Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1386

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Je li kasno ?


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

NIMAMA

29.10.2012. 23:25

Poštovana,
javljam se jer trebam realan i iskren pogled na stvari koje ću ovdje napisati i uputu gdje dalje.U braku sam 10 godina.Suprug je mirnije naravi dok dam ja impulzivna .Djecu podižemo sami-nemamo pomoć sa strane.S majkom sam prekinula sve kontakte jer joj ne mogu oprostiti sebičnost i odbacivanje,otac je umro prije 4 g.Majka sam troje dječice-najstarija kćer ima 9 ,mlađa 8 a sin 3 godine.Odrasla sam sa ocem alkoholičarem i zlostavljačem i pasivnom(?) majkom.Zbog konstantne torture u primarnoj obitelji osjećam se praznom,nepovezanom i puna sam trauma.Nisam dobra majka svojoj djeci-dosta sam kruta ,vičem,teško mi je pokazati ljubav i kada dijete nešto učini što mi nije po volji-najčešće vičem,ali znala sam i fizički kažnjavati ,pogotovu najstariju kćer.Ona je krasna djevojčica-i ne bih željela da pati u životu ovako kako ja patim.Želim da izraste u osobu punu samopouzdanja i topline.Volim je,ali ne znam razgovarati ,nešto me priječi da osjetim potpunu bliskost i toplinu.U materijalnom smislu ima sve,trudim se da ne bude zakinuta,ali u emotivnom smislu bojim se da će mojom krivicom postati bogalj kao i ja.Socijalne vještine su joj zakočene-dosta teško podnosi prepuštanje drugoj djeci da vode riječ ili neku igru.Brzo se oduševi s novom prijateljicom ali već nekon nekog vremena je više niti ne spominje.Dosta se svađa i sa prijateljima u razredu,voli voditi glavnu riječ i voli ispravljati druge.Prema sestri je kritična i zaista zna biti zamorno slušati njezine prodike i upute(srednja kćer mi se već nekoliko puta požalila).Ja reagiram tako što prekinem njezino ponašanje i pokušavam joj objasniti da se kontrolira jer nije lijepo to njezino superiorno ponašanje.Prihvati moju kritiku,ali vrlo brzo istu zaboravi.Povjeri mi se kad ju nešto povrijedi,ali to su sve rjeđi trenuci.Kada ju grlim osjećam koliko je njezino malo tijelo zakočeno i kako se teško opušta u mom zagrljaju.Ali traži fizički kontakt dosta često.
Dok je bila mala beba prema njoj sam osjećala podijeljene osjećaje-s jedne strane bila mi je prekrasna i draga,s druge strane zamarala me.Nisam se iskazala što se tiče emocija i pristupačnosti,Znala sam ju ostavljati u krevetiću da plače dok bih kuhala,prala ili što već-shvaćam da sam bježala od nje.Ali boli me sve više takvo ponašanje jer osvješćujem koliko sam zapravo emocionalni bogalj i bojim se da ću sve ono za što živim (a to su njih troje)uspjeti uništiti kako su i mene ako ne dobijem pomoć.Suprug je dosta kritičan prema njoj,što onda u meni rađa revolt naspram njega i svađu u kojoj on najčešće ustukne i digne ruke od sveega.Teško je biti majka ,zaista jako teško.Imam osjećaj da sam sama u ovome svemu i da mom suprugu zbog njegove inertnosti nije stalo .Inače,odlična je učenica,odgovorna,savjesna i trenira ples koji zaista voli-pa ju u tome potičem da se izrazi.Pomozite mi savjetom i eventualno me uputite na psihijatra.Ne želim više biti takav roditelj-želim biti vedra i nasmješena majka i u istinskom dodiru sa svojom djecom i emocijama.Puno Vam hvala

Hana Hrpka, prof. psih.

06.11.2012. 11:55

Poštovana Mama,

prvo bih Vam htjela zahvaliti što ste odlučili ukazati mi povjerenje i javiti se za savjet vezan za situaciju koja Vas, kako mi se čini iz napisanoga, uvelike opterećuje i stvara osjećaj bespomoćnosti. Nekada nam se može činiti da su situacije i ponašanja nepromjenjivi, da rješenja nema, ali to ne znači da ona zaista i ne postoje. Iznimno je pohvalna Vaša briga i angažman kako biste riješili situaciju vezanu za Vašu djecu, ali i razriješili neka pitanja iz Vaše prošlosti za koja osjećate da Vas koče. Iz Vašega sam upita dobila dojam da ste brižna majka koja svojoj djeci želi pružiti sve što može, no da osjećate da Vas muče određena iskustva iz Vašega djetinjstva i odrastanja zbog kojih Vam je teže ostvariti emocionalnu povezanost kakvu biste željeli. Iako iskustva iz djetinjstva utječu na nas, ona nas nikako ne određuju za “stalno” i ne čine nas nepromjenjivima; uvijek možemo i trebamo težiti boljem, što Vi, draga mama, ovim upitom i Vašim promišljanjima činite.

Ono što sam primijetila jest da ste osoba koja se trudi imati uvid u vlastita ponašanja i emocije. Navodite da se osjećate emocionalno praznom i nepovezanom zbog obiteljske situacije u Vašoj primarnoj obitelji – oca alkoholičara i zlostavljača te majke koja nije spriječila zlostavljanje. Dužnost je roditelja zaštiti svoje dijete čak i ako je zlostavljač drugi roditelj (u ovome slučaju Vaš otac), no ponekada roditelj zbog straha za vlastitu sigurnost, ali i zbog straha da svojim uplitanjem ne pogorša situaciju “ostane po strani”. Nijedno opravdanje nije dovoljno za bilo koju vrstu zlostavljanja i njegova nesprječavanja, ali sagledavanje iz drugoga kuta može nam pomoći u razumijevanju stajališta drugih osoba (Vaše majke). Navodite i da Vas je majka odbacivala i bila sebična. Iz Vašeg upita nisam u potpunosti razumjela o kakvim se ponašanjima radi, no ono što mogu reći je da mi je jako žao što ste se kao dijete tako osjećali i da vjerujem da to može biti vrlo bolno. Odbacivanje jest primjer emocionalnoga zlostavljanja koje možda ne ostavlja vidljive posljedice kao fizičko poput masnica i ogrebotina, ali zato ostavlja posljedice „iznutra“ – među kojima mogu biti i praznina i otupjelost koju osjećate. Jeste li razgovarali sa svojom majkom o tome kako ste se osjećali tijekom Vašega odrastanja? Postoji li sada kod Vas potreba i želja da s njom razgovarate?

Naše djetinjstvo nas gradi kao osobu. Na temelju iskustava s nama važnim osobama mi gradimo uvjerenja o svijetu oko sebe, svoja očekivanja od drugih, učimo kako se suočavati s životnim izazovima te kako primati i poklanjati ljubav. No, naš kalup nije neslomljiv. Kada u našoj prošlosti postoje nezatvorena poglavlja, ona utječu na nas i naše odnose s drugima. Prvi korak u ostavljanju prošlosti iza sebe je prepoznavanje načina na koji ona utječe na našu sadašnjost, što znači da ste vi već učinili velik korak. Da biste se oslobodili tereta koji nosite bit će potrebno određeno vrijeme, no u Vama vidim snažnu želju i vjerujem da to uz podršku stručnjaka mentalnog zdravlja (psihologa ili psihijatra) možete prevladati.

Prve lekcije o tome kako biti roditelj naučimo dok smo i sami još djeca – od naših roditelja. Stoga ne čudi da se o vlastitoj djeci brinemo na sličan način na koji su se brinuli o nama. Često koristimo ista pravila, tradiciju, ponašanja koje smo i sami iskusili na vlastitoj koži. Ponekada je to sasvim u redu, no ukoliko su dio obrasca kojeg smo naučili i fizičko kažnjavanje i emocionalna distanciranost, važno je biti odgovoran prema sebi i svojoj djeci i potražiti pomoć, kao što to Vi činite. Ono što je bitno naglasiti je da se obrazac neadekvatnog roditeljstva može prekinuti. Možemo se riješiti loših navika, zadržati dobre navike i naučiti nešto novo.

Kažete da je biti mama teško, u čemu se u potpunosti slažem se s Vama. Roditeljska je uloga jedna od najtežih u životu i upravo zbog toga roditelji se ponekada znaju osjećati nedovoljno spremnom za nju. Nekada ta uloga donosi sa sobom podijeljene osjećaje prema našoj djeci, ali važno je znati da je to normalno i da zbog toga nismo loši roditelji. S odrastanjem, djeca pred nas postavljaju sve veće izazove. Ponekada smo umorni, iscrpljeni, osjećamo se kao da smo sami u “bitci”, ponekada je lakše, ponekada teže, ali sve je to dio roditeljskoga staža koji nosi i mnoge divne trenutke. Niti jedan roditelj nije savršen. Poznato je da se svi mi loše osjećamo kada griješimo. Svi kažemo i činimo stvari koje bismo potom htjeli ispraviti. Svi želimo znati kako se poboljšati, bilo kao osoba ili bilo kao roditelj.

U ovome bi se dijelu htjela usmjeriti na odnos Vas i Vaše djece, posebice na odnos Vas i Vaše najstarije kćeri. Ono što je već rečeno, ali iznimno važno je da djeca od svojih roditelja uče o ljubavi, dijeljenju, samokontroli i stoga moramo obratiti pažnju na vlastito ponašanje. Naveli ste da ste znali tjelesno kažnjavati djecu, posebice najstariju kćer. Iako nam se fizičko kažnjavanje može činiti kao najbrži način da zaustavimo neko neželjeno ponašanje kod svojega djeteta, treba na umu imati nekoliko stvari. Fizičko kažnjavanje autoritet roditelja gradi na strahu, a ne poštovanju te može ispuniti djetetov svijet strahom, nesigurnošću i osjećajem kao da nikada nije dovoljno dobro. Budući da dijete time dobiva samo poruku o tome koje ponašanje je bilo pogrešno, ali ne i kako se treba ponašati, ono zapravo nije učinkovito, a dijete na taj način i uči da se agresijom može dobiti ono što se želi. Osim toga, ono je i zakonom zabranjeno. Iz vašeg upita stekla sam dojam da ste i sami svjesni važnosti usvajanja primjerenijih postupaka postavljanja granica djetetu koje će se temeljiti na međusobnom poštovanju i razumijevanju, te doista cijenim Vašu spremnost da pokušate promijeniti ono s čime niste zadovoljni.

U odgoju djeteta je važno postaviti granice prikladne dobi djeteta i stupnju razvoja. Te bi granice trebale biti jasne, konkretne i dobro definirane – dobro je jasno reći djetetu što se od njega očekuje, koje su mu opcije na raspolaganju te što je pozitivan ishod njegove “suradljivosti”, ali i koje su posljedice nepridržavanja dogovora. Na taj način možemo i spriječiti mnoga ponašanja koja želimo izbjeći. Kažete da razgovorom pokušavate utjecati na kćerino ponašanje ukazujući joj da je ono neprimjereno, što je jako pohvalno. Kršenje tih granica ima svoje posljedice, no one nikada ne bi smjele uključivati fiziko kažnjavanje ili oduzimanje onoga što je djetetu potrebno (npr. odlazak u krevet bez večere ili uskraćivanje nježnosti). Djeca svojim postupcima mogu naše strpljenje dovesti do krajnjih granica i vjerujem da postoje trenuci u kojima je možda teško ostati smiren. No, kao odrasle osobe mi smo odgovorni za svoje postupke i imamo izbor kako se ponašati. Jako je važno ne dopustiti da ljutnja kontrolira Vaše postupke. Iako vjerujem da to nije nešto što želite, ljutnja može proizvesti potrebu da vičete ili udarite dijete. Da bismo to postigli, dobro je izbaciti snažne osjećaje iz sebe na pozitivan način – šećite, trčite, duboko dišite, brojite do 100, izađite iz prostorije i uzmite trenutak, učinite nešto za sebe. Objasnite djetetu zašto ste u određenom trenutku ljuti. Važno je i da djeci damo do znanja da se mogu osloniti na nas pa čak i kada smo ljuti jer ljutnja ne znači da ih ne volimo. Nešto više o disciplini i postavljanju granica možete naći u brošuri Hrabrog telefona 'Disciplina i Vaše dijete' te 'Kako biti dobar roditelj' na linku - http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije. Brošure su dostupne u pdf. obliku.

Napisali ste da postoje neka ponašanja Vaše kćeri u odnosu s vršnjacima i sestrom, koja Vas zabrinjavaju. Zanima me kažete li djevojčici jasno kako se Vi osjećate zbog njezina ponašanja koje Vas je povrijedilo ili kako se osjećaju druge osobe koje možda povrijedi? Možete joj reći da zamisli kako bi se osjećala da je u koži onih koje povrijedi. Igranje uloga je tehnika koja nam može pružiti uvid u tuđe emocije i ponašanja i na temelju toga možemo mijenjati svoje ponašanje prema tim drugim osobama. Zanima me i jeste li razgovarali s njom o tome kako se ona osjeća u tim situacijama, postoji li razlog zbog kojega čini određene stvari? Pitajte je kako se osjeća kada je zagrlite, poljubite? Važno je obratiti pažnju na djetetove osjećaje jer ukoliko se oni mogu razumjeti učinjen je jedan korak prema rješenju problema. Naveli ste i da Vam se Vaša curica povjeravala kada je nešto povrijedi no da Vam se čini da se to događa sve rjeđe. Povjerenje je vrlo bitno između roditelja i djeteta. Kako ga steći pitanje je za koje kao odgovor nema jedinstvena formula koja će sve riješiti jer riječ je o procesu koji se mora graditi postupno, uz veliko međusobno poštovanje i razumijevanje. Ukoliko u Vašem odnosu s djetetom u bilo kojem trenu osjetite nepovjerenje ili sumnjate u njegovu iskrenost, važno je o tome razgovarati, bez optuživanja i pretpostavljanja. No, također je dobro imati na umu da je Vaša djevojčica na pragu adolescencije, kada je određena težnja za samostalnošću i privatnošću prirodna i očekivana.

Ono što bih uvelike pohvalila jest Vaš trud i volja za ići naprijed, za osvještavanjem situacija, Vaših reakcija i ponašanja koja bi se trebala izbjegavati (poput ignoriranja plača djeteta). Vrlo je pohvalno i što potičete svoju kćer da se izrazi kroz ples u kojemu, kako navodite, uživa. Kažete i da je odlična učenica, savjesna i odgovorna. Pohvalite je. Recite da ste ponosni na nju i zašto ste ponosni. Neka Vaša djeca znaju da su Vam važna. Recite im “Volim te”, “Ti si super!”. Pjevajte, plešite, uživajte s njima i uživajte u njima. Dobila sam dojam da Vam je katkada teško to činiti, opustiti se, prepustiti se. Ako sam Vas dobro razumjela, smatrate da Vas događaji iz Vašeg djetinjstva priječe u tome da date svoj maksimum kao majka. Upravo zbog toga bih Vam preporučila savjetovalište (ovisno odakle dolazite) za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb. Možete se obratiti udruzi roditelja „Korak po korak“ gdje stručnjaci održavaju različita predavanja i radionice za roditelje (više na stranici www.udrugaroditeljakpk.hr). Ako niste iz Zagreba, možete nam se dodatno obratiti i pokušat ćemo Vas uputiti na savjetovališta, koje postoje u Vašoj blizini, a koje Vam mogu dodatno pomoći.

Isto tako, željela bih Vas uputiti i na pomoć stručnjaka s kojim bi mogli direktno razgovarati o svojim traumama iz djetinjstva. Važno je da se Vi, draga mama, u svojoj koži osjećate najbolje, da svu tu silnu ljubav i brigu koja kod Vas ne manjka prenesete svojim anđelima! Da biste se obratili psihologu ili psihijatru, možete zatražiti uputnicu liječnika opće prakse koji Vam može dati potrebne informacije o stručnjaku mentalnog zdravlja u Vašoj blizini, a možete se obratiti i nekom od savjetovališta. Primjerice, željela bih preporučiti savjetovalište u sklopu Doma za djecu i odrasle Duga, usmjereno na pružanje pomoći žrtvama različitih oblika zlostavljanja. Stručni tim Duge ima veliko iskustvo u pružanju psihološke podrške djeci i odraslima koje su bili žrtve različitih oblika zlostavljanja te Vam može pomoći u prevladavanju dijelova prošlosti za koje osjećate da danas utječu na Vas kao majku. Savjetovalište je otvoreno ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16.30 do 19.00 sati, a nalazi se u Domu zdravlja Istok - Sesvete, u Ninskoj 10 u Sesvetama. Svoj dolazak možete najaviti na broj 0800 8898 ili e-mail mirna-zona@zagreb.hr. S radom savjetovališta i uputama kako do njega možete se upoznati na sljedećoj web stranici:
http://www.duga-zagreb.hr/index.p...view=article&id=52&Itemid=59. Osim toga, u svakoj županiji postoji Obiteljski centar u kojem možete pronaći besplatno psihološko savjetovanje. Popis obiteljskih centara i njihovih kontakata možete pronaći na sljedećem linku:
http://www.dijete.hr/Dokumenti/novi%20dokumenti/OBITELJSKI%20CENTRI.pdf

Željela bih se osvrnuti na Vaš odnos sa suprugom. Roditeljska uloga jest teška, ali i puno lakša ako se ona “podijeli” na dva dijela. Ako sam dobro razumjela, čini Vam se da Vaš suprug često ostaje “po strani”. Jeste li razgovarali s njim o Vašem osjećaju da ste u odgajanju sami? Recite mu, bez svađanja, kako se osjećate, ali i pitajte supruga za njegove osjećaje. Probajte mirnim razgovorom i kompromisom doći do prihvatljivoga rješenja. Podijelite brige, ali i zajedno uživajte u svojoj djeci!

Naposljetku, željela bih Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, na kojoj kada osjetite potrebu možete porazgovarati o svom odnosu s kćeri i potražiti savjet o prevladavanju pojedinog roditeljskog izazova. Ako želite, možete nas nazvati i u trenucima kada se možda osjećate preplavljeno ili ljuto, kako biste se smirili i pokušali pronaći pronaći određeno rješenje za situaciju koja Vas uznemiruje. Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možete obratiti te e-mail (savjet@hrabritelefon.hr). Možete pokatnuti i Vašu najstariju kćer da i ona nazove ako osjeti potrebu za to.

S druge strane, ukoliko Vam u određenom trenutku bude potrebna podrška vezano uz neke teme iz Vaše prošlosti, preporučam Vam savjetodavnu liniju savjetovališta TESA, koja je otvorena svakim radnim danom od 10 do 22 sata na broju 01 48 28 888. Cijene impulsa su po uobičajenoj tarifi. Više o toj mogućnosti možete pročitati na linku: http://www.tesa.hr/cms_view.asp?articleID=20

Nadam se da će Vam nešto od napisanoga koristiti te Vam se još jednom zahvaljujem što ste ukazali povjerenje i javili se za savjet. Možete se također ponovno javiti i ovim putem u slučaju novih nedoumica ili/i pitanja.

Da bismo priznali da nam je potrebna pomoć u tome da budemo roditelj kakvog želimo svojoj djeci, potrebno je mnogo snage, odgovornosti, ali ljubavi prema svojoj djeci koja u nama pokreće tu spoznaju. Možda je upravo to ono što čini dobrog roditelja, spremnost da priznamo svoje slabosti i poradimo na njima za dobrobit svoje djece. Želim Vam mnogo sreće na Vašem putu te se nadam da ćete uz pomoć stručnjaka uskoro početi primjećivati prve pomake u Vama i u odnosu s Vašom djecom.

Želim Vam puno strpljenja i uspjeha!
Hana Hrpka, prof.