Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


tikovi kod 2,5godišnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

klaria

01.12.2009. 13:27

poštovani,
majka sam 2,5 godišnjaka na kojim u posljednja dva tjedna primjećujem promjene u ponašanju u vidu tikova. Naime, izrazito često se dodiruje po licu, kosi, glavi općenito...ti dodiri nalikuju kao da nešto briše s lica ili ga svrbi..čak i kad se jako koncentrira da radi nešto, npr. slaže puzzle satima-obožava to, ipak se jako često dodiruje, također zna žmirkati s očima ili gristi usnu dok gleda crtiće...ujedno navečer prilikom kupanja postala je prava trauma prati kosu, kupanje obožava-kupa se sa sestrom i igračkama, al ne da ni dirnuti kosu, možda će se ovo Vam činiti kao roditeljsko pretjerivanje ili glupost, vjerujte mi nitko sretniji od mene ako je, ali ne mogu preć preko toga a da se ne raspitam detaljnije...razgovarala sam s pedijatricom koja mi je natuknula da se možda radi o nekoj psihičkoj traumi-odlazak u vrtić, sestra(13 mj.), pa me to zabrinulo jer ne mogu reć da sam primjetila da ga nešto muči, ko većina djece veselo je i živahno, druželjubivo dijete koje često voli pjevati ...uglavnom prije 4 tjedna je zadobio udarac u glavu-trčeći se spotaknuo i svom snagom lupio glavom od štok vrata tako da mu je mini glava izašla posred čela, bili smo u klaićevoj, snimka glave uredna i nije imao drugih simptoma tipa povraćanje il sl. Od drugih događanja baš u to vrijeme ja sam se nakon porodiljnog vratila na posao (imam curicu od 13mj.), on je za to vrijeme u vrtiću-od prvog dana voli ić u vrtić, tete kažu da nema s njim problema, odnos sa sestrom nema problema- nikad nije pokazivao ljubomoru ili agresiju na nju ili nas jedino kad slaže puzzle ili kocke i ona mu to sruši ili mu ugasi tv jedino onda je zna vikat ili lupit...također ono što mene najviše čudi jest da sam jučer primjetila da mu raste šestica- oteklo mu je zubno meso i pobijelilo pa ne znam da li je problem možda sa čeljusti zbog rasta zuba. eto za kraj, iako se nadam da se ipak radi o mom pretjerivanju, nešto mi ne da mira pa se nadam da ćete mi Vi otkloniti zabrinutost Vašim odgovorom. hvala najljepša
zabrinuta mama

Hana Hrpka, prof.

30.12.2009. 11:32

Draga Zabrinuta mama,

hvala Vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu i ispričavam se što ste čekali na odgovor.

Na početku pozdravljam Vašu brigu za dijete. Novonastala situacija je specifična i nije nimalo čudno da Vas to uznemirava. Čini mi se da je u ovakvim situacijama bolje da roditelj reagira zabrinuto kao Vi, pa neka i pretjera, nego da se djetetu prikladno ne pomogne ako je to potrebno.

Malena djeca sklona su ponašanju koje nas može zabrinuti, a razlozi tomu mogu biti brojni.
Spominjete fizičku traumu glave koje je dijete nedavno pretrpjelo. Moguće je da sada želi zaštititi glavicu ili provjeriti je li sve u redu s njom pa ju često dodiruje. I zubić koji raste može ga činiti osjetljivim i nervoznim.
Isto tako, odvajanje od roditelja i početak odlazaka u vrtić djeca često doživljavaju izrazito stresno, a načini na koje iskazuju frustraciju ima mnogo, neki plaču, a drugi imaju svoj način. Iako mu je u vrtiću lijepo, za njega je to nova a time i stresna situacija. Dolazi u obzir da je ponašanje djeteta izazvano promjenom njegova načina života (odlascima u vrtić), a i Vi od nedavno ponovno radite. Dakle, dijete je odjednom doživjelo dvije velike i za njega značajne promjene.

Kod djece obično s privikavanjem na nužne životne promjene prolaze i neke posljedice koje je promjena izazvala. Vjerujem da ovo što se događa s Vašim djetetom nije neobično i da je moguće da će on to sam prevladati. Vi mu budite podrška, pružajte mu i dalje svoju ljubav i pratite kako će se stvari dalje razvijati. Možete mu probati odvratiti pozornost od radnje; kad se počne dirati, Vi mu dajte omiljenu igračku, glasno zapjevajte, pljesnite rukama ili sl.

No, uzroke svega ne znamo i ništa ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Zato, ako ponašanje potraje i dalje Vas bude brinulo, bilo bi dobro obratiti se dječjem psihologu. Prije svega preporučam još jedan razgovor s pedijatricom, koja može preporučiti stručnjaka i dati Vam uputnicu. Pomoć psihologa također možete zatražiti i samoinicijativno.

Ne bi bilo na odmet posjetiti i stomatologa ako mislite da dijete muči rastući zub.

Nadam se da u cijeloj priči imate podršku okoline (supruga, rodbine ili prijateljica), jer vjerujem da nije lako naći se u ovakvoj situaciji.
Ako osjetite potrebu za razgovorom, ili imate dodatnih pitanja, možete se obratiti liniji Hrabrog telefona radnim danom od 9 do 18h na broj 0800-0800.


Srdačan pozdrav
Hana Hrpka, prof.