Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 364 | Broj poruka: 1159

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Odvikavanje od dude i odbijanje hrane u vrtiću


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

gilea

10.04.2017. 15:20

Poštovana,

imam djevojčicu od nepune 2 godine (22 mjeseca) koja je u rujnu krenula u vrtić. Adaptacija je prošla dobro, prihvatila je ostanak u vrtiću (od 8 do 15h), uvijek se veseli kad o vrtiću pričamo, spominje drugu djecu, tete i slično. Od početka nosi u vrtić plišanog zeku i dudu kao utjehu. Prvih dva mjeseca je povremeno odbijala ručati ili općenito jesti, ali nikad svakodnevno. Čak bi se i nakon svake prehlade vraćala u vrtić bez problema.

Prije dva mjeseca je bila bolesna i tijekom tih desetak dana kod kuće prestala je koristiti dudu. Progrizla ju je i zaključila da joj više ne valja te smo je bacili. Još je nekoliko puta pitala za nju prije spavanja, ali je redovito bila zadovoljna odgovorom da smo je bacili jer se potrgala. Vratila se u vrtić bez dude, ali se dogodilo da je našla u vrtiću svoju drugu dudu, a odgajateljice joj je nisu htjele uzeti pa je tako ponovno počela. Odgajateljice su nam predložile da ipak ima dudu dok boravi u vrtiću. I tako to traje već dva mjeseca, u vrtiću ima dudu (ne više samo za spavanje već često tijekom cijelog boravka), a kod kuće ju nema niti pita za nju.

Osim toga, pojavio se još jedan problem. Počela je sve češće odbijati hranu u vrtiću, posljednjih tjedana se dogodi da dva-tri puta tjedno uopće ne jede, dok kod kuće jede normalno. Ne pokazuje neke druge znakove tuge ili lošeg raspoloženja, ne izgleda kao da se išta promijenilo, odgajateljice tvrde da ni u vrtiću nije bilo nekih neobičnih događanja što bi moglo uzrokovati odbijanje hrane. Prema njihovim riječima, ona je poslušno i pametno dijete, sve zahtjeve ispunjava, ali se ne druži s drugom djecom. Igra se uvijek odvojeno od ostalih, s nekom igračkom koju odabere, a ako joj netko priđe, ona jednostavno ode na neko drugo mjesto. Kad su u dvorištu, također sama šeće, uvijek noseći svog zeku i dudu.

Znam da je ona još jako mala i da je još rano da se igra s drugom djecom, ali mi je neobično da se baš toliko izolira jer kad odemo u park ili na dječje igralište, uvijek znatiželjno gleda drugu djecu i komentira, ispituje i slično. Pitam se je li možda situacija s dudom izaziva takvo ponašanje jer dok joj je duda u ustima, ništa ne govori, samo se mazi sa zekom. Također, nisam sigurna je li dijete možda zbunjeno zbog toga što joj je u vrtiću duda dostupna, a kod kuće ne. Upravo zbog toga sam namjeravala inzistirati na tome da i u vrtiću ukinemo dudu, ali se bojim da bi to moglo izazvati neku traumu pa Vas molim za savjet. Na koji način pristupiti tom problemu?

Hvala,
mama Ines

Hana Hrpka, prof.

13.04.2017. 12:35

Draga mama,
prije svega bih Vam zahvalila na javljanju i ukazanom povjerenju. Iz upita vidim da brižno pratite razvoj i prilagodbu Vašeg djeteta i da ste spremni potražiti pomoć u trenucima zabrinutosti, što je pohvalno.

Koliko sam shvatila, brine Vas to što Vaša djevojčica nosi dudu i što u posljednje vrijeme odbija hranu u vrtiću, dok kod kuće to nije slučaj. Također, brine Vas što se ne igra s drugom djecom u vrtiću, a djeluje zainteresirano za drugu djecu dok je s Vama.

Naveli ste da se Vaša djevojčica dobro prilagodila vrtiću i da s veseljem reagira na razgovor o istom te da kao utjehu nosi zeku i dudu sa sobom. Djetetu prijelaz iz sigurne okoline obitelji u vrtić može predstavljati veliki izvor stresa i potrebno je određeno vrijeme da bi se dijete prilagodilo na novu i nepoznatu okolinu. Prilagodba na vrtić je postupan proces, koji zahtjeva angažman roditelja i odgajatelja. U početku procesa najbolje je ne prekidati ga, no neizbježno je da će se proces prekinuti ako se dijete razboli. Naveli ste da je nakon posljednje preboljene bolesti Vaša djevojčica u vrtiću prestala jesti, što može biti jedan od znakova da proces prilagodbe nije završen i da se još uvijek ne osjeća u potpunosti sigurno u vrtiću. Isto tako, s obzirom da ste mi naveli kako Vaša djevojčica kod kuće jede normalno te niste primijetili da hranu u potpunosti izbjegava, rekla bih da se ne treba previše uzrujavati oko toga. Bilo bi dobro vidjeti s djevojčicom što joj se možda ne sviđa kod te hrane te radi li se uvijek o istoj vrsti hrane.

Za dob u kojoj je Vaša kćer karakteristična je pojava strahova, dijete se boji prirodnih nepogoda poput vjetra i grmljavine, boji se samo spavati, ali i odvojiti od roditelja. U tim trenucima,traže izvor sigurnosti kojeg u primjeru Vaše kćeri pružaju plišani zeko i duda. Djeca ove dobi se vrlo često vežu za neku plišanu igračku ili lutku i nose ju sa sobom gdje god išla. Spomenuli ste kako se Vaša djevojčica ne igra s drugom djecom u vrtiću, da odabere neku igračku i igra se odvojeno te se brinete da je to zbog korištenja dude. Kao što ste i sami naveli, takvo ponašanje je uobičajeno za dijete u toj dobi. Djeca se u dobi do dvije godine vole igrati sama ili u prisutnosti druge djece, no još uvijek se ne igraju s drugom djecom. Također su vrlo posesivna oko igračaka kojima se igraju i ne vole ih dijeliti. U ovom razdoblju djeca vole promatrati drugu djecu i vesele se njihovoj prisutnosti. Dominiraju igre skrivanja, u pijesku, crtanje, korištenje različitih predmeta i oponašanje onog što se djetetu dogodilo. Primjerene aktivnosti za dijete su čitanje slikovnice i postavljanje zadataka poput opisivanja radnje, učenje brojalica i pjesmica poput „Eci- peci- pec“. Takve aktivnosti je moguće izvoditi u grupi uz prisutnost druge djece, a djeca će uživati oponašajući ono što vide. Dijete u dobi od dvije godine uglavnom neće samo prići drugoj djeci, stoga su mu potrebne upute i vodstvo odrasle osobe koja će nadgledati i poticati igru. Rast i razvoj djeteta prati određeni tijek, no niti jedan proces razvoja nije isti. Neka djeca prije počnu hodati, neka kasnije. Isto tako, neka djeca se prije počnu igrati s drugom djecom od druge.

Oko korištenja dude varalice su mišljenja stručnjaka podijeljena, no svakako je preporučljivo u što ranijoj dobi odviknuti dijete od dude, to jest već u dobi od 6 mjeseci do godinu dana. Ona može usporiti razvoj govora i potaknuti probleme s rastom zubi, no treba izbjegavati odvikavanje od dude u isto vrijeme kad i polazak u vrtić jer to predstavlja dodatan izvor stresa i promjenu svakodnevne rutine. Svako dijete drugačije reagira na oduzimanje dude, no vidljivo je da je prvi put Vaša kćer dobro podnijela taj događaj. Važno je da osluškujete potrebe Vaše kćeri i da uočite koji pristup najbolje odgovara za odvajanje od dude i u vrtiću. Pokušajte razgovarati s njom i objasniti joj kako je ona sad već velika i da se već odvojila od dude doma, pa da bi bilo dobro da se odvoji od dude i dok je u vrtiću. Koliko sam razumjela, prošli je put bila vrlo zadovoljna s time kada bi joj odgovorili da ste bacili dudu, pa možda možete i ovaj pokušati jednako kada se radi o dudi u vrtiću te joj ponuditi nešto što će ju razveseliti i zainteresirati, poput neke igračke, bojanke i bojica i slično. Ponekad roditelji znaju uništiti dudu i pokazati djetetu kako je ta duda potrgana i kako ju nažalost više ne može koristiti. Tijekom cijelog procesa prilagodbe i odvikavanja od dude važna je međusobna suradnja roditelja i odgajatelja te komunikacija s djetetom i uočavanje njezinih potreba, što upravo Vi činite. Vrlo mi je drago vidjeti kako brižno pratite razvoj Vašeg djeteta i kako pomno razmišljate o idućim koracima koje biste poduzeli te vjerujem kako ćete se uspjeti odviknuti od dude i u vrtiću, s obzirom da ste i prvi put vrlo uspješno obavili zadatak.

Željela bih Vas podsjetiti da Vam za sva Vaša roditeljska pitanja preporučam i besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona, gdje se svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete javiti na liniju za mame i tate na broj 0800 0800. Roditeljstvo nosi brojna pitanja koja nas mogu ispuniti zabrinutošću i raznim nedoumicama. Najbolje što u tim trenucima možete učiniti jest prisjetiti se da niste sami i da možete potražiti podršku svojih bliskih osoba te stručnjaka, kao što se Vi učinili.

Želim Vama i Vašoj kćeri puno sreće i veselih i zaigranih trenutaka ispunjenih bezbrižnošću i ljubavlju.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka prof.