|
maggyy
|
27.06.2012. 14:50
Pozdrav,
moj sin ima 5 ipo godina. Nismo imali nikakvih problema s njim sve dok se nije rodila njegova sestra koja sad ima tri godine.Primjećujemo da je jako ljubomoran na nju, užasno mu smeta njena prisutnost, kad se on igra a ona mu nešto sruši on jednostavno poludi i nasrne na nju, nikad je ne udari ali krene prema njoj kao da bi je bacio na pod i tukao. Inače mi često govori da bi bilo bolje da je nisam rodila i da bi mu bolje bilo da je sam.Inače je ona dosta živahna i u večini situacija ona je ta koja izaziva i onda on poludi i nasrne na nju. ja i suprug smo jako zabrinuti zbog te njegove ljubomore pogotovo što to traje već duže vrijeme a nadali smo se da kako on bude odrastao da će je početi bolje prihvaćati međutim mi ne vidimo pomak, što više zabrinuti smo da bi je s ovakvim ponašanjem mogao i ozlijediti. Ja i suprug ne radimo rzliku između njih dvoje, tretiramo ih jednako i na sve načine pokušavamo mu dokazati da nju ne volimo ništa više nego njega. Druga stvar koja me također zabrinja je to što je on dosta sramežljivo dijete. Ide u vrtić i dok nije krenuo u vrtić nismo ni znali da je sremežljiv i da se ne voli igrati sa velikom grupom djece, jer doma nikad nije takav.Teta mi je rekla da se prerežno igra samo s jednim djetetom i da ne voli grupne igre, da je to kod djece manjak samopouzdanja i da bi on definitivno trebao širiti krug prijatelja.Napominjem da ja njega uopće ne bi okarakterizirala kao neko sramežlljivo dijete, ali definitivno kao "individualca" da. Znači obožava se igrati sa jednim prijateljem,savršeno s nim komunicira ali ako je neka grupica djece neće joj pristupiti već stoji sastrane i gleda, kao da im nema hrabrosti prići .ja i suprug smo jako društveni pa nam je to čudno, ali ipak se često zapitamo da li tu stvarno postoji neki problem ili je on stvarno osoba koja nikad neće biti za velika društva poput nas. Inače mogu još napomenuti za njega da je jako bistro i pametno dijete, jako rano je propričao i to jako razumljivo, sve ga zanima, već želi učiti i pisati i računati mada još neće u školu, obožava knjige od malena,često nas iznenadi svojim izjavama i riječima jer ne možemo vjerovati da tako malo dijete tako bistro razmišlja. Molim Vas da mi napišete Vaše mišljenje u vezi svega što sam navela, da li stvarno imamo problem ili su ovo samo neke prolazne faze u razvoju našeg djeteta.Puno hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.07.2012. 18:00
Poštovana,
Hvala što ste se odlučili obratiti Hrabrom telefonu za pomoć i ispričati nam svoju priču. Drago mi je što ste i Vi i Vaš suprug angažirani roditelji te aktivno radite na rješavanju opisanih poteškoća.
Ako sam Vas dobro razumjela, javljate nam se zbog dvije situacije koje u Vama pobuđuju osjećaje zabrinutosti. Napisali ste nam da je Vaš sin od 5 godina izrazito ljubomoran na svoju mlađu sestru otkad se rodila te da ima agresivan stav prema njoj. Vi i suprug ste se nadali da će takvo ponašanje s vremenom prestati, no to se nije dogodilo i sada ste uznemireni jer se bojite da bi ju mogao ozlijediti. Sljedeća situacija koja zabrinjava Vas i Vašeg supruga je sinova sramežljivost u vrtiću. Naveli ste da se ne voli igrati s velikom grupom djece te da se čini kao da im nema hrabrosti prići, a odgajateljica Vas je upozorila da bi se moglo raditi o manjku samopouzdanja. Činite se iznenađeni takvom situacijom jer se dijete tako kod kuće ne ponaša, a i Vi i suprug ste veoma društveni. Vjerojatno ste pomalo i zbunjeni jer niste sigurni da li se doista radi o problemu ili Vaš sin jednostavno nije osoba za velika društva.
Jako mi je drago što sa brižnošću promišljate o razvoju svoga djeteta, tražite mišljenje stručnjaka i sl. Osjećaji zbunjenosti, uznemirenosti i iznenađenosti sasvim su normalni te vjerujem da se ponekad nije lako suočavati s novim odgojnim izazovima i fazama koje Vaše dijete prolazi. Ako sam dobro razumjela, pitate se je li to sve samo prolazno razdoblje i uobičajena pojava u razvojnom procesu ili se ipak radi o problemu u kojem biste trebali intervenirati. Moguće da Vas pomalo i frustrira što se suočavate s izazovima koje obično ne očekujemo, a koji već traju neko vrijeme.
Prvo bih se voljela osvrnuti na odnos vašeg dječaka sa sestrom. U odnosu braće i sestara često se javljaju sukobi i neprijateljstvo. To je najviše prisutno dok su još mali, što je katkad roditeljima teško iskustvo. Sukobi su neizbježan dio svakog prisnog i dugotrajnog odnosa, a braća i sestre nisu iznimka. Vaš sin je dvije godine bio jedinac, a sada mora dijeliti pažnju i ljubav Vas i Vašeg supruga s mlađom sestrom te mu je to, kao i brojnoj drugoj djeci, možda teško prihvatiti. Napisali ste da Vi i suprug jednako tretirate sina i kćer te da mu različitim postupcima pokazujete da ih volite jednako. Drago mi je čuti da tome pridajete pažnju i to je svakako pohvalno, no važno je imati na umu da su prije sestrinog rođenja vaša ljubav i pažnja pripadali samo malenom dječaku te da dolazak novog člana obitelji znači dijeljenje te pažnje i veliku promjenu za dijete.
Starija braća i sestre obično određuju vrstu interakcije i dominiraju odnosom, a mlađa češće imitiraju stariju djecu. Odnos postaje ravnopravniji tek u pubertetu kada se smanjuje početni nesklad. Braća i sestre istog spola nešto su prisniji i mirniji kad su skupa, a djeca se također bolje slažu kada majka nije s njima jer se ponekad znaju posvađati samo kako bi izazvala njezinu pažnju. Iako malena ima tek tri godine, u tom odnosu sudjeluju oboje. Sami ste napisali da je ona živahna i da ga „izaziva“. Djetetu od 5 godina može dosta smetati ako mu netko sruši igračke dok se igra pa zato agresivno reagira. Možda ne bi bilo loše da pokušate što više razgovarati s njih oboje, odvojeno i zajedno, o tome što im se sviđa kod onoga drugoga, a što ne, zašto se ponašaju onako kako se ponašaju i kako se osjećaju kada su skupa. Mogli biste probati organizirati neke zajedničke aktivnosti, osmisliti neke igre u kojima bi bila potrebna njihova suradnja kako bi zajednički došli do uspjeha. Također, jako je dobro pohvaliti ih kada surađuju ili igraju se zajedno, što često zaboravimo pa se naša pažnja usmjerava uglavnom na njihove svađe. Dječaku možete pokazati koliko je njegova uloga starijeg brata važna dajući mu posebne zadatke u brizi o sestri, npr. da joj pokaže nešto „što je samo stariji brat može naučiti“ kao što je kako posložiti igračke ili kako igrati neku igru, da joj nešto nacrta ili da odabere neku malu čokoladicu kojom će je razveseliti.
Vrlo je važno da sin zna da može računati na vašu bezuvjetnu ljubav i da mu pokazujete da ga volite, mazite ga i grlite i provodite zajedničko vrijeme ispunjeno igrom i nježnošću jednako kao i prije kćerina rođenja. Važno je da mu date do znanja da je i ona vaše dijete i da je volite, ali da to ne znači da njega volite imalo manje nego prije. Mogli biste mu reći i da vas čini sretnima kada se oni slažu ili razgovarate s njime o pozitivnim stranama toga što ima sestru: npr. da će se uvijek moći igrati s njom, da će mu pomoći kada to bude trebalo i sl.
Također, zanima me na koji način reagirate na sinovu ljubomoru, tj. kako se odnosite prema njemu nakon što on agresivno reagira na sestru. Mislim da je vrlo važno da budete svjesni svojih reakcija u tim trenucima kakve god one bile. Znam da Vam je teško i da se bojite da ne ozlijedi sestru te ju svakako trebate zaštititi. Međutim, predlažem da mu dopustite da bude ljubomoran. Vaše neodobravanje moglo bi mu poslužiti kao „dokaz“ da ga manje volite, što će samo još više potaknuti ljubomoru. Bilo bi dobro da pokušate prihvatiti taj njegov osjećaj i razgovarajte s njim o tome jer i njemu je isto tako teško. Djeca ponekad reagiraju agresivno jer ne znaju na drugi način izraziti svoje osjećaje tuge ili ljutnje. Osjećaji ljutnje su potpuno normalna reakcija na neke situacije, no udaranje, vrijeđanja i slično kao način njenog izražavanja su van granica prihvatljivog ponašanja. Mogli biste objasniti sinu, na njemu razumljiv način, da je u redu da se osjeća tako kako se osjeća i da razumijete da mu sestra ponekad smeta te da mu nije lijepo kad ga ona npr. izaziva. Istovremeno mu možete dati do znanja da se nije u redu ponašati na taj način i pokušati pronaći prihvatljiviji način da izrazi taj osjećaj, npr. trganjem papira, trčanjem, crtanjem onoga što ga ljuti, izvođenjem predstave u kojoj jedna igračka predstavlja njega, a druga sestru ili razgovorom, ako se može izraziti. Možete razgovarati s njim o tome što ga najviše smeta, kako bi volio da se sestra ponaša itd. Isto tako, mogli biste mu reći kako se Vi i suprug osjećate zbog takvog njegovog ponašanja, da vas to čini tužnima i da biste voljeli kada bi se njih dvoje bolje slagali. Bilo bi dobro na njegove osjećaje pokušati reagirati s razumijevanjem, na način da se on osjeća sigurno i voljeno, ali da uz jasne granice što se tiče ponašanja kojima izražava te osjećaje.
Pređimo sada na sramežljivost Vašeg sina koju spominjete. Bez obzira na to što ste Vi i suprug jako društveni, mislim da je dosta rano da bismo mogli znati da li je dijete više za druženja jedan na jedan ili za veća društva. Vrijeme će pokazati kako će se u tom smislu razvijati te da li će ostati individualac kako ste ga opisali ili će se uključivati u grupne aktivnosti i uživati u njima. S podacima kojima trenutno raspolažem dosta mi je teško procijeniti da li je Vaš sin uistinu sramežljiv i zbog manjka samopouzdanja neće prići drugoj djeci ili mu jednostavno odgovara da se druži s jednim prijateljem (to je isto nešto o čemu možete probati razgovarati s njim). Svi se drukčije ponašamo kod kuće uz obitelj, a drukčije na drugim mjestima među osobama s kojima nismo toliko povezani. Uživanje djeteta u igri s jednim bliskim prijateljem može jednostavno upućivati na osobinu ličnosti koju nazivamo introvertiranošću i ne mora biti povezano s manjkom samopouzdanja ili niskim socijalnim vještinama. Ukoliko dječaku ne nedostaje druženje s velikim skupinama djece, ukoliko ga njegova mala druženja s jednim prijateljem čine sretnim, čini mi se da je dobro prihvatiti dijete i njegovu osobnost onakvim kakav je te mu pružite podršku i razumijevanje. Ukoliko ipak primijetite da se Vaš dječak možda osjeća nesigurno ili mu je teško uspostaviti kontakt s drugom djecom, uvijek možete potražiti podršku stručnjaka koji će u razgovoru i igri s dječakom procijeniti ima li razloga za zabrinutost.
Željela bih reći da mi je stvarno drago što kao roditelj brižno pratite svoju djecu te što i uz određene izazove i dalje vidite niz predivnih osobina Vašeg dječaka koje Vas čine ponosnom mamom. Vjerujem da će za prevladavanje ovih izazova i poticanju bliskosti dječaka sa sestrom biti potrebno vremena, strpljenja i truda, no u tome Vam je dostupna i podrška stručnjaka. Ukoliko Vas ova ponašanja unatoč Vašim pokušajima nastave zabrinjavati, toplo Vam preporučam Savjetovalište za djecu i roditelje Hrabrog telefona u sklopu Dječje kuće Borovje u Zagrebu. Stručnjaci koji u njemu rade imaju veliko iskustvo u radu s djecom i podršci roditeljima u prevladavanju izazova s kojima se susreću. Ono se nalazi na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/6117 – 190. Ukoliko niste iz Zagreba, slobodno napišete odakle otprilike dolazite kako bih Vam napisala kontakte najbližih savjetovališta.
Ukoliko u bilo kojem trenutku osjetite potrebu za razgovorom ili podrškom u potrazi za novim idejama kako pristupiti problemu, možete nazvati anonimnu i besplatnu Savjetodavnu liniju za djecu Hrabrog telefona na broju 0800-0800, otvorenu svakim radnim danom od 9 do 20 sati, obratiti im se putem e-maila (savjet@hrabritelefon.hr) ili chata, kojeg svakim radnim danom od 15 do 18 sati možete pronaći na stranici www.hrabritelefon.hr/chat. Naravno, u slučaju da imate još kakvih pitanja, nedoumica, poteškoća ili komentara, dobrodošli ste da nam se ponovo javite i ovim putem.
Želim Vam puno snage i sreće u svladavanju novih roditeljskih izazova!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
maggyy
|
05.07.2012. 17:10
Poštovana dr,
Hvala Vam puno na vašem odgovoru, moram vam priznati da ste mi puno pomogli da ovu cjelokupnu situaciju sagledm na jedan drugačiji način.
Krenimo redom; što se tiče ljubomore koji on ima prema svojoj sestri moram priznati da sam kroz vaš odgovor spoznala jednu veliku pogrešku koju ja kao roditelj konstantno ponavljam. Znači u trenucima kad on na nju krene i poželi je udariti a nekad je i odgurne ja u većini slučajeva reagiram tako da vičem na njega, poludim jer se bojim da je ne ozljedi, iznerviram me to što smo mu sto puta rekli da je mala, da je ne dira i da ona ne može još razumijeti stvari kao on. Definitivno sam odlučila da ću ubuduće pokušati sa jednim drugačijim pristupom u trenutku kad se desi svađa između njih i vjerujem da bi to moglo uvelike pomoći da se situacija popravi. Moram priznati da sam primjetila da nam u kući vlada idila u trenucima kad je naš susjed koji je vršnjak s mojim sinom kod nas.Njih dvojica se igraju, ona im tu i tamo malo zasmeta ali ne dolazi do sukoba između njih. Definitvo je najgore kad su njih dvoje sami.
Nadovezala bih se na temu sremežljivosti; moj sin i taj susjed se konstatno druže,obožavaju se i super su prijatelji, stalno pitaju jedan za drugoga i stvrno puno vremena provode zajedno. kad se igraju često promatram taj odnos jer me jako zanima društvenost i odnos mog sina sa prijateljima.Primjećujem da se jako voli igrati s njim, navodi ga kao najboljeg prijatelja, ima s njim zdrav odnos(ako bi se to tako moglo nazvati) znači igraju se,druže,pričaju i savršeno slažu. Znači tu nema mjesta sramežljivosti,on tu komunicira bez problema.
kad ga pitam za prijatelje u vrtiću uvijek navodi par istih imena i s vremenom sam shvatila da su to profili djece koja su mirnija od drugih,koja nisu nametljiva, ne divljaju i ne tuku se.Razmišljajući unazad shvaćam da se on odmalena uvijek više volio s takvom djecom,znači djecom koja su po karakteru mirnija, koja nisu vođe....
Pitala sam ga zašto se na želi igrati sa puno djece on odgovora da se srami njih i da se ne voli igrati sa nepoznatom djecom.Znači teže stupa u kontakt s djecom koja su mu nepoznata, npr. u parku ili na nekom rođendanu.
nemojte me krivo razumiti, ja nemam ništa protiv ako je to uistinu tako, da je on jednostavno osoba koja ne voli velika druženja i da više voli imati samo par prijatelja.Moja zabrinutost više proizlazi iz toga što on dogodine kreće u školu i bojim se kako će se snaći u novoj srediti koja će mu biti potpuno nepoznata.
Još jednom Hvala vam na vašem trudu i odgovoru, ponavljam jako ste mi pomogli i ako imate još kakav savjet slobodno mi napišite....
Pozdrav!!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.07.2012. 16:10
Poštovana,
Drago mi je čuti da Vam je prethodni odgovor bio od koristi te Vas je potaknuo na razmišljanje i sagledavanje situacije iz nove perspektive. Svima nam se ponekad može dogoditi da, zbog usmjerenosti na ono što nas muči, zastanemo na mjestu ograničeni težinom problema i emocijama koje on nosi i da nam bude teško početi razmišljati na nov, svjež način. To može biti posebno izraženo kada se radi o nečemu što nam je jako važno.
Također me zaista veseli što ste osvijestili svoje reakcije u trenucima kada se dogodi konfliktna situacija između Vašeg sina i kćeri. Željela bih napomenuti da je Vaša reakcija sasvim normalna i očekivana jer se radi o temeljnoj potrebi da zaštitite svoju malenu djevojčicu. Vjerujem da Vam je u tim trenucima teško i da Vas dječakovo agresivno ponašanje prema sestri, nakon što ste mu više puta objasnili da se tako ne bi trebao ponašati i zbog čega, u nekim trenucima može dovesti do ljutnje i frustracije. Ipak, smatram da je odlična odluka da odsad probate s novim i drugačijim pristupom u kojem će biti više razumijevanja, prostora da dijete iskaže svoje emocije i prihvaćanje istih, ali uz jasno pokazivanje granica prihvatljivog ponašanja. Pozdravljam Vašu odlučnost da tu odluku sprovedete i da u njoj ustrajete.
Naveli ste da je odnos dječaka sa sestrom mirniji kada je u posjeti njegov prijatelj. U ovoj dobi je za očekivati da će Vam se sin bolje slagati sa svojim susjedom koji mu je sličan po spolu i dobi, nego sa sestrom. Također je moguće da ne ulazi toliko u sukobe s njom dok je drugi dječak kod Vas upravo zato jer je zaokupljen prijateljem i njihovom igrom pa manje obraća pozornost na sestru.
Pohvalila bih što se brinete za sinov društveni život i promatrate njegove interakcije s vršnjacima jer su ti odnosi isto tako važni za razvoj Vašeg djeteta. Za njega je korisno da ima kvalitetna prijateljstva u kojima će moći biti opušten poput ovoga što ste opisali. Svakome od nas odgovaraju različiti tipovi ljudi s obzirom na naš karakter te smo skloni kao prijatelje birati osobe koje su nam slične. Vaš sin voli društvo mirnije djece i to je sasvim u redu. Naveli ste da se ne voli družiti s djecom koja divljaju i koja se tuku, što je zapravo poželjna osobina, posebice tijekom osnovne i srednje škole.
Također, navođenjem uvijek istih par imena kada ga pitate za prijatelje u vrtiću znači da se radi o stabilnim i dugotrajnim odnosima te Vam je sin sposoban održavati prijateljstva. Svima nama je, nekima više, a nekima manje, teže opustiti se u društvu nepoznatih ljudi, uspostaviti odnos s nekim o kome ne znamo mnogo. Možda Vašem sinu treba samo malo više vremena da izgradi samopouzdanje koje je potrebno za to, a to će dobiti prvenstveno iz ljubavi, podrške i razumijevanja u vlastitom domu.
Čini mi se da ste i dalje zabrinuti jer ne možete biti sigurni je li Vaš sin jednostavno introvertiran ili ima većih problema sa samopouzdanjem iz kojeg proizlazi sramežljivost kada se nađe u većoj skupini vršnjaka, posebice zato što će dječak uskoro krenuti u školu. Naveli ste da Vam se čini da Vaš dječak teže stupa u kontakt s djecom koja su mu nepoznata te da Vas brine kako će se snaći u novoj sredini, gdje s njime možda neće biti prijatelji s kojima je ranije bio blizak. Vaš strah od toga kako će se snaći u novoj situaciji nakon upisa u školu posve je razumljiv. Dječak će se morati priviknuti na nov način života, nove odgovornosti i obveze, učenje, manje slobodnog vremena, nove odrasle osobe koje će imati značajnu ulogu u njegovom životu i, naravno, novu skupinu vršnjaka s kojima će se susretati svaki dan.
No, postoje mnogi načini na koje mu možete olakšati prelazak u novu sredinu. Čini mi se da je važno da unaprijed puno razgovarate sa sinom o toj promjeni, o njegovom polasku u školu, o tome što ga sve tamo čeka i kako se on osjeća u vezi toga, što očekuje i sl. Na taj način biste ga mogli psihički pripremiti na nove situacije i izazove te mu stvoriti pozitivnu predodžbu o školi i životu u njoj. Ako bude imao pozitivna očekivanja od škole, vjerojatno će joj i pozitivno pristupiti pa će možda i ishod privikavanja biti bolji. Također, kako bi ta promjena bila što blaža za dijete, važno je da on i dalje čuva prijateljstva iz vrtića u kojima uživa i osjeća se sigurno. Dječaku će možda trebati neko vrijeme da se prilagodi i stekne nove prijatelje pa je važno da u tom procesu ima Vašu podršku i pomoć. Kako bi lakše sklopio nova prijateljstva, u dogovoru s drugim roditeljima možete organizirati zajednička druženja, rođendane ili odlaske u park. Možda kod prvih druženja možete porazgovarati s njime o tome s kojom se djecom dobro osjeća, s kim bi se volio igrati i koga bi zapravo želio pozvati. Sama okolina trebala bi biti takva da se djeca osjećaju ugodno, a jako je dobro i da ste Vi uvijek u blizini tako da Vas sin može potražiti kada mu zatreba malo podrške, nježnosti i ohrabrenja. Kako biste im olakšali pristupanje drugoj djeci koju još dobro ne poznaju možete organizirati različite igre u kojima će djeca zajedno sudjelovati.
Ukoliko primijetite da je dječaku u prilagodbi na novu sredinu potrebno malo više poticaja, dobro je prisjetiti se da je uz Vas i učiteljica, školski psiholog ili pedagog, kao i da se uvijek možete obratiti nekom od savjetovališta u kojem možete dobiti podršku u odgovore stručnjaka.
Hvala Vam puno na Vašem odgovoru te se osjećajte slobodnima ponovo nam se javiti ukoliko budete imali potrebu! Još jednom puno sreće!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
