|
Pavkan
|
05.11.2024. 01:00
Pozdrav,
Nikad nisam mislio da će do ovoga doći ali nažalost ipak je. Nešto o sebi u kratkim crtama: 19 god, pohađam 4 razred srednje škole, izgledom ne primamljiv i rekao bih mentalno i socijalno izoliran.
Oduvijek sam bio maltretiran i zlostavljan u sve 3 škole u kojima sam proveo vrijeme. Bio sam nepoželjan, odbacivan od društva te vrijeđan na stranu svojega izgleda. Nekako sam tu osnovnu školu prebrodio bez većih problema.
Došavši u srednju školu očekivao sam nekakve promjene ali opet ista stvar. Prvu godinu sam pao te sva krivica je moja jer sam popustio zadnjih 2 mjeseca škole. Očekivao sam da će me barem društvo u novom razredu prihvatiti ali ispostavilo se da ne. Izrugivan, odbačen, cijeli razred se okomio na mene jer ne pušim, ne markiram itd.
No moj mentalni problem je krenuo od ove godine. Za Novu Godinu sam se zaljubio u djevojku te sam mislio da će nešto od toga biti, ali na kraju sam samo ispao budala i njen pijun za druge stvari. Zbog nje sam odjebao svoje prijatelje s kojima sam bio u kontaktu odmalena jer sam načuo o čemu pričaju iza leđa ne samo meni, već i drugima.
Najgora stvar koja mi se dogodila ove godine jest smrt moje bake. Ona je za mene bila više od svega na ovome svijetu, moj heroj, moj anđeo čuvar, moj mentor i moja životna potpora, no kada vidim da ona izdahuje 3 puta pred mojim očima dok ja ne mogu ništa uraditi jednostavno je jebeno zaboljelo. Izašao sam van iz bolnice, lupio i skoro slomio ruku od ogradu, te sam se sjetio jedne anegdote kao mali s njome. Uvijek me je znala pitati "Sine, što ćeš ti kad bake više ne bude bilo?" na što sam ja odgovorio "Iću ja za tobom onda." impliciravši u nekim kasnijim godinama da bih je pratio. I taj dan je prvi puta kada sam pomislio da više nema smisla živjeti, još se dogodilo to na Uskrs, te da ću jednostavno da posegnem prema rijeci Kupi te da se tamo utopim bez da se ikome javim. No poslje te večeri mi se pojavila u snu te rekla da ne mislim o tome, da ona nije odustala svojevoljno nego jednostavno joj tijelo nije više dalo da se odupire tome.
Poslje tog sna jedno par dana ranije upoznao sam djevojku kroz jednu igru koju sam igrao te smo razmijenili socijalne mreže i počeli pričati tamo. I dalje s njome imam kontakt, ali tada je uletjlea u moj život kad mi je bilo najpotrebnije. Iskreno nisam mislio da ćemo ostati već 6 mjeseci u kontaktu ali smo stvarno vezani jedno za drugo. Obećao sam joj da ću uvijek biti tu za nju makar nas mnogo kilomentara dijeli te je i ona meni to obećala. U neku ruku ja nju volim, ali to nije nužno ljubav cura-dečko, već je to neka drukčija ljubav koju ja imam za nju a ima ju i ona za mene. Ona je spriječila da se ubijem drugi put kada sam joj napomenuo da sam krenuo prema mostu da skočim da se ubijem.
Jedini problem što imam s njom jest taj da pošto sam jako vezan za nju, načinim svojim ponašanjem štetu i bol i sebi i njoj a oboje ne želimo to. Stvarno ne znam što me obuzme te ne znam kako da smanjim takvu situaciju jer ju volim i želim biti tu za nju. Želim joj da ne pati u životu kao što ja patim makar ona imala 25 god. Želim da poradim na sebi zbog toga. U trenutku kada pišem joj se uopće već 2 dana nisam javio jer sam bio ljut i razočaran u nju zbog jedne situacije.
I ono što me potaklo da se javim tu jest to da sam imao suicidalnu tendenciju prije nešto više od pola sata. Ja sa svojima više ne mogu živjeti, a ne znam kamo da se okrenem ako odem. Za sad su suicidalne misli otišle ali ako se nastavi ovako da već 5-6 godina budem prozivan od strane majke da od mene nema ništa, da ću biti propalitet mislim da bi moglo doći do toga da si oduzmem život jer po meni živejti na ovom svijetu bez ičije podrške nema smisla.
S poštovanjem,
P.K.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
13.11.2024. 22:25
Dragi prijatelju Hrabrog telefona,
hvala ti na javljanju i dijeljenju misli, briga i osjećaja s kojima se nosiš. Voljela bih te pohvaliti na snazi i hrabrosti koju si pokazao time što si zatražio pomoć za sebe. Vrijedno je što se trudiš i tražiš načine da osiguraš svoju dobrobit i potičem te da nastaviš ustrajati u tome.
Hvala ti i na strpljenju koje si pokazao dok čekaš naš odgovor. Želim ti se ispričati što je čekanje potrajalo dulje nego što je uobičajeno i zahvaliti što si nam svojim javljanjem pokazao povjerenje.
U svojem si upitu spomenuo vršnjačko nasilje koje si doživljavao u školi, odnos s bivšom djevojkom koji te povrijedio, gubitak prijatelja, sukobe s roditeljima i smrt bake. Iz svega što si napisao, dobila sam dojam da si u svome životu prošao niz situacija zbog kojih ti nije bilo lako, ali da si osjetio kako ti je najteži period krenuo s početkom ove godine. U posljednje si vrijeme pomislio i na suicid kad si nam se odlučio javiti jer vjeruješ da život nema smisla ako nemaš podršku.
Prije svega, voljela bih ti izraziti sućut zbog gubitka bake. Iz toga kako govoriš o njoj stekla sam dojam da ti je ona bila velik izvor podrške u životu, da si ju cijenio i smatrao važnom osobom. Ne mogu ni zamisliti kako si se osjećao kad si ju vidio u njezinim zadnjim trenucima. Gubitak bliske osobe je izrazito tužan i težak događaj, s kojim se svaka osoba nosi na svoj način. Opisao si kako te smrt bake toliko zaboljela da si se prisjetio razgovora iz djetinjstva u kojem si joj spomenuo kako ćeš ići za njom nakon što ona umre i prvi put pomislio da kako život nema smisla. Djeca i mladi koji nam se javljaju sa suicidalnim mislima ponekad kažu da im je toliko teško da smrt vide kao jedini izlaz iz boli u kojoj se nalaze i žao mi je što se i ti tako osjećaš. Želim da znaš da postoje drugi načini da se osjećaš lakše i mirnije. Iako mi je drago što su te razmišljanje o baki i razgovor s djevojkom u tim trenucima nakratko odmaknuli od suicidalnih misli, zabrinuta sam za tebe i stalo mi je do toga da si ne oduzmeš život, da budeš na sigurnom i da dobiješ priliku pronaći podršku i pomoć kakve zaslužuješ. Važno mi je da znaš da postoji Centar za krizna stanja i prevenciju suicida koji možeš nazvati bilo kada ako osjetiš da te preplavljuju misli o samoubojstvu. Broj telefona je 01 2376 335 i otvoren je svakim danom od 0 do 24 sata.
Osim što mi je bitno da znaš kome se možeš obratiti ako se nađeš u kriznoj situaciji i osjećaš da ti je hitno potrebna pomoć, htjela bih da zajedno dođemo do nekih ideja kako možeš potražiti kontinuiranu stručnu pomoć u svojoj okolini. Nitko se ne bi trebao sam nositi sa suicidalnim mislima, a i sve druge teme koje si spomenuo su važne i zaslužuju punu pažnju i brigu. Zaslužuješ da te netko sasluša, pruži ti podršku i razumijevanje i pomogne ti pronaći načine kako da se lakše nosiš sa svim događajima i emocijama s kojima se suočavaš. Čitajući tvoj upit dobila sam dojam da ti je zaista teško, da se osjećaš preplavljeno i beznadno u svemu ovome, ali i da imaš snažnu želju za pronalaskom pomoći, napretkom i radom na sebi. To što si nam se javio govori mi da si hrabar i ustrajan, da ne odustaješ i da imaš nade u druge opcije. Vjerujem da je ta tvoja želja i nada tvoja velika snaga i želim te ohrabriti da potražiš stručnjaka u svojoj okolini u kojeg imaš povjerenja.
Pitam se jesi li već razmišljao o tome i jesi li ikad posjetio psihologa, na primjer u svojoj školi ili u nekom savjetovalištu. Ako tvoja škola ima psihologa ili nekog drugog stručnog suradnika, primjerice pedagoga, možeš mu/joj se pokušati javiti. Prirodno je da se možda bojiš tog koraka, pa bih ti htjela reći da ti biraš što ćeš reći i možeš za početak podijeliti onoliko koliko je ugodno, a ako stekneš povjerenja u tu osobu, potičem te da s vremenom podijeliš sve ovo što si nama ispričao. Također, mladi se ponekad boje osude okoline ako potraže pomoć psihologa, pa bih ti htjela reći da nitko ne mora znati da si potražio pomoć i da je psiholog dužan čuvati povjerljivost vaših razgovora. Jedine situacije u kojima stručnjaci mogu prekršiti povjerljivost su kad smatraju da su ti život ili sigurnost ugroženi, a i u takvim situacijama te informacije ne dijele s tvojom neposrednom okolinom, nego s drugim stručnjacima i institucijama koji su tu da ti pomognu i zaštite te. U slučaju da nemaš u školi nikoga kome bi se mogao obratiti, pitam se kako ti zvuči ideja da se javiš svom liječniku obiteljske medicine koji ti može izdati uputnicu za psihologa ili psihijatra kojeg možeš potražiti u sustavu javnog zdravstva.
S obzirom na to da si spomenuo različite teme od kojih je svaka važna i zahtijeva duži razgovor o njoj, voljela bih da nam se javiš na liniju Hrabrog telefona za djecu i mlade na broj 116 111 ili na chat, radnim danom od 9 do 20 sati. I linija i chat u potpunosti su besplatni, anonimni i povjerljivi, a razgovarat ćeš s našim educiranim savjetovateljima koji ti mogu pružiti podršku, dati ti dovoljno vremena i prostora da ispričaš sve što te brine bez dugog čekanja na odgovor i ponuditi ti neke smjernice za daljnje korake koje možeš poduzeti. Ovisno o tvom mjestu stanovanja, možemo potražiti još neka mjesta i savjetovališta gdje možeš dobiti savjetovanje uživo. Pitam se kako ti to zvuči i imaš li nekih briga u vezi javljanja na liniju.
Iako podrška okoline ponekad nije dovoljna kad se osoba suočava s teškoćama, ona može biti izvor utjehe i razumijevanja i oslonac u procesu traženja pomoći i oporavka. Zato me rastužilo pročitati da se ne osjećaš kao da imaš podršku roditelja i da si izgubio baku koja ti je sve to pružala. Zanima me imaš li možda neku drugu odraslu osobu kojoj bi se mogao povjeriti, primjerice starijem bratu ili sestri, teti ili ujaku ili nekome iz škole. Prijatelji i romantični partneri također mogu biti uz tebe, tako da mi je drago što imaš djevojku koju opisuješ s puno ljubavi i nježnosti. Voljela bih čuti jeste li u međuvremenu nastavili razgovarati i kako vaš odnos sad izgleda. Opisao si se kao socijalno izoliranog, pa bih htjela saznati imaš li barem jednog prijatelja s kojim bi mogao razgovarati i za kojeg imaš dojam da mu možeš vjerovati.
Za kraj, htjela bih ti još jednom ponoviti da mi djeluješ kao zrela, odgovorna, hrabra i snažna mlada osoba. Vjerujem da je bilo zahtjevno napisati sve ovo i da se možda osjećaš iscrpljeno, preplavljeno, tužno, neshvaćeno i odbačeno u svemu ovome. Ohrabrujem te da nam se javiš na liniju ili na chat kako bismo mogli nastaviti razgovor i dati ti podršku kakvu zaslužuješ. Stalo nam je do tebe i rado ćemo razgovarati s tobom o svemu što te brine. Nadam se da se uskoro čujemo, a dotad ti želim puno mira, sreće, snage, strpljenja i hrabrosti.
Puno toplih pozdrava šalje ti,
tvoj Hrabri telefon
|
