Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1386

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


tužna mama


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

elvie

15.11.2012. 23:45

Poštovani, imam sina od 13 mjeseci. U tom razdoblju bila sam s njim po cijele dane, dojila sam ga 9 mjeseci, svo svoje vrijeme sam posvetila njemu, igri, šetnji, ostavljala sam ga kod nekog na čuvanju jedino kad sam baš morala i sve u cilju da osjeti roditeljsku ljubav i da zna da ga bezgranično volim.Inače je dobro i živahno dijete, uvijek nasmijano i veselo. Moj problem, ako se to tako može nazvati, je u tome što ja njega mogu ostaviti cijeli dan ( najčešće su to moji roditelji jer će ga oni čuvati i kad uskoro krenem na posao ) a da on kad se ja pojavim ne pokaže apsolutno nikakvu radost što me vidi. Nedavno sam izbivala cijeli dan i mislila sam kad dođem po njega da će mi potrčati u zagrljaj, međutim on me samo pogledao i nastavio se dalje igrat, a meni je srce puklo jer sam ga se jako zaželila. Zar je moguće da njemu ništa ne znači što me nema cijeli dan kraj njega, čak bih se usudila i zapitat zar je moguće da me moje dijete ne voli. Nadam se da ćete razumijeti moju tugu. Kad mi se neke mame žale da se njihova djeca ne daju odljepit od njih kad dođu s posla ja ne znam da li da se radujem što nemam taj problem ili da tugujem. Unaprijed zahvalna. P.S. Isto je i kad tata dođe po njega, ali to pripisujem navici da je tata često odsutan radi posla.

Hana Hrpka, prof. psih.

23.11.2012. 11:35

Poštovana,

drago mi je što svom djetetu pristupate s toliko topline i brižnosti te Vam zahvaljujem na Vašem povjerenju i spremnosti da ovim putem potražite odgovore na svoje nedoumice. Iz svega što ste napisali doista mi se čini se da ste vrlo brižna majka kojoj je dijete na prvom mjestu, što svakako treba istaknuti i pohvaliti. Iz Vašeg upita vidim da ste doista uznemireni i rastuženi Vaš maleni dječak pri Vašem povratku nakon izbivanja na Vas reagira vrlo mirno. Ako sam dobro shvatila, oslanjajući se na iskustva drugih majki, takvo ponašanje ste doživjeli kao neuobičajeno te se u Vama javila pomisao da Vas Vaše dijete ne voli. Vjerujem da takva pomisao jednoj majci može biti vrlo teška i doista mi je žao što Vas je na trenutak ispunila tolikom tugom.

Naveli ste da druga djeca spremno trče svojim mamama u zagrljaj i zalijepe se za njih čim se vrate s posla. Vjerujem da Vam, s obzirom na iskustva mama u Vašoj okolini, reakcije Vašeg sinčića mogu biti pomalo neobične i pobuditi u Vama određenu nesigurnost. No, važno je upamtiti da je svako dijete drugačije, drugačije se razvija, drugačije reagira, drugačije pokazuje ono što osjeća. Neka djeca na povratak roditelja reagiraju velikom potrebom za bliskošću, dok druga djeca reagiraju mnogo mirnije. Među djecom koja reagiraju mirnije, neki će s ulaskom u nova razvojna razdoblja i pojavom straha od odvajanja možda iznenaditi svoje roditelje snažnim reakcijama na odvajanje kakve ste i sami očekivali. Drugim riječima, reakcije djeteta mogu ovisiti i o njegovom temperamentu, razvojnoj fazi i brojnim drugim čimbenicima koji nisu povezani s privrženošću i ljubavlju koju osjeća prema majci. To što Vaš sin reagira drugačije od djece majki za čija iskustva znate nikako ne znači da Vas ne voli. Njegova mirnoća može značiti i to da se s Vašim roditeljima osjeća sigurno i ugodno te da ima povjerenje u Vas da ćete se uvijek vratiti po njega i da ga nikada nećete napustiti, što je vrlo važno. Ponekad odrasli, vođeni vlastitim osjećajima i reakcijama, poistovjećuju osjećaje i reakcije djeteta sa svojima te ih intrepretiraju na način koji ne mora uvijek biti točan. Mala djeca kao Vaš sin ne razmišljaju kako će pokazati što osjećaju. Ponekad radosni i ispunjeni pogled usmjeren na Vas tijekom igre ili maženja pred spavanje može značiti više nego trčanje u zagrljaj jer su upravo to u životu djeteta najbitniji dijelovi dana.

Biti majka je istovremeno i najljepša i najzahtjevnija uloga na svijetu, a svakodnevne obaveze ne dopuštaju nam da s djecom uvijek provedemo onoliko vremena koliko bismo mi to htjeli. Vjerujem da su prva odvajanja od naših malenih svakoj majci teška te da se kroz taj proces mogu javiti brojna pitanja. Važno je imati na umu da nije bitno koliko vremena provodimo s djetetom, nego kako provodimo naše zajedničko vrijeme kroz koje gradimo ljubav i povjerenje . Prema napisanom vidim da Vi sa svojim sinom provodite koliko je vremena moguće te da ga uvijek nastojite ispuniti onime što dječaka i Vas čini sretnim, što je doista pohvalno.

Nadam se da Vam je ovaj odgovor pružio novi pogled na ponašanja Vašeg sinčića i umirio Vas. Ukoliko Vam u bilo kojem trenutku roditeljstva bude ponovno potrebna podrška, osim ovim putem možete je potražiti i na Hrabrom telefonu. Anonimna i besplatna savjetodavna linija Hrabrog telefona dostupna je na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 h, a savjet možete potražiti i putem chat-a, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat, ili e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Osim toga, na raspolaganju Vam stoji i Telefončić, savjetodavna linija čiji tim stručnjaka pruža podršku roditeljima male djece vezano uz sva pitanja iz područja razvoja, prehrane, odgoja i njege djece.

Rijetko nas što u životu može ispuniti toliko snažnim osjećajima kao što je to roditeljstvo. Roditeljstvo uz sebe nosi i neke trenutke u kojima nad nama prevladaju zabrinutost i nesigurnost, ali i mnogo onih drugih koji nas čine ispunjenima i sretnima. Vjerujem da unatoč tome što dječak pri Vašem povratku možda reagira tek osmjehom, u zajedničkim trenucima postoji mnogo toplih, nježnih i bliskih trenutaka koji mogu obrisati svaku Vašu sumnju u njegove osjećaje.

Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju djeteta!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.