Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


nova obitelj


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

arwen

13.01.2009. 20:47

Majka sam osmogodišnjeg sina, a od prije tri mjeseca živimo s mojim novim suprugom i njegovom kćeri od 6 godina. I meni i njemu ovo je drugi brak, kojem smo pristupili nakon godinu i pol naše veze. Iako je za našu vezu znala već puno ranije, od kada smo u braku, njegova bivša žena najavila je pokretanje skrbništva nad njihovom kćeri. Iako je tatin novi brak, mene i sina od početka dobro prihvatila, djevojčica posljednjih tjedana jako plače kad se nakon svakog drugog vikenda vraća od mame, govori da nas ne voli i da će ići živjeti mami jer joj mama "sve dopušta što joj mi ne dopuštamo" (inzistiramo na osnovnoj higijeni i poštivanju navika kao što je odlaženje u krevet do 21 sat i sl.). To se odrazilo na ukupnu dinamiku odnosa u obitelji jer je prilično stresno slušati djetetove optužbe instruirane od strane majke i promjene raspoloženja svaki puta kad je majka nazove na telefon.
Smatram da se koretno odnosim prema djevojčici i da dobija jednaku pažnju od mene kao i od svog oca i da niti on niti ja ne radimo razliku između svog biološkog djeteta i ovog partnerovog. Suprug je jako vezan uz djevojčicu i ukoliko doista dođe do toga da djevojčica ode živjeti kod majke, bojim se da ćemo svi to teško prihvatiti. Istovremeno, ne znamo u kojoj mjeri da balansiramo dosljednost (koju njezina majka ne poštiva) i nježnost koja joj je potrebna u ovakvim osjetljivim trenucima. Dijete, naravno, pokušava manipulirati ocem rečenicama: ako mi to i to ne napraviš/kupiš/doneseš, ići ću živjeti mami... i sl.
Kako se pravilno postaviti i kako sa što manje stresa živjeti u ovakvoj situaciji?
Unaprijed hvala!

Hana Hrpka, prof.

20.02.2009. 20:02

Poštovana,
hvala Vam što ste se obratili na Psihonet forum za pomoć. Iz Vašeg posta vidim da se trudite prilagoditi novonastaloj situaciji. Drago mi je da ste prihvatili muževu kćer kao svoju i da joj pokušavate pružiti skladan i stabilan dom. Vjerujem da je i dinamika u obitelji narušena nedavnim događajima, te da Vam je teško nositi se s time.
Biti dobar roditelj je težak posao, a pogotovo kada uključuje razvod i stvaranje nove obitelji. Osim za roditelje, taj proces prilagodbe je težak i stresan i za djecu. Iz Vašeg posta sam stekla dojam da se Vi i Vaš muž trudite i uspijevati postići sklad i stabilnost za sebe i svoju djecu, što je odlično i hvalevrijedno.
S djecom uvijek treba razgovarati da znaju što se događa i davati im do znanja da imaju podršku u roditeljima koji ih vole. Ponekad se dogode neugodne stvari, kao što su ove koje Vi navodite da djevojčica dolazi plačući nakon vikenda s majkom, da vam se prijeti s odlaskom majci, promjene raspoloženja nakon telefonskih poziva s majkom i sl. Kada primjetite da se dijete neobično ponaša, razgovarajte sa njom o tome. Pitajte ju što ju muči, zbog čega se ponaša na određeni način, ali joj pokažite da to radite jer Vam je stalo do nje. Dijete reagira na razvod roditelja i prepoznaje kada odnos među roditeljima nije dobar. Bez obzira na to što roditelji djeteta ne žive više zajedno, dijete voli oba roditelja. Stoga je potrebno dozvoliti i ohrabriti dijete da postavlja pitanja. Djeca predškolske dobi vide sebe kao središte događanja i „sve se vrti oko njih“. Zato često pomisle da su kriva za neku situaciju u kojoj se nalaze. U takvim situacijama im treba posvećivati više vremena i biti im emocionalno dostupni. Ohrabrite djecu da izraze strah, tugu i ljutnju, jako je važno da dijete zna da s vama kao roditeljima može razgovarati o tim osjećajima kada poželi. Ponekad mlađa djeca ne razumiju vlastite osjećaje. Djetetu treba objasniti da je moguće nekoga voljeti i kada ne volimo što ta osoba ponekad radi.
Djeci su također potrebne granice, stoga je dobro i poželjno zadržati pravila koja ste postavili s djevojčicom. Popuštanje ili pretjerano ugađanje kako bismo ugodili djetetu zbog „ucjene“ i slično, neće pomoći već će samo zbuniti i pojačati njezin osjećaj nesigurnosti. Djetetu treba jasno dati do znanja i otvoreno razgovarati o tome koja ponašanja su u redu, a koja nisu, a da pri tome uvažavate djetetovo emocionalno stanje i njegove potrebe.
Konkretno, njezine izjave kojima pokušava manipulirati ocem najbolje je ignorirati kako ne biste podržavali djetetovu ideju da može u skladu s trenutnim raspoloženjem odlučivati kod kojeg će roditelja živjeti.
Ukoliko se njezino ponašanje nastavi mislim da bi bilo najbolje da odete kod psihologa na razgovor, jer je ovim putem teško sa sigurnošću zaključiti o čemu se radi i koliko je to prolazno, koliko ne. Preporučujem Vam da dođete u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. Broj telefona je 01 3457 518, na tom broju se možete naručiti i dobiti sve potrebne informacije.
Psiholog će razgovarati s curicom i s Vama te dobiti potpuniju sliku, a potom dati savjete kako reagirati, kako djetetu na njoj razumljiv način objasniti različite događaje, kako postavljati granice i pravila ponašanja djetetu, kako ju naučiti što je u redu, a što nije. Biti roditelj uistinu nije lako, a psiholog Vam to svojim znanjem može uvelike olakšati.
Također bih Vam samo napomenula da majka djeteta ne može tek tako dobiti skrbništvo nad djetetom. Riječ je o postupku u kojem obje strane dokazuju da su podobni za roditeljstvo. Koliko sam shvatila iz Vašeg posta, Vi i suprug se trudite pružiti curici sve potrebno kako bi bila sretna i zadovoljna, stoga postupak mijenjanja skrbništva u Vašoj situaciji sigurno nije jednostavan i lak.

Ukoliko imate još pitanja slobodno nazovite savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800. Linija je besplatna i anonimna te otvorena radnim danom od 9-18 sati.

Sretno!
Hana Hrpka, prof.