Draga mama,
hvala što ste mi se obratili s povjerenjem i podijelili svoju priču. Čitajući Vaš upit, stekla sam dojam da ste angažirana majka koja s pažnjom i ljubavi prati svoju djecu. Roditeljstvo donosi mnogo izazova od kojih neki mogu značajno odstupati od slike uobičajenog razvojnog puta kroz koji su roditelji zamišljali da će proći njihovo dijete, što može biti teško, zbunjujuće i izazivati osjećaj bespomoćnosti. Hrabro je i odgovorno na vrijeme prepoznati kada je potrebna dodatna podrška i još hrabrije zatražiti ju, što ste Vi učinili i za što Vas pohvaljujem.
Čujem da ste zabrinuti za svog dvogodišnjeg sina. Ako sam dobro shvatila, procjenjujete da je njegov razvoj tekao uredno prvih osamnaest mjeseci, kada iznenada počinju teškoće koje najprije zamjećujete u neodazivanju tijekom gledanja crtanih filmova i neodazivanju na svoje ime. Čini mi se da Vas najviše brine zaostajanje u razvoju govora i usvajanju vokabulara te to što primjećujete smetnje u razumijevanju, odnosno imate dojam kako često ne razumije što mu govorite i ne reagira na ono na što mu usmjeravate pažnju. Ponekad ima pokazne geste i izražava određene potrebe kao što je želja za izlaskom van, no čini Vam se da nema značajnog napretka te da neke riječi i ponašanja ipak koristi bez razumijevanja. Dodatno spominjete zabrinutost za njegov socijalni razvoj s obzirom na to da često nema interes za drugu djecu i odrasle. Čitajući upit stječem dojam da se pitate što znači sve što ste opisali i što je uzrok toga te da tragate za informacijom je li riječ o znakovima poremećaja kao što je autizam, pri čemu mogu zamisliti da Vas te brige mogu preplavljivati i iscrpljivati.
Vjerujem da iz iskustva znate kako se dječji razvoj u prvih nekoliko godina života odvija brzo i dinamično. Oblikovan je genima, obilježjima trudnoće i poroda, tjelesnim zdravljem, osobinama i temperamentom djeteta, manjim i većim životnim okolnostima poput odnosa s članovima obitelji, pa sve do situacija poput pandemije koronavirusa koju ste sami spomenuli. S obzirom na to da su svi ti čimbenici isprepleteni, teško je predvidjeti sve njihove utjecaje na dijete. Kompleksnost dječjeg razvoja prepoznaje se i u činjenici da postoje brojni razvojni poremećaji, a na mnoge od njih se počinje sumnjati ako dijete pokaže smetnje u razvoju određenih sposobnosti u za to očekivanom dobnom okviru. To je važan znak na koji treba reagirati i usmjeriti pažnju, a pohvaljujem Vas upravo za pravovremeno obraćanje pedijatru i zatraženu procjenu. Valja podsjetiti da je unatoč okvirnim normama svako dijete drugačije i da između djece ponekad postoje velike varijacije u postizanju razvojnih ciljeva. Uzimajući sve navedeno u obzir, utvrđivanje prisutnosti poremećaja i dugotrajne narušenosti neke važne funkcije kod djeteta nerijetko zahtijeva duži period praćenja i procjene njegovog razvoja od strane stručnjaka. Rekli ste da čekate procjenu defektologa i logopeda, a da ste bili na psihološkoj procjeni. Pitam se jeste li sa psihologinjom uspjeli podijeliti sve brige, koliko je vremena prošlo od pregleda i je li se djetetovo ponašanje od tada mijenjalo. U slučaju da je prošlo duže vrijeme i da dulje čekate na daljnju procjenu, pitam se što mislite o ideji ponovnog susreta sa psihologinjom ili traženja dodatnih uputa i mišljenja. Primjerice, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u sklopu svojih kabineta nudi procjene različitih razvojnih teškoća (https://centar.erf.unizg.hr/usluge-2/). Svakako Vas potičem na upornost u traženju stručne podrške, iako vjerujem da to može biti stresno i za dijete i za Vas, te bih voljela čuti imate li još neke brige oko toga. Također me zanima imate li briga oko polaska djeteta u vrtić i jeste li pri procjeni za upis u vrtić dobili mišljenje s obzirom na njegov jezični i socijalni razvoj.
Prirodno je da imate potrebu razumjeti što se točno događa i u skladu s time sinu pružiti najbolju moguću podršku. U svakom slučaju je podršku bitno usmjeriti na ona područja funkcioniranja gdje dijete ima poteškoće. Tako prepoznajem da već sami u interakciji sa sinom posvećujete dodatnu pažnju njegovom govoru i razumijevanju, a što vjerujem da će s vremenom obogatiti savjeti i podrška stručnjaka. Naveli ste primjer korištenja jednostavnih naredbi, poticanja na izgovor riječi i postavljanja pitanja te je odlično što ga pohvaljujete za trud. Veseli Vas svaki napredak, ali čujem i da su takvi pokušaji često praćeni njegovom i Vašom frustracijom. Voljela bih čuti što još na njemu primjećujete u takvoj interakciji i postoje li neke situacije koje prihvaća bolje od drugih. Iako to dijete ne može direktno izraziti, važno je voditi računa o tome da može biti u otporu ako osjeti velik pritisak, tjeskobu i stalnu usmjerenost odraslih na nešto što mu ide teško. Može biti korisno služiti se temama za koje dijete pokazuje veći interes, poput autića ili provođenja vremena vani, tako da ponekad o tome pred njim samo pričate bez dodatnih zahtjeva, čitate mu slikovnice na tu temu, dajete ideje za igru ako ih nema sam i slično. Pitam se što mislite o tome, jeste li nešto slično pokušali i imate li još neke zamisli. Opisali ste njegov topao odnos s Vama i do neke mjere sa sestrom i ocem, a čujem da Vas brine što s bratom, drugom djecom i odraslima ne želi ili ne zna kako stupiti u interakciju te da rijetko zadržava pogled očima. Zanima me koliko često i kako članovi obitelji, drugi odrasli i djeca provode vrijeme s njim, izgleda li ta interakcija uvijek isto i koliko podrške iz socijalne okoline osjećate da imate s obzirom na probleme koje primjećujete u njegovom razvoju.
Voljela bih se kratko osvrnuti i na to da, kada roditelji zamijete određene probleme u funkcioniranju svoje djece, mogu nenamjerno početi pripisivati sva ponašanja tome. Oko druge godine djeca tipično počinju intenzivno testirati granice koje odrasli postavljaju, što je znak zdravog psihološkog razvoja, a na što me podsjetila situacija u kojoj je Vaš sin nastavljao hodati unatoč tome što mu to niste dopuštali. Izazovno je razlikovati ako se testiranje granica javi istovremeno s nekim poteškoćama, pa je korisno podsjetiti se da svako dijete neovisno o svemu ima potrebu za strukturom i granicama unutar kojih uči o sebi, drugima i stječe samostalnost. Također, iako se može činiti da dijete te dobi i/ili u sklopu poteškoća izvodi ponašanja koja bismo kod odraslih procijenili kao sebične ili nepristojne u komunikaciji, vjerojatnije je da je to samo način na koji dijete trenutno jedino i najbolje što zna izražava svoje unutarnje doživljaje i potrebe.
Naposljetku, htjela bih Vas potaknuti da pazite na sebe. Roditeljstvo nije lako, a suočavanje s neočekivanim problemima u razvoju djeteta može biti posebno teško. Kontinuirane brige mogu postati preplavljujuće i potpuno je u redu potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Kada ste dobro, možete smirenije i svjesnije pružati podršku svojoj djeci. Pitam se imate li nekog dragog u okolini s kime možete dijeliti brige oko odgoja, uzeti predah i baviti se nečim što Vas veseli. Osim foruma, na raspolaganju za razgovor o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi uvijek je tu i savjetodavna linija Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Vašem sinu, Vama i cijeloj obitelji želim puno veselih zajedničkih trenutaka i puno sreće dalje,
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
