Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 431 | Broj poruka: 1410

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Frustrirano dijete


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

LK12

22.11.2021. 23:35

Poštovana,
javljam Vam se kako biste mi pomogli stručnim mišljenjem i savjetom kako se ponašati i "pomoći" svom djetetu prihvatljivim i "pravilnim" odgovaranjem na njegove potrebe u svrhu njegove dobrobiti.
Naime, moje dijete je staro 8 mjeseci i svjesna sam da je to još mala beba kojoj se ne može verbalno ništa objasniti, ali sigurno postoje ponavljajuća ponašanja i stvaranje rutine koja utječe na mnogo toga što će se događati u daljnjem životu i djeteta i roditelja.
Moj sin je do sada bio stvarno mirno i dobro dijete koje se znalo zaigrati i zabavljati samo (u kolicima, njihaljci, u baby gymu i slično). Više od pola dana je bio sam samnom i nije naučen na konstantnu pažnju, blizinu i nošenje u naručju. Pružili smo mu i ljubav, utjehu i sve što je potrebno jednoj bebici, ali smo također i postavljali granice u skladu s njegovom dobi.
Prošli smo različite skokove u razvoju, probleme sa ritmom, spavanjem i slično i jasno mi je da dijete prolazi kroz različite faze razvoja s kojima se nosi na različite načine (plač, odbijanje hrane, ne spavanje, konstanto dojenje, blizina i slično). Međutim, već 5 tjedana, od navršenih 6,5mjeseci naš mališan konstantno plače, ne želi spavati po noći, probudi se u 3 ujutro i počne se igrati po 2,3h se okreće s leđa na drob i plače, traži našu pažnju i konstantnu manipulaciju predmetima. Tijekom dana vrišti, ljuti se i plače dokle god ga ne dignemo i nosimo konstanto ili sjedimo pokraj njega, ali čim okrenemo pogled prema nečem drugom on se isfrustrira i ljuti (opet plače ili vrišti). U kolicima se također ne želi voziti, a do sada je to bila vječita "mirna luka" koja je uvijek spašavala dok bi bio nervozan. Moram napomenuti da se još nije posjeo i da ne puže, a sve želi dodirnuti i ljuti se kada isto ne može dohvatiti, pa ga potičemo kroz igru na podu da se kreće. U globalu, dijete provede dan plačući, vrištajući svakog trenutka osim kad nam je u rukama.
Mene konkretno zanima, je li Vam poznata faza razvoja koja se manifestira ovakvim ponašanjima koja će proći ili što se dogodilo odjednom?
Ovo mi je prvo dijete i nemam živih primjera oko sèbe ove dobi da imaju slične "probleme". Zabrinuta sam događa li se nešto s mojim djetetom, ne znam kako se ponašati (želimo biti tu za njega i kao emocionalna podrška i kao roditelj sa stavom ali ne znamo više kako se postaviti da ga učimo pravilnim navikama) ne želimo ga navikavati na konstantno nošenje u rukama, a ni sami ovako ne funkcioniramo i osjećamo se frustrirajuće i nemoćno da vladamo situacijom svakodnevno.

Hana Hrpka, prof. psih.

25.11.2021. 22:20

Draga mama,

prije svega, želim Vam zahvaliti što ste mi iskazali povjerenje time što ste se javili. Vjerujem da Vam nije bilo lako podijeliti ono što Vas brine, ali bih Vas htjela pohvaliti što ste se ipak odlučili na taj korak i povjerili mi se.

Ako sam Vas dobro razumjela, Vaš osmomjesečni sin u posljednjih 5 tjedana prolazi kroz različite promjene. Navodite da je prije bio mirniji, dok sada često plače, ljuti se i ima promjene u spavanju i ponašanju. Također, kažete kako Vas trenutna situacija frustrira i otežava vam svakodnevno funkcioniranje.

Po načinu na koji ste pisali i na koji se postavljate prema ovoj situaciji, vidljivo je da ste proaktivna mama koja se maksimalno trudi za dobrobit svoga sina, što je uistinu pohvalno. U upitu ste izrazili zanimanje oko toga radi li se kod Vašega sina o nečemu što bi bilo razvojno očekivano. Postoje određene ponašajne promjene koje su prirodne za djecu te dobi. Moguće je da se kod djece koja su bila društvena i dobro raspoložena javi učestalo plakanje, sramežljivost i povučenost. Kada se jave takve promjene, može se raditi o tome da dijete razvija ideju o konstantnosti objekata, odnosno, počinje razumijevati da predmeti ili objekti postoje čak i kada ih ne vide. To je velika promjena za dijete, koja ih može čak i preplašiti. Budući da dijete shvaća da roditelj postoji i izvan njegovog vidnog polja, može strahovati od toga da se roditelj neće vratiti, što se naziva separacijskom anksioznošću. Ako se radi o tome, ono što roditelj može učiniti jest da djetetu kroz iskazivanje pažnje i stvaranje rutine pruži sigurnost te mu da do znanja da će se vratiti kada ga ostavlja. Također, često djeca u toj dobi imaju prijelazni objekt („utješni“ objekt), poput plišane igračke ili dekice koji im olakšava podnošenje odvojenosti od roditelja. Nadalje, kod ovako malog djeteta, plač je jedini način na koji ono može roditelju pokazati kako se osjeća, dati do znanja da ga nešto smeta i iskazati nezadovoljstvo. To je važan način komuniciranja i na roditelju je da otkrije što dijete svojim plačem želi reći. Kada razlog u podlozi bebinog plača nije roditelju posve jasan, kod roditelja često dolazi do pojave osjećaja frustracije i bespomoćnosti, što je potpuno prirodno. Neki od najčešćih razloga za plač su potreba za promjenom pelene, glad, promjena tjelesne temperature, neudobnost ili uplašenost. Kako navodite da Vaš sin s plačem krene usred noći, postavlja mi se pitanje postoji li nešto što ga tijekom noći probudi i mislite li da bi mogao biti od nekih ranije navedenih razloga. Opisujete kako ga okretanje na trbuh potiče na plač pa se pitam stvara li mu taj položaj neugodu. Kako navodite da dio noći provede u budnom stanju igrajući se i plačući, zanima me kako spava ostatak vremena i čini li Vam se da je to za njega dovoljno sna. Naime, kada je dijete neispavano, zbog toga zna postati razdražljivo, plačljivo i željno pažnje, a to su upravo ponašanja koja opisujete.

U upitu ste iznijeli i da Vas situacija u kojoj se nalazite frustrira, što je potpuno shvatljivo. Jasno je da želite pomoći svojem sinu, ali imam dojam da istovremeno niste sigurni kako to učiniti. Uz to, potrebe Vašeg sina Vam trenutno i otežavaju funkcioniranje, te vjerujem da Vam je zahtjevno nositi se s njima. Međutim, imam dojam da ste uistinu izdržljiva i strpljiva mama koja se uspješno suočavala s dosadašnjim razvojnim zadacima i promjenama svoga sine te vjerujem da ćete i ove uspješno prebroditi. Vidim da se nastojite informirati i poduzeti sve da bi pomogli svome sinu i pružili mu uvjete za mirno i bezbrižno djetinjstvo. Zbog opisanih briga, osjećaja nemoći i frustracije pitam se imate li podršku za sebe u bližoj okolini. Voljela bih Vas potaknuti da pokušate pronaći vrijeme za sebe i posvetite se aktivnostima koje Vas opuštaju i u kojima uživate. To je također i način na koji pomažete i Vašem sinu jer obnavljate svoje vlastite snage za sve izazove roditeljstva s kojima se suočavate.

Pitam se kako vam se čine ove informacije s obzirom na ponašanje Vašeg sina. Ipak, budući da je svako dijete jedinstveno, mislim da je važno da sina odvedete i kod pedijatra. Pedijatar bi mogao procijeniti radi li se o prirodnim razvojnim promjenama ili postoji neko drugo potencijalno objašnjenje.

Ako imate još neka pitanja, pozivam vas da nam se opet obratite ovim putem. Također, možete se javiti i na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Na liniji, koja je otvorena svakim danim danom od 9 do 20 sati, možete razgovarati s educiranim savjetovateljima o ovoj ili drugim situacijama koje Vas brinu.

Želim Vam puno sreće u vašim daljnjim koracima!
Puno pozdrava šalje vam,
Hana Hrpka, prof.