|
RubyCairo
|
08.12.2022. 15:40
Poštovana,
Majka sam osmogodišnje djevojčice, učenice drugog razreda, jedino dijete u obitelji.
Kada je imala nepune tri godine uočili smo izostajanje pokazne geste, kontakta očima i povremena lepršanja, dok se jezikom služila uglavnom u imperativne svrhe. Podijeljene pažnje nije bilo, a na ime se slabo odazivala. Stereotipija nije imala, uredno je jela i spavala, na vrijeme ostavila pelene, bila toplo i emotivno dijete, a pri rođenju je Apgar bio 10.
Nakon procjene logopeda i psihologa koji su posumnjali na neki od poremećaja autističnog spektra, krenula je na logopedske vježbe, a suprug i ja smo je samoinicijativno upisali na floortime na kojem je, već nakon mjesec i pol do dva terapije, pokazala izniman napredak. Kontakt očima se znatno poboljšao, kao i pokazne geste, govor i sve ostalo. Edu.reh. koja je vodila floortime je rekla kako je kći ispunila sve ciljeve i uspjela proći, odnosno nadoknaditi sve razvojne miljokaze te kao sljedeći korak savjetovala upis u vrtić u koji smo krenuli sa 4 godine.
Također, u procjeni je odbacila postojanje poremećaja iz autističnog spektra te sugerirala izoliranu poteškoću socijalne komunikacije i interakcije.
Prilagodba na vrtić prošla je bez problema (voljela je ići, nije plakala), kći je usporedno nastavila i s odlascima logopedu i privatno na vježbe kod edukativnog rehabilitatora.
Brzo je učila, bila iznimno suradljiva, društvena i pričljiva, no u vrtiću se nije mogla uklopiti u kolektiv po pitanju društva. Jednostavno, koliko god lako pričala s odraslima, toliko joj je silno teško bilo (i još uvijek jest) uključiti se u dječje igre, razgovore, shvatiti način na koji razmišljaju, primijetiti finese u izrazima lica, namjerama, shvatiti dvosmislenosti u rečenicama.
Zbog toga se malo družila, iako je imala želju. No djeca su je često odbacivala kao "čudnu".
Do polaska u školu, redovna nastava, išla je na vježbe kod edukativne rehabilitatorice, sve dok ista nije donijela procjenu kako s njene strane, za daljnjim vježbama više nema potrebe; kako je kći iznadprosječno inteligentna, bez ikakvih kognitivnih nedostataka te kako se aspektu teškoća u socijalnoj interakciji mora pristupiti iskustveno, dakle kroz sudjelovanje u kolektivu.
Kći je prvi razred osnovne škole završila s odličnim uspjehom i pohvalnicom; među pet je najboljih učenika u razredu, učiteljica ju stalno pismeno i usmeno pohvaljuje, kao i naglašava kako je, u usporedbi s ostatkom razreda, kći po znanju, ponašanju i rječniku, na razini otprilike šestog razreda, no isto je tako naglasila da se vrlo slabo druži i da ne može uspostaviti odgovarajuć kontakt s vršnjacima i da se jednostavno zatvori.
Kći je pronašla dječaka i djevojčicu iz razreda s kojima se više družila i izvan škole, no početkom drugog razreda ta se djevojčica okrenula drugim vršnjacima. Sad se kći pomalo druži s tim dječakom i još jednim, i to je to.
Kći je jako nesretna, često se rasplače zbog sitnice, često se ljuti u posljednje vrijeme, kao da u sebi gomila frustraciju.
Inače, silno voli školu, no vidim da ju nešto muči, prema svim pokazateljima - društveni dio. Inače, kod kuće puno razgovaramo, igramo se, čitamo itd.; kći ide na sportske aktivnosti, bez problema razgovara s odraslima, i poznatima i manje poznatima, ali s djecom kao da dođe do prekida u komunikacijskom kanalu.
Nedavno mi je rekla: "Mama, mrzim ovaj svijet u kojem sa svakim moraš biti na oprezu. Mrzim što nikad ne znaš tko ti je prijatelj."
To me kao majku jako pogodilo, pogotovo jer znam koliko voli drugu djecu i teži tome da ju prihvate. Dobrodušna je i brbljava, nema problema sa stidljivošću.
Učiteljica mi govori da se trudi uključiti kći u druženja s drugima, ali da kći navodno odbija, pa da je možda u njoj problem, da je previše digla zid oko sebe.
Meni kći, međutim, kaže, da ju, kad god im priđe i pokuša ostvariti kontakt, djeca čudno gledaju ili ignoriraju, a nerijetko joj se i podruguju. Osjeća se usamljeno, jer je rijetko tko od djece posjećuje i obrnuto.
Ne znam što još činiti i kako se postaviti. Nastojim uključivati kći u što više aktivnosti, putovati, voditi je na mjesta gdje se može družiti, ali stalno mislim kako je to nedovoljno.
Voljela bih ju uključiti u nekakve grupne radionice za vježbanje socijalnih vještina za djecu s ovim problemom, no u Osijeku nisam pronašla ništa niti slično tome, što mi je silno žao.
Inače, prilažem Vam dio posljednjeg nalaza psihologa:
"Temeljem psihologijske procjene, može se zaključiti da se radi o visoko iznadprosječno inteligentnoj djevojčici (32/36 odgovara rezultatu na razini 95. centila) bez izraženih kognitivnih smetnji. Također se ne uočavaju niti izražene emotivne smetnje (visok prosječan rezultat opsesija). Kod djevojčice dominiraju smetnje na socijalnom planu (slabe i neadekvatne strategije suočavanja, slaba emocionalno racionalna integracija, poteškoće prilagodbe te manjak socijalnih vještina).
Molim Vas za savjet što je najuputnije dalje činiti?
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
Lijep pozdrav
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
14.12.2022. 00:25
Draga mama,
hvala na javljanju i povjerenju koje ste time iskazali. Iz svega što ste napisali stekla sam dojam da ste brižna i angažirana mama kojoj je važno da svojoj kćeri osigura podržavajuću okolinu za njeno odrastanje.
U svome upitu opisujete svoju osmogodišnju kćer koja je, kako navodite, odlična učenica, inteligentna i komunikativna, no nailazi na teškoće kod uspostavljanja kontakta s vršnjacima u školi te je to prisutno još od vrtića. Kažete kako puno radite s njom, razgovarate, vodili ste ju na rehabilitaciju i na rad s logopedom. Na prijašnjim su procjenama rezultati testiranja pokazali da nema poremećaj autističnog spektra, no brine Vas što još uvijek nailazi na probleme u socijalizaciji s drugom djecom, a vidite da i nju to brine.
Za početak Vam želim reći da je zaista pohvalno što se toliko trudite oko kćeri, imate strpljenja i motivacije u radu s njom te joj pružate podršku i omogućavate pomoć stručnjaka kakvu i zaslužuje. S obzirom na to da se njezine socijalne vještine još nisu razvile do razine njezinih vršnjaka, vjerujem da Vam se mogu javiti različiti osjećaji poput brige, straha ili bespomoćnosti. Važno mi je naglasiti kako su ovakvi osjećaji potpuno prirodni za situaciju u kojoj se nalazite te Vas želim ponovno pohvaliti što ulažete toliko truda u nju i Vaš odnos. Napisali ste kako Vas je zabrinulo kada Vam je kći rekla da ne može vjerovati ljudima te da ne zna tko joj je prijatelj. Vjerujem da Vam to nije bilo lako čuti te da Vas je rastužilo. Pitam se znate li što je prethodilo tome i jeste li detaljnije razgovarali s njom o tom stavu. Djeca koja trpe odbacivanje ili nasilje od strane njihovih vršnjaka, ponekad mogu izgubiti povjerenje u ljude i njihove namjere, stoga je važno s djetetom razgovarati o tome, pružiti mu podršku te ga podsjetiti kako ipak postoje ljudi na koje se može osloniti i koje može smatrati prijateljima. Budući da je rehabilitatorica rekla da se socijalne vještine stječu iskustveno te se kćer trenutno druži s dva dječaka, pitam se kako Vam zvuči da s roditeljima tih dječaka dogovorite druženje izvan škole, primjerice u Vašem domu, kako bi Vaša kćer mogla produbiti prijateljstvo s njima i na taj način vježbati socijalne vještine. Na taj način,Vaša kćer može skupljati pozitivna iskustva izvan školskog okruženja te jačati poznanstva i graditi prijateljske odnose. Pitam se kako Vam ovo zvuči.
Nadalje, u Vašem ste upitu poslali i dio nalaza psihologa u kojem tvrdi da djevojčica ima smetnje na socijalnom planu koje ste i sami primijetili. Pitam se kako je izgledao susret sa psihologom, je li Vam ponudio daljnje smjernice za rad s djetetom te odlazi li Vaša kćer i dalje kod njega. Važno je da dobijete konkretne smjernice za osnaživanje kćerinih vještina te Vas iz tog razloga potičem na daljnju suradnju sa stručnjacima iz okoline. Važno je da svoje misli i brige podijelite s nadležnim psihologom kako bi zajedno osmislili načine pomoću kojih svojoj kćeri možete omogućiti podržavajuće i poticajno okruženje za odrastanje.
Osim njega, važna je komunikacija roditelja, učitelja i stručnjaka u školama. Spomenuli ste kako ste u kontaktu s učiteljicom te da je upoznata s teškoćama Vaše kćeri oko socijalizacije. Kako kažete, učiteljici se čini da se usprkos njenim poticajima, Vaša kćer drži sa strane i odbija socijalizaciju s ostalim učenicima. Pitam se o čemu ste još razgovarali s učiteljicom i je li ona uočila neka dodatna, konkretna ponašanja kćeri zbog čega ju drugi, kako navodite, percipiraju čudnom te doživljava li vršnjačko nasilje. Također, pitam se je li školski psiholog ili pedagog uključen u situaciju i što on kaže na sve navedeno. Stručni suradnici u školi, poput pedagoga ili psihologa imaju specifična znanja o djetetovom razvoju i socijalizaciji koja bi mogla pomoći u razumijevanju situacije. Osim toga, upućeni su u školsku i razrednu klimu te mogu biti dodatni izvor informacija i podrške za učiteljicu, kćer i Vas, stoga Vas potičem da se obratite i njima, ako već niste.
Za kraj, želim Vas još jednom pohvaliti na svemu što radite za kćer, na svim koracima koje ste poduzeli kako bi se identificirale djetetove teškoće i kako bi dobila pomoć koja joj je potrebna i koju zaslužuje. Potičem Vas da i dalje budete aktivni i ustrajni u traženju pomoći i podrške za Vašu kćer te da nastavite komunicirati s njom o svim mislima i brigama koje joj se javljaju. Vjerujem da izazovi roditeljstva s kojima se trenutno suočavate, ponekad mogu biti teški i preplavljujući i za Vas kao roditelja, stoga je važno da osim pružanja podrške kćeri, ne zaboravite i pronaći podršku za sebe. Pitam se imate li neku blisku osobu u Vašem okruženju s kojom možete razgovarati i na koju se možete osloniti. Potičem Vas, ako već niste, da pronađete podršku za sebe kako bi imali kapaciteta da suočavanje i nošenje sa svim nadolazećim izazovima. Psihološki centar Tesa nudi usluge telefonskog savjetovanja za odrasle na broju 01 48 28 888, svakim radnim danom od 8 do 22 sata. Osim njih, ako budete imali još nekih briga i pitanja vezanih za Vaše dijete i roditeljstvo, potičem Vas da nazovete roditeljsku liniju Hrabrog telefona na broj 116 111. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete predložiti i kćeri da nazove besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu i mlade na broju 0800 0800.
Želim Vam puno sreće i snage u poduzimanju daljnjih koraka.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
