|
-Iva-
|
09.01.2013. 16:00
Postovana,
imam sina od 22 mjeseca kojeg jos uvijek dojim i do njegovog 20-og mjeseca zivota sam ga "dojila na zahtjev".S obzirom da je to postalo pretjerano, ukinula sam dojenje preko dana tj. sisa samo kada ga uspavljujem jednom preko dana i navecer (naravno i u noci). Ja sam do sada stalno s njim bila doma i ne smeta mi to, stovise uzivam gotovo jednako kao i on ali od sljedeceg mjeseca pocinjem raditi i necu biti tu da ga uspavam sa sisanjem preko dana i bojim kako cu izdrzati nocno dojenje koje je prilcno cesto (3-4 puta po noci).Njega ce cuvati moja mama, znaci poznata osoba koju obozava i u poznatom okruzenju,ali se stalno bojim kako ce mu biti bez mene.On i ja se u ovih 22 mjeseca nismo razdvojili na duze od 2 sata.Svi mi savjetuju da ga sada odviknem od sisanja da bude i njemu i meni lakse kada pocnem raditi,a meni je to nekako tesko.Sve se nadam da cu ja ipak izdrzati to nocno dojenje,a zao mi ga uskratit mu to jer on naprosto uziva i obozava kada mu dam sisati.Koji je Vas savjet? Da ga nastavim dojiti jer kud ce ostati bez mene dobar dio svoga dana, tu da mu jos uskratim sisanje? ili je bolje za njega da ga ipak odviknem od sisanja pa bi mu mozda bilo lakse podnijeti da ja nisam tu?Zanima me sta je za njega najbolje?
Unaprijed hvala na odgovoru 
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
16.01.2013. 16:55
Poštovana Mama,
Hvala Vam na Vašem javljanju i na ukazanom povjerenju. Iz Vašeg upita vidljivo je s kolikom pažnjom pratite razvoj svog djeteta i koliko je njegova privrženost Vama jaka, što je iznimno bitno za optimalan razvoj djeteta u prilagođenog odraslog pojedinca. Iz napisanoga mogu zaključiti kako ste majka koja usmjerena na svoje dijete, koja prepoznaje potrebe svojega djeteta i koja ulaže i spremna je i dalje ulagati puno truda, energije i ljubav u odnos sa sinčićem i zbog toga bih Vas pohvalila.
Ako sam dobro razumjela, brinete se kako će Vaš dječak podnijeti razdvojenost od Vas budući da na nju nije navikao; te bi li za njega bilo bolje da ga odviknete od dojenja s obzirom da ga zbog posla više nećete biti u mogućnosti dojiti u vrijeme na koje je navikao. Čini mi se da ste i sami dosta razmišljali o tome što bi trebalo učiniti, koje su posljedice jednoga ili drugog izbora i u tome se vidi Vaš angažman kao majke. Također, drago mi je vidjeti da ste prepoznali važnost da je dijete kada nema Vas, osobe kojoj je emocionalno najprivrženija, prepušteno na čuvanje osobi s kojom dijete također ima topli emocionalni i privržen odnos, a to je njegova baka.
Iz upita mi se čini da prepoznajete i važnost samoga dojenja jer dojenje omogućava zdrav razvoj djetetova probavnog sustava, balansiranu prehranu te zbližavanje djeteta i roditelja te je kao takvo iznimno korisno u prvih godinu dana djetetova života. Dulje dojenje, osobito obzirom da i Vi i Vaš sin uživate u njemu, svakako je dobra navika, no činjenica je da bi Vas ono unatoč Vašoj želji i nastojanjima moglo prilično iscrpiti radi li se o noćnom dojenju, pri čemu sutradan morate na posao. Čini mi se da je ovdje možda bitnija Vaša odmornost koja Vam po povratku s posla može dati energiju za kvalitetno provođenje vremena s Vašim sinom tijekom kojega možete uživati u blagodatima dječjeg-roditeljskog odnosa. Vjerujem da ćete sinčiću nedostajati preko dana, no i ovakav način odvajanje od djeteta doprinosi njegovu razvitku vlastite nezavisnosti uz naravno, baku, koja će u vremenu dok Vas nema, malenome biti ona sigurna „luka“ kojoj se uvijek može obratiti sa svojim potrebama. Stoga bih rekla da ste dobro učinili postupno odvikavajući svog sina od učestalog dojenja preko dana jer upravo tom postupnošću smanjujemo mogući stres uslijed prestanka jedne navike koja je trajala 22 mjeseca njegova života. Osim što je i dijete imalo naviku, vjerujem da i Vama to postupno odvikavanje može olakšati taj prijelaz, posebice jer kažete da i Vi uživate u dojenju, što je vrlo lijep način ostvarivanja prisnosti majke i djeteta. Predlažem Vam da i daljnjem odvikavanju pristupite postupno, prorjeđujući učestalost dojenja i mijenjanjem aktivnosti dojenja s nekom drugom, zamjenskom aktivnosti, primjerice, čitanjem svojem djetetu prije spavanja ili hranom iz bočice. Pri tome trebalo bi paziti na djetetove potrebe i objasnite mu zašto više ne možete provoditi toliko vremena zajedno i to na način koji je primjeren njegovoj dobi i uobičajenom načinu komuniciranja, pri čemu mu trebate dati do znanja da ga jako volite iako se ne družite onoliko često koliko biste željeli.
Vaše dijete je trenutno u stadiju u kojem mu razdvojenost od roditelja teže pada. Taj razvojni stadij uključuje prolazan strah od razdvojenosti od roditelja, a obično traje od 6 do 32 mjeseci djetetova života (naravno, početak i trajanje te načini reagiranja djeteta na odvojenost se razlikuju od djeteta do djeteta). Ono što je „olakotna“ okolnost u Vašem slučaju je svakako činjenica da će Vaše dijete ostati u poznatom okružju uz svoju baku s kojom je prethodno razvilo odnos pa bi stoga inicijalni „šok“ zbog razdvajanja od Vas za njega trebao biti manji. Bitno je razgovarati s djetetom, pripremiti ga na promjene koje slijede i objasniti mu da Vas neko vrijeme neće biti, no i da ćete se svakako vratiti kući i imati vremena za druženje s njim. Kako ste Vi tamo, na „licu mjesta“ i najbolje poznajete svoje dijete vjerujem da ćete znati izabrati i najbolji način kako mu objasniti promjene koje će se odgoditi u Vašem provođenju vremena. Na kraju se sve svede na ljubav i toplinu, a to, Mama, čini mi se da pružate svojem sinčiću i vjerujem da on to osjeća i prepoznaje.
Odgovore na pitanja vezana uz roditeljstvo najmlađe djece možete pronaći i putem telefonskog savjetovanja, kroz UNICEF-ov projekt ''Telefončić''. Njihov stručni tim Vam može pružiti informacije iz područja trudnoće i poroda, dojenja i prehrane te razvoja i njege djece najmlađe dobi (do 7.godina). Dodatne informacije možete dobiti na njihovoj internetskoj stranici www.telefoncic.hr ili ih kontaktirati na broj 01 4850 555.
Također se možete javiti i na anonimnu i besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 sati ili putem chat-a svakim radnim danom od 15.00 do 18.00 sati na web stranici www.hrabritefon.hr. Na Hrabrome telefonu rade educirane volonterke koje će Vam rado pružiti podršku i dodatne informacije.
Na samom kraju bih Vam još jednom htjela zahvatiti na Vašem upitu iz kojeg je vidljiva Vaša posvećenost djetetu i predanost ulozi majke te se nadam da sam Vam barem donekle otklonila nedoumice vezane za situaciju u kojoj se nalazite. Vjerujem da će se uz Vaš dosadašnji angažman, majčinski entuzijazam i ljubav ta ista situacija razriješiti na obostrano zadovoljstvo i Vas i malenoga. Želim Vam puno sreće u roditeljskoj te predstojećoj profesionalnoj ulozi.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
