Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 400 | Broj poruka: 1268

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Dvogodišnjak promjeni


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Anamarija138

20.11.2021. 14:55

Postovani, imam sina od 2 godine koji je u zadnje vrijeme promjenio ponasanje. To povezujem s dolaskom bebe. Iako se svi trudimo dati mu jos i vise paznje, on i dalje reagira prema drugoj djecici u vrticu tako sto ih gura, udara, cupa za kosu. Prije nikad nije pokazivao takvo ponasanje. Objasnjavamo mu i pricamo kako takvo ponasanje nije lijepo, da to djecicu boli pa pokazujemo u igri s igrackama kako plisance boli, ali ne vidim nekog napretka. Prema seki vecinom je dobar, ljubi je, daje joj igracke, ali nekad kao da ga nesto obuzme i onda je ide udariti ili pocupti robicu. Znam da je to sve normalno, ali od teta u vrticu sam stekla dojam kao da takvo ponasanje moramo odmah promijeniti i ne vidim da ga toliko razumiju. Hvala

Hana Hrpka, prof.

25.11.2021. 22:20

Draga mama,

za početak Vam želim zahvaliti što ste odlučili podijeliti svoje brige sa mnom i time mi ukazali povjerenje. Samim javljanjem pokazujete kako ste brižna i predana mama koja želi najbolje za svoju djecu.

Opisali ste kako se Vaš dvogodišnji sin u posljednje vrijeme počeo drugačije ponašati te kako ste dojma da se to događa otkad ste dobili kćer. Ako sam Vas dobro razumjela, ponašanja udaranja, guranja i čupanja su usmjerena prema drugoj vrtićkoj djeci te rjeđe prema sestri. Rekli ste kako se trudite dati Vašem sinu do znanja kako takvo ponašanje nije prihvatljivo, ali ne vidite nikakve promjene na bolje. Iz Vašeg sam upita stekla dojam kako ste zbunjeni jer, s jedne strane, znate kako su to uobičajena ponašanja, dok s druge strane osjećate da nailazite na nerazumijevanje teta u vrtiću koje smatraju kako je to neprihvatljivo.

Za početak Vam želim reći kako je prirodno ako se u ovom razdoblju osjećate preplavljeno i zbunjeno zbog raznih promjena koje su se dogodile vezano za prinovu u obitelji, kao i ponašanje Vašeg sina. Dolazak bebe u obitelj podrazumijeva puno promjena, kako za roditelje, tako i za stariju braću i sestre. Starija djeca, odnosno prvorođenci su u svojim prvim godinama života naučili kako je pažnja rezervirana samo za njih zbog čega dolazak novog člana obitelji vide kao ugrožavanje te strahuju da će sva ljubav i pažnja pripasti bebi. Upravo se između druge i četvrte godine najčešće javlja ljubomora između braće i sestara. Djeca na takve promjene reagiraju na različite načine, ali neki od najčešćih su opisano ponašanje koje može biti usmjereno prema bebi i drugima. Također, često se javljaju i regresivna ponašanja tipična za ranije faze razvoja poput sisanja prsta, mokrenja u gaćice i gugutanja. Pitam se jesu li kod Vašeg sina prisutne još neke promjene u ponašanju. Želim naglasiti da takva ponašanja ne treba interpretirati kao „zločesta“, već da se radi o načinima na koje djeca manifestiraju svoj osjećaj nesigurnosti u ovim promijenjenim okolnostima. Osim što prinova u obitelji sama po sebi predstavlja veliku promjenu za dijete, važno mi je istaknuti i samo razvojno razdoblje Vašeg sina. U toj dobi djeca prolaze kroz velike promjene: od samostalnog kretanja, savladavanja govora pa sve do razumijevanja osjećaja i stvaranja pojma o sebi. Zbog svega toga često se javlja frustracija te mnogi roditelji opisuju burne reakcije poput vrištanja i bacanja, često bez poznatog uzroka, zatim odbijanje i inzistiranje na odgovoru „ne“ za sve, nevoljkost dijeljenja igračaka, inaćenje i slično. Ovime želim istaknuti kako su ovakva i slična ponašanja rezultat razvojnih promjena te se ona mogu javljati i u stabilnim okolnostima, a posebno mogu biti izražena u promijenjenim okolnostima poput dolaska novog člana obitelji.

Rutina djeci predstavlja sigurnost zbog čega je važno najaviti promjene koje će se dogoditi i dati djetetu do znanja što može očekivati. Pitam se jeste li sina pripremali na dolazak bebe u obitelj. Odrasli ponekad misle kako ih djeca ne mogu razumjeti jer su premala, no važno je razgovarati kako se ne bi narušio njihov osjećaj sigurnosti. Iako dolazak prinove uzrokuje promjene u rutini, poželjno da se zadrže neki rituali i obrasci, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, kako bi dijete i dalje imaju imalo osjećaj predvidljivosti i sigurnosti. Drago mi je što se trudite posvetiti mu što više pažnje jer je bitno da postoji vrijeme koje je samo njegovo. Kako biste sinu još više dali do znanja koliko je važan, možete ga uključiti u neke svakodnevne aktivnosti, pitati ga što bi mogli obući sestri, a u situacijama kada bi se mogao osjećati zapostavljeno, recimo kada ljudi dolaze vidjeti bebu, možete ga potaknuti da sam pokaže bebu.
Izrazili ste brigu oko udaranja, guranja i čupanja druge djece, a ponekad i sestre. Želim Vas pohvaliti što se trudite pokazati kako je to neprihvatljivo ponašanje. Vjerujem da se osjećate frustrirano jer smatrate da ne postižete napredak, ali potičem Vas da budete ustrajni i dosljedni u tome. Također želim istaknuti kako u ovakvim slučajevima kažnjavanje nije učinkovita metoda jer ne daje uvid u poželjna ponašanja, a može dovesti do izraženije frustracije djeteta. Primjerenije je razgovarati o osjećajima kao uzroku agresivnog ponašanja jer je to način na koji dijete izražava svoje nezadovoljstvo. Djetetu treba pružiti razumijevanje i prihvatiti njegove osjećaje, a ne ih posramljivati. U trenucima ljutnje poželjno je pričekati da se dijete smiri te nakon toga porazgovarati o uzroku te pomoći otkloniti ljutnju na neki prihvatljiviji način koji ne uključuje agresivnost. Voljela bih čuti kako Vam se čine ovi prijedlozi. Također me zanima kako su tekli razgovori s tetama u vrtiću i što one čine u ovakvim situacijama. Još bih istaknula kako mi je drago što je Vaš sin najčešće nježan i obazriv prema svojoj sestri iz čega vidim kako se radi o brižnom djetetu te ga za to treba i pohvaliti. Pitam se i imate li podršku supruga ili obitelji te možete li o brigama koje imate s njima razgovarati. Ako poželite razgovor za sebe ili imate još pitanja, slobodno nazovite liniju Hrabrog telefona za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, a možete se javiti i e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr.

Želim Vam puno sreće u daljnjem nošenju sa situacijom i nadam se da ćete što više uživati u radostima sa svojom djecom.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.