Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 364 | Broj poruka: 1158

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Imaginarni strah


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Thannya

28.10.2016. 22:15

Postovana,
molila bih vas savjet kako se nositi s imaginarnim strahom djevojcice od 7 godina?
Inace vesela, voli skolu, druzi se, bez ikakvih problema u ponasanju. Medjutim, otkako je krenula u skolu, otkriva neka nova "podrucja" u druzenju s ostalom djecom. Tako je prije nekoliko tjedana dosla kuci sa zakljuckom da se ona boji duhova. Taj strah nije bio toliko intenzivan, uspjeli smo ga "rijesiti" na koliko-toliko pedagoski nacin - ujo je rekao da je on policajac i ukoliko vidi duha, neka mu priprijeti. Ostalo je na smijehu i sali i to se vise ne spominje.
Ali, unazad tjedan dana pojavio se strah od, ni manje ni vise, nego krampusa. Ovaj je puta strah intenzivniji, ona ni po danu ne zeli otici sama u nasu spavacu sobu po nesto, prije spavanja trazi da netko bude s njom u kupatilu dok pere zube i slicno. Strah nije povezan s mrakom ni spavanjem. Probali smo okrenuti na salu, objasnjavala sam da je to nestvaran lik koji je izmisljen da se zlocestu djecu natjera da budu dobri. No, ne vidim rezultata. Ne bih zeljela ignorirati njezin strah, vidim da je njoj stvaran, ali ga ne zelim ni "hraniti".
Molila bih vas neki pametan savjet; treba li obracati pozornost vise na to i pricati o tome ili to ignorirati i davati do znanja djetetu da je to besmisleno?
Unaprijed hvala,
Tatjana

Hana Hrpka, prof.

04.11.2016. 17:55

Draga mama Tatjana,

za početak, htjela bih Vam zahvaliti na povjerenju koje ste mi ukazali ovim upitom. Iz njega stječem dojam da ste brižna mama koja se trudi naći što bolje rješenje u suočavanju sa kćerinim strahom te mi je drago što ste odlučili javiti mi se.
Kako sam razumjela iz Vašeg upita, u posljednjih nekoliko tjedana primijetili ste strahove kod Vaše kćeri s kojima se do sada niste susreli. Vidim da ste u prvom slučaju sa strahom od duhova vrlo brzo reagirali i pronašli način kako utješiti kćer, a da pritom niste ignorirali strah koji je proživljavala. U tom slučaju strah ste uspjeli pobijediti njegovim prihvaćanjem te šalom i kažete da se od tada više ne spominje. Važno je napomenuti kako je svaka emocija kod djece pa tako i strah, specifičan izazov te isti pristup u suočavanju s njome vjerojatno neće uvijek dovesti do istih rezultata. Polaskom u školu djeca se po prvi put susreću s određenim izazovnim situacijama za koje nemaju razrađen plan pristupanja i rješavanja te se uče nositi s njima. S jedne strane, suočavaju se sa sve većim zahtjevima od strane okoline, dok s druge strane, njihov dosadašnji mehanizam suočavanja sa stvarnim svijetom putem igre i mašte više nije toliko uspješan. Upravo zato, svako razvojno razdoblje kod djece popraćeno je specifičnim strahovima. Ti strahovi su prirodni i očekivani te se izmjenjuju ovisno o razvojnoj fazi u kojoj se dijete nalazi, a neophodni su za uspješan emocionalni razvoj djeteta.
U različitim razdobljima života tako se javljaju i različiti razvojni strahovi. Neki od najčešćih su strah od gubitka važne osobe, strah od čudovišta, mraka ili ozljeda. U dobi u kojoj se nalazi Vaša djevojčica, odnosno između 6. i 7. godine, kod djece prisutni su strahovi od pojava koje su djeca vidjela u filmovima i crtićima ili su slušali o njima u pričama: to mogu biti vještice, duhovi, čudovišta iz ormara ili kreveta, lopovi i strah od nepoznatog prostora. Također mogu biti prisutni strahovi od smrti ili bolesti.
Iz navedenog vidim da Vaša kći proživljava strahove koji su u skladu s razvojnom fazom u kojoj se nalazi . S obzirom na to da ste naveli da nema poteškoća u svakodnevnim aktivnostima te da odlazi u školu i druži se s vršnjacima bez ikakvih poteškoća, dojma sam da se uspješno nosi s razvojnim izazovima. Ako primijetite da je Vašoj kćeri određena situacija iznimno neugodna, poput ostajanja samom u prostoriji, ne treba ju poticati da ostaje predugo u toj situaciji, ali ni da ju izbjegava. Nakon nekog vremena, kada primijetite da je strah malo oslabio, možete na primjer, izaći iz prostorije i otići po nešto što ste zaboravili u drugoj prostoriji i pritom nastaviti pričati s njom tako da Vas čuje. Takvi odlasci mogu trajati po nekoliko sekundi i možete ih postupno produljivati. Također, svaki znak kćerine hrabrosti možete kratko pohvaliti i nastaviti s ostalim aktivnostima.
Nažalost, nitko ne može izbrisati strah koje dijete osjeća, niti bi to bilo poželjno. Svladavanjem strahova i suočavanjem s neugodnim emocijama djeca postaju sposobna na prilagođeno emocionalno reagiranje kasnije u životu. Dječje strahove nikako ne treba ignorirati ili dijete pretjerano razuvjeravati da je njihov strah neutemeljen. Izrugivanje ili omalovažavanje neugodnih emocija kod djeteta može ga dovesti do zaključka da je strahove potrebno potiskivati kako bi udovoljilo roditeljima. Koliko god se činili iracionalnima, dječje strahove potrebno je prihvatiti i omogućiti djetetu da ih izrazi kako bi ih moglo nadjačati. Uz prihvaćanje, važno je odavati dojam smirenog samopouzdanja, odnosno da iako Vi prihvaćate njezin objekt straha, on Vas ne straši, što Vašoj djevojčici može povećati osjećaj sigurnosti.
Stekla sam dojam da se pribojavate da bi razgovor s Vašom kćeri o krampusu mogao potkrijepiti i, kako i sami kažete, „nahraniti“ga. Vjerujem da bi njezin strah moglo potencirati zastrašivanje ili prijetnje krampusom u situacijama u kojima se Vaša djevojčica ponaša nedolično. Međutim, korištenjem konstruktivnog i suočavanju usmjerenog razgovora, poručujete Vašoj djevojčici da prihvaćate nju i njezin strah te da ste tu za nju u situacijama u kojima se ona osjeća zabrinuto, tužno ili preplašeno. Također, možete s njom razraditi plan što može učiniti u situacijama u kojima se boji krampusa. Na taj način Vaša djevojčica može imati veći osjećaj kontrole, što posljedično može dovesti do toga da joj se strah smanji i na kraju povuče. Djeca često imaju rješenja unutar njih samih, a zadatak je odraslih da im, kroz postavljanje pitanja i poticanje mašte, pomognu da to prepoznaju. Primjerice, u situacijama u kojima očekuje susret s krampusom, možete ju upitati koju bi igračku mogla imati sa sobom, a koja bi joj mogla pomoći.

Još jednom bih htjela pohvaliti što ste pristupili ovom problemu brižno i oprezno, ali odlučno. Kako djeca prolaze izazove razvoja i odrastanja, tako se i roditeljstvo sastoji od mnogih izazova. Ako imate bilo kakvih nedoumica ili Vam je potreban razgovor, uvijek Vam je na raspolaganju besplatna savjetodavna linija za mame i tate Hrabrog telefona čiji broj je 0800 0800 te je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20h.
Hvala Vam još jednom na javljanju te se nadam da će Vam ovaj odgovor biti od koristi.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Thannya

05.11.2016. 10:40

HVala Vam na iscrpnom odgovoru! Neke slicne "planove" sam i sama imala, ali nisam bila sigurna treba li ih provesti u djelu jer ako je krivo, tesko je popraviti ucinjeno. Jos jednom hvala i ugodan Vam dan zelim!