Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 404 | Broj poruka: 1283

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Njuškalo2

19.08.2022. 11:20

Moja priča počinje u djetinjstvu kad sam s jedva par godina konstantno imala escerichiju koju ne znam gdje sam i kako mogla zaraditi. Djetinjstva se gotovo i ne sjećam do polaska u osnovnu školu gdje sam bila maltretirana uglavnom bez razloga i djeca su mi svašta radila, a roditelji me nisu štitili nimalo. Ne sjećam se ničega, ali sumnjam na nešto jer u dobi kad se sjećam konstantno me pekao mjehur i imala sam problema s time. Iz obitelji sam gdje su homoseksualci dolazili u kuću i vodili me u šetnju čega se sjećam kroz maglu i ne znam je li tu nešto moglo biti. Znam samo da sam u dobi od koje se sjećam bila vrlo seksualno izopačena, vodila ljubav s igračkama, napastovala životinje i igrala neke seksualne igrice s djecom svoje dobi iako to nije spolni odnos nego igra. Mrzila sam muškarce, brak i djecu, a u isto vrijeme podsvjesno željela brak, obitelj i muškarca koji će me štititi. Iz sredine sam gdje je normalno da se igraju igrice seksualnog tipa, da se primjerice u maškarama krnjo prikaže s ogromnim penisom na ulici gdje i babe i djeca to gledaju i razne druge izopačenosti (preljub na svakom koraku, dosta homoseksualizma, ima par slučajeva prostitucije i slučajeva da očevi pred djecom napastuju tv dok na tom isto tvu gledaju gole ženske, a ovo pišem da imate uvid o kakvoj se sredini radi). Poprilično sam se povlačila u sebe, nisam izlazila ni imala prijatelja. Nemam ih ni sad niti znam kako se stječu, a imam debelo preko 30. U stabilnom sam braku, ali bez djece i to mi je velika bol. Pronašla sam se u vjeri i to mi jako pomaže. Imala sam vrlo jak seksualni nagon već sa sedam godina i jako bujnu maštu o seksu s kim god i što perverznije to bolje. Dok sam se u isto vrijeme užasavala pričanja o braku, ljubavi i seksu općenito i tu sam histerizirala kad se o tome pričalo. Seks i brak smatrala sam pokvarenim i odvratnim dok sam u isto vrijeme žudila za time već sa 7 godina). S 18 godina sam prvi put izašla u noćni izlazak i neslavno je završilo kad me napastovao oženjeni stariji rođak za kojeg sam mislila da se samo šali i da ne bi ništa jer smo rođaci i to bliži. On me prvi ikad i poljubio i ja nisam znala što bih. Nekoliko dana kasnije sve sam priznala roditeljima, ali oni nisu ništa poduzeli nego su još uvijek s tim čovjekom u dobrim odnosima. Nikad me nitko nije štitio ni od koga, a kad bi se nešto dogodilo uglavnom se mene optuživalo da sam možda kriva itd. Kad sam sa 16 godina uzvratila udarac seksualnom predatoru koji me pokušao uhvatiti za grudi, napale su me prijateljice da što se tučem i jesam li normalna, a i majka je pokazala sličnu reakciju. Ja uvijek kažem, ako bi se vi pipale ja ne bih. Normalnu vezu nikad nisam ni imala, sve je to bilo nešto bezveze do ovog sad što imam i s kim sam u braku. Taj me čovjek štiti od svega i uistinu me voli. U 17. godini prvi put završavam u bolnici zbog suicidalnog ponašanja ne mogavši izdržati pritisak kod kuće i pritisak vršnjaka jer sam drukčija od njih i radije u deset navečer čitam drvo znanja dok vršnjaci idu u noćni provod. Upisala sam pod pritiskom roditelja školu koju mrzim i s kojom ili ne mogu do posla ili nalazim najgore poslove koji uz pravilu završe mojim posjetom inspektoratu nakon čega se ništa ne promijeni. Život mi je upropašten i da nisam u vjeri digla bih ruku na sebe, ali neću jer se bojim Boga i znam da postoji neka viša pravda te da će mi se stvari razjasniti makar na onom svijetu ako već neće na ovom. Zašto pišem sve ovo? Zato jer imam razloga sumnjati da sam seksualno zlostavljana prije 6. godine života čega se ne sjećam i da sam to možda potisnula. Doktori kažu da je to bolje ne dirati i ne daju da idem na psihoanalizu, a nemam ni novca da idem u Zagreb svaki tjedan na kauč. Zvala sam i TESA centar i oni su rekli da tu ne vide seksualno zlostavljanje pa sam tu došla potražiti drugo mišljenje. Voljela bih da sam u krivu i da me nitko nije dirao i nadam se da će se ispostaviti da nije, ali imam loš predosjećaj. Pomozite mi.

Hana Hrpka, prof.

23.08.2022. 23:20

Poštovana,

hvala na javljanju i povjerenju koje ste iskazali dijeljenjem okolnosti situacije koju proživljavate. Budući da ste u međuvremenu razgovarali s jednim od savjetovatelja Hrabrog telefona, želim Vas ohrabriti i potaknuti na poduzimanje koraka koje ste dogovorili sa savjetovateljem. Želim Vam sreću u koracima koji Vas očekuju i nadam se da ćete dobiti potrebnu podršku koju svakako zaslužujete.

Puno pozdrava šalje Vam,

Hana Hrpka, prof.