Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 426 | Broj poruka: 1379

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Pubertet u 17-toj godini


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Mariposa007

31.01.2016. 13:35

Dijete visine 1,86cm,u samo tjedan dana izgubilo četiri kg,sad je 59.Vidi se da postoji neki problem ali on ne želi o tome pričat,čim ga nešto pitaš odmah počne vikat.Kako mu pomoći? Inače je odličan učenik,u školi ga vole i profesori i prijatelji

Hana Hrpka, prof. psih.

04.02.2016. 20:05

Draga Mariposa007,

prije svega, želim Vam se zahvaliti što ste mi se odlučili obratiti. Iz upita nisam razumjela u kojem ste odnosu s dečkom o kojem mi pišete. Vidim da Vas brine to što je on u samo tjedan dana izgubio četiri kilograma i što ne želi pričati o tome. Htjela bih Vam reći da je zaista pohvalno što ste primijetili promjene koje su mu se dogodile i što biste željeli pričati s njim.

Adolescencija je osjetljivo razdoblje kako za adolescenta, tako i za njemu bliske osobe. U tom se razdoblju događaju brojne tjelesne, kognitivne i socioemocionalne promjene. Adolescent doživljava promjene u slici o sebi i samopoštovanju te polako razvija jedinstveni osobni identitet. Razvoj u adolescenciji uključuje težnju za autonomijom, tj. osjećajem sebe kao osobe koja može upravljati sama sobom. Tinejdžeri se počinju sve više oslanjati na sebe, a manje na roditelje i njihove savjete. Budući da roditelji i adolescenti pristupaju situacijama iz različitih perspektiva, često može doći do konflikata. Usprkos tome, odnos između roditelja i djeteta treba ostati ključan činitelj u pomoći adolescentima da prebrode ovo razdoblje odrastanja.

Tinejdžeri se suočavaju s mnogim pitanjima i emocijama koje su im do sad bile nepoznate. Mladićima je ponekad teže pokazati emocije te je s njima potrebno više strpljenja. Upravo je zbog toga važan iskren razgovor o onome što ih muči. Premda ste naveli da dečko o kojem pišete počne vikati kada ga pitate o njegovom problemu, smatram da je veoma bitno da ste ustrajni u namjeri da razgovarate s njim kako biste saznali što ga muči i kako se on osjeća. Pokušajte mu na smiren način objasniti svoju zabrinutost i želju da mu pomognete. Kroz razgovor pokažite razumijevanje i podršku, kako biste mu pokazali da može imati povjerenje u Vas. Također, pokažite mu da ga ne krivite te da ste mu voljni pomoći i da se može osloniti na Vas. Možete mu reći nešto poput: „Zaista me brine tvoj gubitak kilograma te bih voljela kada bismo otvoreno razgovarali o tome. Vidim da si uzrujan, ali možda bi ti bilo lakše kada bi mi rekao što se događa.“ Važno je da mu to kažete toplim tonom i da pri tome niste ljuti. Ako dijete osjeti da ga krivite ili da ste ljuti na njega, vjerojatno će izbjegavati razgovore o svom problemu.

Naveli ste da je mladić odličan učenik i da ima dobar odnos s profesorima i vršnjacima. Tinejdžerima je veoma važno mišljenje vršnjaka te oni ponekad popuste njihovom pritisku zbog potrebe za socijalnim odobravanjem i prihvaćanjem. Postoji mogućnost da se on brine za svoj izgled kako bi se uklopio i više svidio svome društvu. Ipak, zabrinjava me što je u kratkom razdoblju izgubio četiri kilograma. U razdoblju adolescencije dolazi do brzog rasta tijela što dovodi do velikog porasta u unosu hrane. Adolescenti su često zaokupljeni izgledom i težinom te jedu hranu siromašnu hranjivim tvarima i kalorijama. Oni koji su nezadovoljni svojom slikom tijela i koji provode drastične dijete, rizični su za pojavu poremećaja prehrane poput anoreksije i bulimije. Ako će mladić i dalje odbijati razgovor, vrlo je važno da potražite pomoć psihologa i konzultirate se sa svojim liječnikom o naglom padu kilograma. Moguće je da će on odbijati stručnu pomoć, ali jednako kao što mora ići liječniku kada ima neku fizičku bolest, tako je važno da posjeti psihologa ili psihijatra kada se pojavljuju teškoće u njegovom funkcioniranju. Ako su Vam potrebni kontakti stručne pomoći, možete mi napisati iz kojeg mjesta dolazite kako bih Vam mogla pronaći najbliže kontakte.

Još bih Vas jednom htjela pohvaliti zbog toga što ste uvidjeli da se s dečkom nešto događa i što biste željeli stupiti u interakciju s njim. Na stranicama Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona postoje korisni i edukativni materijali o adolescenciji koje možete pročitati kako biste bolje razumjeli ovo kompleksno razdoblje (http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/trebamo-li-brinuti/, http://www.hrabritelefon.hr/novos...oditelji-i-djeca-prevladaju-sukobe/). Također, dodatne smjernice možete dobiti i ovim putem, na naš e-mail savjet@hrabritelefon.hr ili pozivom na besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim Vam puno sreće i hrabrosti te se nadam najboljem mogućem rješenju ove situacije.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.