Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 353

Broj poruka: 1118

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Zabrinuta

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

ivy1212

19.02.2018. 09:40

Postovanje..
Kcer mi ima 7 god. Kao dijete do 4 god je cesto imala gnjojne angine koje su se uglavnom lijecile ospenom. U zadnje 3 godine ih je imala mozda 5.
U medjuvremenu je pocela sa tikovima.. izmjenilo ih se nekoliko od kasljucanja,lickanja prstiju, treptanja i grizenja kragne ali ono sto sam primjetila je da kada ima upalu tj anginu su jace izrazeni dok ne krene sa antb.
Ono sto me muci je pandas sindrom i imam li razloga sumnjati u to? Pored tikova primjecujem da je dosta plasljiva u odnosu na dr djecu te dobi. Npr boji se da ce ako igra kosarku pasti i udariti se pa ne zeli igrati, boji se da ce imati nocne more, boji se sama spavati i sl.. Inace je jako emotivana i inteligentna.
Sto mi je ciniti?

Hvala mnogo unaprijed..
Zabrinuta mama

Hana Hrpka, prof.

21.02.2018. 18:55

Draga mama,
najprije se želim zahvaliti što ste se obratili za pomoć i time mi iskazali povjerenje. Roditeljstvo nije lak zadatak, no donosi mnogo lijepih trenutaka i pruža nam mogućnost svakodnevnog učenja. Vidim da ste brižna majka, voljna pomoći svojoj djevojčici i povećanju njezine dobrobiti. U svom odgovoru pokušat ću se osvrnuti na ono što ste napisali kako bih Vam ponudila moguća rješenja.
Kažete kako je Vaša kći do svoje četvrte godine prebolila mnoge gnojne angine, a potom, do svoje sedme godine njih približno pet. Naveli ste nekoliko ponašanja Vaše kćeri, kao što su kašljucanje, lickanje prstiju, treptanje i grizenje kragne, koja ste u međuvremenu uočili. Ako sam dobro razumjela, navedena ponašanja brinu Vas zbog sumnje na pandas sindrom. U svojem upitu također spominjete neke od strahova koje Vaša djevojčica osjeća, poput straha od igranja košarke, straha od noćnih mora i straha od toga da spava sama. Vjerujem da se osjećate pomalo uplašeno i zbunjeno u trenucima kada Vaša kćer reagira na spomenute načine. Vjerujem da Vam nije lako, jer se brinete i želite najbolje svome djetetu.
Željela bih Vas potaknuti da upitate svoju kćerkicu u kojim situacijama osjeti potrebu za kašljucanjem, lickanjem prstiju, treptanjem i grizenjem kragne. Važno je uočiti s čime su povezana ta ponašanja te što je mogući uzrok tome. Uz to, osmislite što biste joj mogli ponuditi kao zamjenu za ta ponašanja te ju pitajte što misli o Vašim prijedlozima. To bi trebale biti opcije koje su njoj ugodne i na koje i sama pristaje. U Vašem upitu stekla sam dojam da Vas najviše brine ima li Vaša kćerka pandas sindrom, s obzirom na tikove i njenu bojažljivost. Budući da nemam dublji i detaljniji uvid u njeno stanje te je pitanje više medicinske prirode, ne mogu Vam sa sigurnošću odgovoriti.. Ako Vas brine postoji li mogućnost da se kod djevojčice radi o spomenutom sindromu, svakako Vam preporučam da posjetite liječnika kako bi napravio dijagnostiku, koja će vam dati jasniju sliku i odgovor na pitanje, ali i pružiti usmjerenje za daljnji tretman, ako bude potrebno.
Isto tako, želim Vam reći da su strahovi dio uobičajenog tijeka razvoja djeteta, pri čemu specifični strahovi karakteriziraju određenu razvojnu fazu. Strahovi imaju svoju funkciju, odnosno, pokazatelj su emocionalnog i kognitivnog sazrijevanja. Također, spontano nestaju kako se dijete s njima suočava te dijete, uz pomoć njih, ulazi u novu razvojnu fazu. Uzimajući u obzir dob Vaše kćeri, u toj dobi počinju se javljati strahovi od natprirodnog: strah od duhova, vještica, strah da je netko opasan sakriven ispod kreveta, strah od gubitka u nepoznatom prostoru, strah od smrti, krvi i tako dalje. Kada razgovarate s kćerkom važno je da joj pristupite smireno i uvažite njen strah, kako bi dobila poruku da Vam je to što ju muči važno i da Vam je stalo do njenih osjećaja. To možete postići tako da joj omogućite da izrazi čega ju je strah te da pričate s njom s mnogo razumijevanja i strpljivosti, kako Vaša kćerka ne bi osjetila da je njen strah podcijenjen. Ono što možete napraviti u takvim situacijama je dozvoliti joj povlačenje od nečega čega se boji, te ju pritom ne uvjeravati da se nema čega bojati. Recimo, kod njenog straha od igranja košarke, imajte na umu da je aktivnost djetetu ugodna ako mu predstavlja izazov, odnosno ako mu postavljeni zahtjevi nisu ni prelagani niti preteški. Napisali ste kako je Vaša kćerka plašljivija, i to je u redu. Kako između odraslih, i između djece postoje velike individualne razlike neovisno o dobnoj skupini. Što se tiče straha od noćnih mora i od toga da spava sama, možete se dogovoriti da joj svaki dan ispričate priču, kako bi to postala rutina prije spavanja i kako bi se ona osjetila sigurnom. Svakako joj dajte znanja da ste sigurni da joj ništa ne može nauditi i da ste tu uz nju. Također, možete ostaviti odškrinuta vrata njene sobe, dopustiti joj da ostavi upaljenu lampu ili da spava s omiljenom igračkom.
Ako se strahovi koje ste spomenuli nastave ili povećaju, kao i tikovi koje Vaša djevojčica iskazuje, voljela bih Vas potaknuti i ohrabriti da svakako dogovorite i susret kod dječjeg psihologa kako biste dobili podršku i stručne savjete koji Vam mogu pomoći u rješavanju tih teškoća. Podrška stručnjaka može pomoći djetetu u jačanju otpornosti u stresnim situacijama, a u direktnome radu s djetetom on bi također mogao dobiti cjeloviti uvid u problematiku.
Naposljetku, ako imate neka dodatna pitanja o tikovima i strahovima ili o bilo kojoj teškoći s kojom se prilikom odgoja susrećete, možete nas nazvati na besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate koja pruža podršku roditeljima koji se kao i Vi nose s različitim izazovima u roditeljstvu. Broj linije je 0800 0800 i otvorena je svakim radnim danom od 9 do 20 h.

Zahvaljujem Vam na javljanju i želim Vam mnogo snage, ljubavi i strpljivosti, kao i radosnih trenutaka s vašom kćerkicom!

Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.