje ruke. Nadam se da ćete prihvatiti i moju ruku koju Vam pružam, ruku prijateljstva i povesti me sa sobom na to putovanje, kao nekog tko će biti uz Vas kad god to zaželite, stoga Vas potičem da se javite na već spomenuti mail savjet@hrabritelefon.hr jer bi mi zaista bilo drago kada bismo nastavili komunikaciju.
Željela bih da ne zaboravite da što god otkrili, bolje je od neznanja i potiskivanja jer i iz najgoreg iskustva izlazimo jači.
Uz želje za nadvladavanjem opisane situacije želim Vam i puno ustrajnosti, odlučnosti i strpljenja.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
