HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 177 | Broj poruka: 662

Savjetodavna linija za djecu

116 111
Zagreb, Đorđićeva 26


suicidalna majka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

ameliapond

23.09.2012. 15:00

Imam 17 godina i cijeli se život borim s majkom koja svakih par mjeseci ima suicidalne tenzije i stvari iz godine u godinu postaju sve gore i gore.
Živimo u normalnoj obitelji - mama, tata, seka i ja - u mjestu izvan grada. Svaki put kad netko od nas napravi nešto što mamu naljuti, ona ili prijeti samoubojstvom ili kaže da jedva čeka da ode od mene odnosno tate, ovisi tko je razlog njenoj ljutnji. Seku obožava, što je na neki način dobro jer uvijek računam na to da se neće ubiti ako već zbog ničeg, onda zbog sestre (inače ima 12 godina).
Prošli tjedan, posvađale smo se zbog obične gluposti zbog koje se svađamo već godinama i zna moje mišljenje o toj stvari, ali mi svejedno želi nametnuti svoje mišljenje. Ne sjećam se jesmo li se ikada tako jako posvađale jer mi je rekla da žali dan kad me rodila i da joj je život sa mnom grozan i najradije bi umrla danas, a ne sutra, što god to značilo. Ne pričamo već tjedan dana i danas sam joj pokušala prenijeti pozdrave jedne cure koju sam jučer srela, ali me prekinula u pola rečenice i rekla mi da ju nije briga. Danas za ručkom mi je najprije rekla da misli sve najgore o meni i da ju uopće nije briga za mene, ali - kontrastno od toga - poludjela je kad nisam htjela jesti, što iz protesta, što iz nekih svojih glupih nesigurnosti (sigurna sam da smo svi kroz to prošli). U svom stilu, rekla mi je da će se sto posto što prije ubit.
Ne znam stvarno što da kažem, ovo je sve zbrda zdola jer se trudim ostati smirena, a u glavi mi je, blago rečeno, kaos. Prošla sam kroz toliko gluposti, brige i muke zbog nje i uvijek sam ju sprječavala u samoubojstvu, ali sad kad sam ja razlog tomu nemam joj što reći. Prije bih uvijek nazvala baku, ali ni baka više ne reagira na to. Strah me, užasno me strah i ne znam kome da se obratim ni što da radim. Bojim se da će bilo što da napravim samo pogoršati cijelu stvar.

Ne znam zapravo ni što tražim ovdje. Neki savjet, možda.
Hvala unaprijed.

v_1985

24.09.2012. 15:10

Samo da ti dam podršku i da ti kažem da je i meni mama prijetila da će se ubiti "nastavim li biti takva", govorila mi da smo sestra i ja krive što se ona svađa s tatom, sto puta mi je rekla da bi voljela da me nikada nije rodila ili kad ne bih učinila nešto po njezinom, da me se odriče i da više nemam majku. A bila sam superodlična učenica, odlična i u svim izvanškolskim aktivnostima i umjesto da sam se igrala, njoj sam pomagala u kućanskim poslovima i oko male sestre.
To mi je radila sve dok nisam pošla na fakultet i otišla od nje. Uspjela sam joj se sutprostaviti i nikada više mi nije takvo što rekla.
Što je najgore, danas sve poriče, a mene te rane bole i bole... Ona se pravi da je sve savršeno u redu, da je majka iz snova, a ja bih najradije vrištala i svašta joj izgovorila, samo da znam kako mi je mogla to učiniti.
Tvoja mama možda stvarno ima problema sa depresijom ili nekom drugom psihičkom bolešću, ali ja za svoju znam da je sebična, narcisoidna i egocentrična osoba koja nema empatije, ali koja je istodobno duboko nesigurna, bez samopouzdanja i ponaša se poput malog djeteta - znam da je to kontradiktorno, ali ne znam kako to bolje pojasniti. Prava je "drama queen".
Meni je pomoglo kada sam shvatila da nisam JA ta koja je odgovorna za nju niti sam JA ta koja utječe na njezino ponašanje.
Odrasla osoba koja je rodila dijete trebala bi biti zrela, pametna osoba koja je sposobna kontrolirati sebe i svoje emocije te prihvatiti odgovornost za dijete koje je rodila. Tako da probaj se opustiti, živjeti svoj život i njoj daj do znanja da je njezin život upravo to - njezin, i neka sa sobom i svojim životom čini što hoće.

Savjetodavna linija za djecu

25.09.2012. 23:25

Draga ameliapond,

zahvaljujem ti na povjerenju koje si nam ukazala kada si s nama podijelila priču svoje obitelji. Svakome od nas u našem je domu potreban osjećaj sigurnosti i topline. Situacija koju si nam opisala doista djeluje uznemiravajuće i jako mi je žao što ona tvoju svakodnevicu ispunjava osjećajem straha i stalnom brigom koju spominješ. Vjerujem da je bilo potrebno mnogo hrabrosti da odlučiš podijeliti svoju priču s nekim i jako mi je drago što si to odlučila učiniti baš ovdje. Također se zahvaljujem forumašici na podršci i spremnosti da podijeli s tobom svoje iskustvo i osjećaje koji su je putem pratili te da ti pokuša pomoći u potrazi za načinom kako se nositi s time. Vjerujem da ti njen odgovor može biti dragocjen oslonac te da ti njene misli mogu pomoći u prevladavanju straha i nesigurnosti.

Stalno spominjanje mogućnosti suicida u njega unosi strah za voljenu osobu, nesigurnost i strepnju te vjerujem da život u obitelji u kojoj je ono prisutno nije lako. Vjerujem da te mamine riječi ponekad mogu i jako boljeti. Nijedno dijete nikad od svoje majke ne bi smjelo čuti neke od rečenica koje si ti ovdje napisala. Iz onoga što si nam napisala stekla sam dojam da tvoja mama kad se uzruja s tobom razgovara na način koji tebe može jako povrijediti i ispuniti osjećajem krivnje. Napisala si da mama zapravo reagira na taj način svaki puta kada je netko razljuti, kao i da su njene reakcije zapravo u suprotnosti jedne s drugima (npr. s jedne strane ti govori da joj nije stalo, ali ipak izražava jaku brigu oko toga jesi li jela). Vjerujem da dio tebe razumije da ti zapravo nisi pravi razlog njenih reakcija i da riječi kojima te majka ponekad možda povrijedi nisu istinite. v1985 je jako dobro napisala da je njena majka izražavala nezadovoljstvo njom, iako je zapravo ulagala mnogo truda u sve čime se bavila i bila jako savjesna i uspješna, te da joj je jako pomogla spoznaja da ona nije razlog za majčina ponašanja. Zato bih posebno željela naglasiti da ti nisi i ne možeš biti kriva za njene osjećaje i ponašanja. Čak i ako možda učiniš nešto što nije u skladu s majčinim očekivanjima, njeni osjećaji i ponašanja ne izviru iz tvojih ponašanja. Vjerujem da to i sama možda znaš, ali ponekad je teško boriti se s našim osjećajima. Osjećaj krivnje ponekad ispliva iako zapravo znamo da realno nismo ništa loše učinili. Stoga bih voljela bih da si u svojim mislima podcrtaš ovih nekoliko rečenica i da ih u takvim situacijama ponekad ponoviš da bi se podsjetila.

Pravi razlozi zašto se tvoja majka ponaša na taj način skriveni su negdje dublje i ne ovise o tvojim ponašanjima ili ponašanjima drugih članova tvoje obitelji. Iz onoga što si nam napisala čini mi se da je tvojoj majci jako potrebna stručna pomoć. Bez obzira na tvoju zrelost, ti i dalje imaš tek 17 godina i ne možeš se brinuti o svojim roditeljima, a pomoć koja je potrebna tvojoj mami nadilazi ono što joj može pružiti netko tko nije stručnjak mentalnog zdravlja. Stoga bih te željela potaknuti da s tatom ili nekom drugom odraslom osobom u koju imaš povjerenja porazgovaraš o tome što se događa i kako bi mogli potražiti pomoć za nju. Vjerujem da se to možda čini kao velika odluka, napisala si da se bojiš da onime što učiniš možda ne pogoršaš stvari, no tvojoj je mami potrebna stručna pomoć.

Bez obzira na to što ti nisi razlog maminih ponašanja, vjerujem da ona na tebe jako utječu. Prije svega, vjerujem da te često ispunjavaju brigom i strahom u iščekivanju što će se dogoditi i da to može biti velik pritisak. No, ono što je još važno je da se među maminim razmišljanjima o suicidu ponekad kriju i neke rečenice koje tebe mogu jako povrijediti. Rečenice koje ti šalju poruku da njoj nije stalo do tebe i da si ti na neki način kriva za njenu patnju. Bez obzira na to što mamine riječi nisu uvijek istinite, to ne znači da one ne bole. Naši su roditelji osobe za koje nam je često najvažnije da nas vole, prihvaćaju i razumiju. Čak i kad odrastemo, oni su obično prvi kod kojih tražimo utjehu i podršku, naša sigurna baza. Vjerujem da tvoja majka vjerojatno ponekad i sama proživljava teške trenutke, no ona je odrasla osoba i važno je da (uz stručnu pomoć) prihvati odgovornost za svoje osjećaje i riječi koje vam upućuje. Vjerujem da te majčine reakcije ponekad zbunjuju ili čine tužnom i u redu je da joj to kažeš. Primjerice, mogla bi joj reći: „Mama, znam da ti je teško i da si često tužna, ali boli me kada govoriš takve stvari.“ Ono što je važno je da pokušaš ostati smirena i da joj, bez okrivljavanja, kažeš kako se ti osjećaš zbog njenih riječi i ponašanja.

Vjerujem da nije lako odrastati u sredini koja te u nekim trenucima ispunjava snažnim osjećajem zbunjenosti i straha. Čini mi se da je jako važno da ti imaš svu podršku koja ti je potrebna i potpuno je razumljivo što si osjetila potrebu potražiti je. Kroz razgovor s drugima često vidimo da nismo sami te osjetimo podršku i razumijevanje koji nas čine snažnijima i hrabrijima. Osim toga, uz pomoć drugih često saznamo neke nove informacije, primijetimo neke detalje koje sami do sada nismo uočili ili shvatimo neke stvari koje nas približe rješenju koje smo čitavo vrijeme tražili. Voljela bih da razmisliš s kime možeš razgovarati o svemu što se događa? U koju odraslu osobu u svojoj okolini imaš povjerenja i s kime ti je u redu razgovarati o svemu što se događa? To može biti tata, baka, netko drugi od rodbine, bliska obiteljska prijateljica i slično. Željela bih ti predložiti da o tome porazgovaraš s školskim psihologom, pedagogom ili drugim stručnim suradnikom. Iako mladi ponekad oklijevaju obratiti im se i ne znaju što očekivati, oni su zapravo ovdje upravo zato da bi djeci i mladima pružili podršku u trenucima kada im je teško ili kada nisu sigurni kako reagirati.

Voljela bih da razmisliš o tome kome se možeš obratiti te da nam se sa svojim razmišljanjima ponovno javiš. Kako bi sve što kažeš moglo ostati samo između nas, potaknula bih te da nam se obratiš pute besplatne i anonimne savjetodavne linije na broju 0800-0800 (otvorene radnim danom od 9 do 20 sati), chata kojeg radnim danom od 15 do 18 sati možeš pronaći na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat ili e-maila (hrabrisa@hrabritelefon.hr). Važno mi je da znaš da nam se uvijek možeš obratiti u potrazi za savjetom ili jednostavno kada budeš imala potrebu razgovarati s nekim.

Na samom kraju željela bih ti reći da mi je jako drago što si odlučila proviriti iz sjene i potražiti pomoć. Iako bi tvoje vrijeme trenutačno trebale ispunjavati mladenačke brige, ti si suočena s mnogo težim izazovima. Djeca bi se uz roditelje trebala osjećati sigurno, voljeno i zaštićeno. U tvojoj to nažalost ponekad nije tako i zapravo si ti ta koja možda ponekad ima potrebu brinuti se o mami, što je pozicija u koju nijedno dijete ne bi smjelo biti stavljeno. No, kao što vidiš, nisi sama. Postoje druge mlade djevojke koje su jednom bile na tvom mjestu, a tu su i svi oni koji su spremni oko tebe isplesti mrežu podrške koja će te uhvatiti kroz teške trenutke. Slobodno uzmi vrijeme koje ti je potrebno da razmisliš o svemu što smo ovdje napisali, no svakako nam se ponovno javi, možda s još ponekom informacijom, a možda i s odlukom o tome na koji način ćeš potražiti pomoć i podršku.

Mi smo uz tebe čitavim putem.

Srdačan pozdrav,
Tvoj Hrabri telefon