Cjepiva


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 471 | Broj poruka: 2720

Darko Richter, dr. med.

KBC Zagreb
Zagreb, Kišpatićeva 12


cijepljenje s 4 godine


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

goga1967

07.10.2009. 18:50

Poštovani!
Moj dječak od 3.5 godine je do sada redovno cijepljen, prema starom kalendaru, jer je rođen 2006. Kupovali smo cjepiva 5u1(GSK) i Priorix. Protiv hepatitisa b smo ga cijepili Engerixom nakon 1. godine života, svojom voljom.
Inače je neurorizičan.
Kakvo cijepljenje nam dolazi u dobi od 4 godine (protiv kojih bolesti), koja su nam cjepiva na raspolaganju (besplatna kao i ona koja idu na trošak roditelja)?
Koja nam preporučujete (zbog nerurorizičnosti i zbog bolje kvalitete)?
Molimo vas da nam date imena cijepiva kako bismo se lakša sporazumjeli s našim pedijatrom koji će vrštiti cijepljenje.
Mora li cijepivo biti istog proizvođača kao i ona kojimje dijete do sada cijepljeno? Što ako ga na tržištu nema?
Hvala na odgovoru.

Darko Richter, dr. med.

08.10.2009. 04:25

S 4 godine cijepi se Infanrix (DTaP), i ništa drugo. Baš je propisan Infanrix, na teret HZZO-a.
Neurorizičnost ne postoji. Ili ima, ili nema neurološke smetnje.
Ako baš hoćete, svi smo neurorizični, ali i kardiorizični, i traumarizični, itd., itd. Neurorizičnosti nema na engleskom Google-u i to bi trebalo biti dovoljno da vas uvjeri u ovo što pričam.
Vaš pedijatar sigurno zna čime se cijepi s 4 godine. Zato ne vidim potrebe da unaprijed s njime izbjegavate, po vama, sigurni konflikt. Jednostavno ga trebate poslušati. Ako nećete njega, promijenite ga za nekog drugog.

goga1967

14.10.2009. 17:35

Poštovani dr Richter,
hvala na odgovoru. Uglavnom smo ga shvatili. Naša jedina briga bila je da se dijete i dalje cijepi s cjepivom GSK, bez obzira ide li na teret HZZOa ili na naš.
Htjeli smo biti informirani ne da bi izbjegli konflikte s našim pedijatrom, već da bi se lakše s njim sporazumjeli. Naime, pedijatri danas su uvijek u nekoj žurbi (opravdanoj?) i vrlo malo razgovaraju s roditeljima, rijetko kad objašnjavaju, predlažu,.... Sve se obavlja serijski, podrazumijeva da roditelji sve znaju o zdravlju i njezi djeteta, (a kod pedijatra dolaze samo po recepte i uputnice), roditelji ne dobivaju dovoljno informacija. Npr. nama pri prvom cijepljenju djeteta uopće nije bilo objašnjeno da postoje dvije vrste cjepiva i koja je razlika među njima. To smo slučajno saznali par dana prije prvog cijepljenja, od poznanika pred kojima smo otvorili temu cijepljenja, sasvim slučajno.....
I za kraj, još pitanja.
Desi li se povremeno nestašica Infanrixa, i što učiniti ako do toga dođe?
Zašto neki pedijatri na ovo cijepljenje naručuju djecu prije 4.rođendana (nakon što navrše 3.5 godina)?
Hvala!

P.S. Neurorizičnost se kod nas i manifestirala smetnjama, nismo je imali samo "na papiru"; dijete ima usporen psihofizički razvoj (a svi neurološki nalazi uredni!?)

Darko Richter, dr. med.

14.10.2009. 18:50

Desi li se povremeno nestašica Infanrixa, i što učiniti ako do toga dođe?
Nestašica se desi, zašto ne? Zbog čega vas brine tako normalna stvar? Je li to jedini problem u Hrvatskoj i u svijetu?

Zašto neki pedijatri na ovo cijepljenje naručuju djecu prije 4.rođendana (nakon što navrše 3.5 godina)?
"U 4. godini života slijedi 5. doza DTPa3 (2. revakcinacija)." To znači: nakon što dijete proslavi 3. rođendan,nalazi se u 4. godini života. Očito vas naručuju vrlo precizno i točno po programu cijepljenja. Pogledajte svojim očima kalendar cijepljenja klikom ovdje u lijevoj margini, pod Centrima za edukaciju, na Cjepiva, a na otvorenoj stranici desno kliknite Kalendar cijepljenja u RH.

P.S. Neurorizičnost se kod nas i manifestirala smetnjama, nismo je imali samo "na papiru"; dijete ima usporen psihofizički razvoj (a svi neurološki nalazi uredni!?)
Mene bi zanimalo koje su to konkretne smetnje?

goga1967

22.10.2009. 00:05

Poštovani dr Richter!
Smetnje koje dijete ima su slijedeće: kašnjenje u motorici (dijete prohodalo s nepune dvije godine uz pomoć terapeuta), progovorio s nepune 3 godine (uz pomoć logopeda i roditelja koji konstantno idu na edukaciju), zaostajanje u finoj motorici i grafomotorici (redovno vježbamo s terapeutom).

P.S. Tek mi je nedavno sinulo da ste vi onaj dr RIchter koji je radio u jednoj drugoj dječjoj klinici prije odlaska na sadašnje radno mjesto, osoba o kojoj smo čuli samo najbolje od roditelja čija djeca stalno boluju od upala grla, uha,..... Spremali smo se i mi kod vas prije jedno pola godine, iz drugog razloga (trebali smo nalaz alergologa), ali se predugo čeka za termin,a nama se jako žurilo.....
Pozdrav!

Darko Richter, dr. med.

22.10.2009. 11:45

"Smetnje koje dijete ima su slijedeće: kašnjenje u motorici (dijete prohodalo s nepune dvije godine uz pomoć terapeuta), progovorio s nepune 3 godine (uz pomoć logopeda i roditelja koji konstantno idu na edukaciju), zaostajanje u finoj motorici i grafomotorici (redovno vježbamo s terapeutom)."

Ovo što ste naveli, za mene nije dokaz da je dijete uopće imalo neke znatnije smetnje. A i sami kažete da su svi neurološki nalazi (valjda tu spada i pregled) uredni. Tako da se opet vraćamo na moju staru sumnju da li tzv. neurorizičnost uopće postoji. Jer, ponavljam, svi smo neurorizični, kardiorizični, traumarizični, a ako ne pazimo, ili nemamo sreće, i dogodi nam se taj problem, onda više nismo rizični, već bolesni. No, ja, ovako na daljinu, sumnjam da je vaš sin uopće bio teže bolestan.
Mislim da se treba cijepiti redovito.
Ako vas nešto muči, dođite meni na pregled. Ipak tada mogu biti puno određeniji. Ako se čeka, a to je moguće, jer sada na Rebru radimo u improviziranim i skučenim prostorno-vremenskim uvjetima, dok se za oko 1,5 godinu ne dovrši nova zgrada poliklinike, možete mi se javiti u Polikliniku Alergovita, to je privatno (www.alergovita.hr).

goga1967

28.10.2009. 19:05

Poštovani dr. Richter,
hvala na dosadašnjim odgovorima. Dobro je čuti mišljenje stručnjaka. Naravno,i dalje ćemo se cijepiti.
Što se tiče neurorizičnosti, prihvaćam Vaše mišljenje ali roditeljima je lakše razmišljati u terminima rizičnosti, jer onda se osjećamo sigurnijima, znamo na što trebamo obratiti veću pažnju kod praćenja djetetovog zdravlja.
Naše smetnje su bile očekivane zbog naše dijagnoze visoko perinatalno neurorizično dijete (rizična trudnoća-prijeteći pobačaj, infekcije u trudnoći; perinatalna infekcija novorođenčeta).
Hvala za info o mogućnosti privatnog pregleda

Darko Richter, dr. med.

28.10.2009. 20:15

Ja sam protiv plašenja roditelja i pacijenata. Postoji pojam rizične trudnoće i rizičnog poroda, ali,neurorizičnost je izum Balkana, osobito hrvatske medicine. Ja ne znam koji je prijevod na engelski tog pojma. To vam dovoljno kaže, jer anglo-američki svijet, koji za sve ima neku riječ ili kraticu, za ovo nije ni čuo. Vjerojatno su puno zaostaliji od nas.
Ako je trudnoća i porod bio visokorizičan, nakon par dana,kada se sve zaavršilo, zna se je li, ili nije došlo do oštećenja koja ta rizičnost podrazujmijeva. Ako nije, čemu dalje rastezati taj pojam do punoljetnosti? To je, po mojem mišljenju, nedopustivo, i ništa ne doprinosi da se roditelji osjećaju sigurnijima, već, oni koji naglašavaju to stanje rizičnost, rade to da prikriju vlastitu nesigurnost, a roditelje izbezumljuju. Niste vi sigurni, vi ste izbezumljeni, i zato ovdje pitate.

Kolicka

15.03.2012. 01:10

Poštovani dr.
moram se nadovezati na ovu temu i reči da ozbiljno razmišljam o ne cijepljenju svog trogodišnjaka!Zašto?Razlozi su vrlo ozbiljni,nakon saznanja što sadrže ta cjepiva(živu,olovo i dr.teške metale),zapitam se zašto moje dijete danas ima elemente autizma kad genetika nije uzrok ni sa moje ni sa muževe strane. Dapače,čak sam poprilično sigurna da je uzrok svega to cjepivo,jer nemože me nitko uvjerit u to da sam rodila bolesno dijete, kad je moje dijete itekako bilo čilo i zdravo kad se rodilo,a u trudnoći sam jako pazila šta jedem i pijem.Što se tiče "neurorizičnosti",slažem se sa Vama da je to "balkanska izmišljotina",naime to su prišili i mome sinu samo zato što se nije "na vrijeme"okretao sa leđa na bok.I naravno poslali nas na vježbe koje je on teško prihvaćao,i zbog silnog plakanja i njegovog odbijanja vježbi pitala sam hoće li to ostaviti psihičke posljedice,na što sam uredno od svih zdrastvenih djelatnika dobivala odgovor da neće.I na kraju moj sin prohoda sa 11,5 mj.,sam.Bez forsiranja.Dok sam ga ostavila na podu u sobi,otišla na trenutak u kuhinju ,moj mališa me iznenadio jer nije bio tamo gdje sam ga ostavila,nego je ustao i napravio svoje prve korake.Da bi mi taj isti dr.fizijatar rekao da je ta dob prerana da dijete prohoda i da to mora biti između 14 i 18 mj.,djetetovog života,a prije toga tvrdio da mi dijete motorički zaostaje,pitam se :Ma tko to radi u našem zdrastvu i tako se olako poigrava tuđim životima?Ma tko to nezna svoj posao,ili ga možda nema pa izmišlja takve stvari tek toliko da ne broji muhe u ambulanti?Eto sada je naša sudbina borba sa elementima autizma,a pitam se odkuda autizam i što ga je prouzrokovalo kad je moj sin rođen zdrav.
LP

Darko Richter, dr. med.

15.03.2012. 23:50

Htio bih vam skrenuti pozornost na nekoliko činjenica ili potrebe da se činjenice definiraju, prije no što padnete u iskušenje da odgovor na svoja pitanja tražite na pogrešnoj strani. Time biste si samo otežali situaciju.
Najprije, što to znači "elementi autizma" To nije nikakva dijagnoza. Postoji autizam, postoji pervazivni razvojni poremećaj (pervasive developmental disorder) odnosno poremećaji autističkog spektra (autism spectrum disorders). Tko je to rekao, i na temelju čega?
Drugo, autisti se rode čili i zdravi, a promjene se uočavaju najranije negdje u drugoj polovici prve godine ili, osobito u navedenim srodnim poremećajima, tijekom prvih nekoliko godina života, dakle ne baš, i nikako, odmah.
Nadalje, nadljednost niti najmanje ne znači da se to vidi na pretcima. Upravo obrnuto, daleko najčešće na pretcima se ne vidi baš ništa, jer oni mogu biti nijemi (zdravi) prenositelji nekog genetskog poremećaja, pa, kada se takvi sluče s obje roditeljske strane, eto vidljivog poremećaja. No, autizam sigurno nije poremečaj jednog gena, inače bi već neko vrijeme sve bilo poznato.
Nemojte upadati u kontradikciju da pričate o nasljednosti, a onda tu uplićete teške metale, koji su tipično pitanje ekspozicije u okolišu (environmental factor). Potpuno je krivo govoriti o nekakvim "saznanjima" o teškim metalima u cjepivima, jer, prvo, tamo se mogla naći jedino živa, a nikakvo olovo i drugo o čemu pričate, i to u minucioznim tragovima, a unazad par godina više niti to, a drugo, kakva su to "saznanja" koja su uredno navedena u papiruću koji dolazi u svakom pakovanju svakog cjepiva? Tko se to odjednom pravi važan nakon što je pročitao sastav cjepiva, koji je deklariran od samog početka? To su obične gluposti, koje su se pojavile kao nekakve hipoteze u 80-tim godinama 20. st., i potom u mnogo radova uvjerljivo opovrgnute, i time se više nitko ne bavi, niti u Europi, niti u Americi. Dakle, te priče, koje sada najednom počinju mučiti hrvatske roditelje,odrađene su na Zapadu prije 25 godina. I sada se tu pojavljuju neki alternativci, koji se zabavljaju dezinformiranjem javnosti vijestima iz povijesti, a koje plasiraju kao najnovija "saznanja". To je, jednostavno, žalosno. Osobno sam čuo da već neko vrijeme određeni kolege imaju potrebu da takve prijave Hrvatskoj liječničkoj komori, no ja se tome u principu protivim. Međutim, vidim da stvar uzima maha, pa se bojim da će se desiti ovo: mi, koji nismo u pravu, jer želimo zlo hrvatskoj djeci i trujemo je, sami od sebe ćemo prestati pričati o ovoj prijevari koja se sada u nas širi. Pa će javnost uskoro razgovarati samo s tim alternativcima, i, kada se problemi samo pogoršaju, jer, vjerujte, autizma će biti sve više, taman da sutra obustavimo sva cijepljenja, a što je dokazano u SAD, pitam se, kakva će tada rješenja ponuditi ti pseudoznanstvenici i pseudomoralisti.
Sa srećom vam, a ja znam što je objektivno obranjiva istina.
Međutim, ako ste vi uvjereni da je nešto krenulo po zlu zbog cjepiva, onda vam ne savjetujem da dijete cijepite protiv vlastitog uvjerenja, ma kako da je objektivno krivo. Ono što vam, dakle, savjetujem jest, da ne radite protiv svojeg osjećaja, ali i da se suspregnete se od toga da ga namećete drugima kao uzrok svojeg problema, niti da pokušavate homogenizirati druge oko svog problema namećući im svoj osjećaj, koji je daleko od objektivnih činjenica kakve su isplivale nakon što su prije 30 godine isplivale i teze koje vas sada muče.