Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 364 | Broj poruka: 1157

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Strah od mraka i od spavanja samoga


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Ivan@

09.01.2018. 16:25

Poštovana!
Dečko 4 godine. Zdrav je, napredan, brbljav i sve pozitivno što ide uz to. Međutim u zadnje vrijeme se znoji dok spava. Najčešće je to samo kosica u prvih sat - dva sna. Visok je i mršav te uredne krvne slike. Spava sam u svojoj sobi u svojem krevetu. Grijanje je gotovo isključeno, lagana piđamica bez čarapica na nogama. Izmjerili smo šećer u krvi i sve je normalno.
Spavao je 5 mjeseci sam u svojoj sobi, jako se veselio što će dobiti svoju sobu i sudjelovalo je u radovima s majstorom što mu je bilo izuzetno važno.
U periodu 25.12. do 01.01. spava s roditeljima zajedno u krevetu jer je u pitanju bila viroza pa da ga imamo pod kontrolom. Nisam napomenula da nam je kuća na dva kata i da se njegova soba nalazi na prvom katu te na tome katu žive baka i djed. Muž i ja imamo sobu u prizemlju. Od 02.01. opet se vraća u svoju sobi i pri tome se jako veseli, normalno priča za laku noć i ja odlazim van iz sobe čim zaspi. U prvih sat dva on se sav preznoji, plač i traži nekoga da spava s njim, i tako već 7 dana.

Probali smo svašta, nagrade, kazne, razgovori .....sve i svašta, čak si ponekad i mislim da ga prek dana previše gnjavim pitanjima što se dogodilo, čega se boji, zašto taj plač,a tako se veseli ići spavati u svoju sobicu, zašto stalno traži mamu. Više ne znamo što učiniti, da li je bolje da ja dolazim kod njega u sobu i dežuram, ili da mu uredimo sobu da bude bliže nas? Nisam pametna

Hana Hrpka, prof.

12.01.2018. 13:20

Draga mama,
željela bih Vam prvo zahvaliti na javljanju te povjerenju koje ste mi iskazali. Čitajući Vaš upit stječem dojam da ste brižna i posvećena majka te da pomno pratite razvoj i promjene koje se događaju s Vašim djetetom. Čini mi se da ste zabrinuti za Vašeg dječaka te vjerujem da nije lako gledati dijete kako se preznojava i plače prilikom odlaska na spavanje.
Ako sam dobro shvatila, brine Vas što se Vaš četverogodišnji sin u prvih nekoliko sati sna preznoji, plače i traži da netko od ukućana spava s njim. Vjerujem da Vas ova situacija zabrinjava te da se možda osjećate frustrirano jer ne znate što učiniti. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da je dječak pet mjeseci spavao sam bez ikakvih teškoća te da je unazad tjedan dana počeo plakati i tražiti nekoga da spava s njime. Kažete da ste pokušali puno toga, no bezuspješno, stoga se sada pitate što učiniti i kako mu pomoći. Čini mi se kako ste vrlo angažirana mama te da se trudite ispitati razne mogućnosti te na različite načine pomoći svom sinu.
Ponekad teškoće sa spavanjem mogu ukazati na promjene u zdravstvenom stanju. Željela bih Vas pohvaliti zbog toga što ste provjerili djetetovu krvnu sliku te izmjerili šećer u krvi. U takvim situacijama vrlo je važno prvo isključiti moguće tjelesne uzroke teškoća koje se manifestiraju kod djeteta. Nadalje, važno je znati kako odlazak u krevet i usnivanje za dijete predstavljaju odvajanje od roditelja, što kod djeteta može izazvati tzv. separacijsku tjeskobu. U Vašem upitu spominjete kako dječak spava u sobi na prvom katu, a Vi u prizemlju. Moguće je i kako se separacijska tjeskoba javlja i zbog udaljenosti spavaćih soba. Odvajanje od roditelja i spavanje u zasebnoj sobi može za dijete predstavljati stresni događaj. Spomenuli ste kako se dječak veselio svojoj novoj sobi te kako je sudjelovao u radovima s majstorima. Iz Vašeg upita zaključujem kako je dječak u periodu bolesti spavao s Vama u krevetu. Ako sam dobro shvatila, znojenje i plač su počeli nakon tog perioda, u trenutku kada je dječak ponovno počeo spavati sam, u svojoj sobi. Pitam se kako ste dječaku objasnili period u kojem je spavao s Vama. Također, pitam se kako ste mu objasnili činjenicu da će ponovno spavati sam. Stresan događaj za dijete može biti i promjena u svakodnevnoj rutini. S obzirom na to da je pet mjeseci spavao sam u krevetu, period u kojem je dječak spavao s Vama u krevetu predstavlja određenu promjenu u njegovoj svakodnevnoj rutini. I odraslim osobama nije uvijek lako prihvatiti nove okolnosti u njihovoj svakodnevnici, a posebno djeci. Važno je zajedno s djetetom razvijati rutinu te uvesti zajedničke rituale prije spavanja. Spomenuli ste kako Vašem dječaku pričate priče za laku noć. Željela bih Vas pohvaliti zbog toga jer je za dijete izuzetno korisno da ga roditelji stave u krevet uvijek u isto vrijeme, uz priču, poljubac ili neku drugu zajedničku umirujuću aktivnost. Važno je da roditelji prilikom uspavljivanja budu dosljedni te da se drže rutine. Naravno, ako je dijete uplakano, važno je pažljivo ga smiriti. Ponekad kao pomoć u usnivanju mogu poslužiti duda, medo ili neki drugi omiljeni predmet. Djetetova omiljena igračka ili omiljeni predmet omogućuju lakše odvajanje od roditelja.
Teškoće sa spavanjem mogu se javiti i zbog ružnih snova. Spomenuli ste kako ste probali puno toga te kako preko dana puno pričate s djetetom o tome čega se boji te kako to da plače. Pitam se što točno mislite kad kažete da ste probali puno toga. Također, pitam se na kakve kazne i nagrade mislite. Važno je da s djetetom pričate strpljivo i s puno razumijevanja o snovima koje sanja noću. U situacijama kao što je Vaša, zaista je nekad najvažnije djetetu pristupiti s puno strpljenja i topline te mu dati vremena da se navikne. Prilikom toga je važno i da brinete o tome kako se Vi ponašate općenito, kao i prilikom usnivanja. Djeca osjete brigu i tjeskobu roditelja, što na njih može djelovati uznemirujuće. Ako nastojite tijekom dana ispuniti njegovo vrijeme igrom i opuštajućim aktivnostima, a ne skretanjem pažnje na spavanje, možda će se opustiti i manje brinuti o tome.
Za kraj bih pohvalila Vašu brigu, trud i strpljenje koji ulažete u odgoj djeteta. Ako imate neka dodatna pitanja o teškoćama sa spavanjem ili o bilo kojem drugom problemu s kojim se prilikom odgoja susrećete, slobodno se možete obratiti Hrabrom telefonu. Možete nazvati besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, Hrabrom telefonu se možete obratiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Nadam se da će Vam nešto od navedenoga koristiti i pomoći u rješavanju postojeće situacije. Želim Vam puno uspjeha, strpljivosti i podržavajućeg odnosa prema Vašem djetetu te puno lijepih trenutaka koje sa sobom nosi roditeljstvo!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Ivan@

15.01.2018. 14:35

Poštovana, zahvaljujem se na Vašem odgovoru.

Sve mi se čini da se kod njega javlja neki strah od mraka. Prije spavanja me pita kad će stići jutro, kad će biti sunčeko i sl.pitanja.
Da, vratil se nakon viroze spavati u svoju sobu, on je pitao za vrijeme viroze zašto spava s mamom i tatom pa smo mu objasnili da je malo prehlađeni pa da ga mama i tata vide i da mu mogu dali lijek kad to bude potrebno, sve je to on dobro prihvatio, često je pitao kad bude već bolje da može ponovno otići u svoju sobicu.
Nedavno mi je prije spavanja rekao, mama bojim se mraka i želim biti budan cijelu noć. To za vrijeme kad sam Vama pisala upit nisam znala. Nakon te rečenice rekla sam mu da smo se i tata i ja bojali mraka i da je to sve normalno i da nas ima sve u blizini kad bilo što treba, kupili smo jako,jako lagano svjetlo za sobu i odlazi na spavanje sa svojom "dekicom". Unatrag tjedan dana lijepo odemo na spavanje, dvije priče za laku noć koje pročitamo i onda jedna priča koji ja izmislim ili pjesmica, ovisi o njegovom raspoloženju i lijepo zaspi, sada se ne budi više unutar sad dva i nije mokar po kosici, sada zna prespavati do čak 3 -4 h ujutro, i onda ima potrebu za nekim " velikim" kako on kaže, pa mu onda ja dođem ili on ode do bake. Prestala sam ga preko dana ispitivati po sto puta zašto, zašto se to događa jer mi je i sam rekao mama nemoj me stalno to ispitivati i vidla sam da ga to malo možda i uznemiri. Zaista ne znam da li je strah od mraka u pitanju ili su nekakvi ružni snovi.
A nagrade i kaze o kojima sam Vam pisala, pa recimo odspaval je do pred jutro sam i onda sam ga vodila malo sa sobom na posel, ili ako nije spaval sam pokušali smo maknuti npr vlak s kojim se igra. Stvarno ne znam kako da mu ublažim tak strah od mraka, je li to jedna razvojna faza ili ... Zahvaljujem se na Vašem odgovoru.

Hana Hrpka, prof.

16.01.2018. 20:30

Draga mama,
hvala Vam što se ponovno javili i ukazali mi povjerenje. Ako sam dobro shvatila, Vaš sin je za vrijeme bolesti spavao u Vašoj sobi, no objasnili ste mu da je to privremeno. Kažete da se nakon toga vratio u svoju sobu te su počele teškoće koje ste ranije opisali, no sada primjećujete da se situacija mijenja i čini Vam se da se kod njega radi o strahu od mraka. Kažete da Vam je to kasnije i sam rekao. Ako sam dobro razumjela, potrudili ste se napraviti neke korake kako biste mu olakšali nošenje sa strahom i čini Vam se da već vidite napredak. Kažete i da ste ga prestali tijekom dana pitati o spavanju jer se i Vama učinilo da ga to uznemiri. Također, pojasnili ste što ste u ranijem upitu mislili kada ste spomenuli nagrade i kazne, odnosno nastojali ste mu dati nagradu za spavanje prethodnu noć, ali i uskratiti nešto za kaznu ako nije mogao spavati.
Iz ovog upita mogu zaključiti da ste općenito malo mirniji u vezi teškoća na koje ste naišli i da primjećujete neke promjene na bolje. Također, želim Vas pohvaliti jer sam stekla dojam da ste brižni i usmjereni na to kako Vaš sin reagira, a tome prilagođavate i svoje odluke i ponašanje. Isto tako, svidjelo mi se kako ste opisali da ste razgovarali sa sinom o privremenom spavanju u Vašoj sobi. Mislim da su Vaša osjetljivost na njegove potrebe i fleksibilnost vrijedne i da Vašem sinu omogućuju da lakše prebrodi strahove s kojima se suočava. U određenim razvojnim fazama djeteta očekivana je pojava takozvanih razvojnih strahova. U trećoj i četvrtoj godini se, među ostalim, javlja upravo strah od mraka. U toj dobi djeca sve više razvijaju maštu, gledaju crtiće i slikovnice te takvi sadržaji kod njih mogu potaknuti strahove od mraka, nekih bića, likova i slično. Razvojni strahovi uglavnom ne zahtijevaju stručnu pomoć no zahtijevaju roditeljsku pažnju, razumijevanje i strpljenje. Važno je prepoznati djetetov strah i bez obzira na to kakav se on čini, uvažiti njegovu vrijednost. Nekad roditelji, u želji da ohrabre dijete koje osjeća strah, nastoje taj strah obezvrijediti i umanjiti njegovu vrijednost. U takvim situacijama postoji rizik da će se dijete osjećati posramljeno i potisnuti osjećaj straha na neadekvatan način, što nije dobro za njega jer i dalje osjeća strah, a ima dojam da ga ne smije izraziti. Adekvatnim reagiranjem roditelja, odnosno prihvaćanjem straha i traženjem načina nošenja sa strahom dijete dobiva priliku da nauči strategije nošenja sa strahom koje su važne za njega. Iz toga što Vam se sin povjerio u vezi svog straha i iz toga što ste rekli da nastojite biti uz njega mogu zaključiti da ste na dobrom putu.
Ipak, brine me što ste spomenuli nagrade i kazne u tom kontekstu. Što se tiče nagrada, poželjno je nagrađivati trud, ne samo rezultate, kao i to da nagrade nisu samo materijalne, već da nagrada bude vrijeme provedeno u igri ili druženju. Kazne su posljedice koje umanjuju vjerojatnost pojave nekog ponašanja. Njih nije poželjno uopće koristiti, bez obzira na to što se u Vašem slučaju radi o uklanjanju nekih pozitivnih stvari. One uče dječaka da je kriv za svoj strah i da je to što osjeća loše, a ne uče ga strategiji nošenja sa strahom. Strah je emocija kao i svaka druga, samo što nije ugodan. Dijete ima pravo izraziti i ugodne i neugodne emocije, a roditeljska odgovornost je naučiti dijete primjerenim načinima izražavanja. Ako djetetu igračka pomaže u nošenju sa strahom od mraka, onda ta igračka može ostati s njim i njezino uklanjanje neće smanjiti strah niti pomoći da zaspe.
Nadam se da Vam je ovaj odgovor ponudio neke detaljnije informacije i smjernice vezane uz to kako se ponašati u vezi strahova. Ako budete imali pitanja, možete mi se opet obratiti. Također, još jednom Vas upućujem i na liniju Hrabrog telefona čiji kontakt sam Vam napisala u prethodnom odgovoru. Iako smatram da zasad za tim nema potrebe, u situacijama dilema u vezi odgoja ili razvoja djeteta možete se obratiti psihologu za savjet, mišljenje ili informacije. Želim Vam daljnji napredak, strpljenje i da i dalje budete brižna i angažirana mama kao što ste i dosad.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.