HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 177 | Broj poruka: 662

Savjetodavna linija za djecu

116 111
Zagreb, Đorđićeva 26


NE ZNAM


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

josipa_1

17.12.2012. 18:10

Postovana/i, imam jedno pitanje tj. u dilemi sam, ne znam dali je ovo tocan forum na kojem bi trebala postaviti pitanje, ali evo ako bi mogli ikako reci svje misljenje.. inace imam 18 godina i dijete sam rastavljenih roditelja + ne razgovaram sa sestrom (unatoc mojim velikim pokusajima za taj razgovor i dobar odnos). Inace sam normalna osoba, vrlo dobra ucenica, pohadam opcu gimnaziju i nikada nisam bila problem, bilo u ponasanju, ocjenama, izlascima ili bilo cemu drugome, dosta flegma, ne naljutim se lagano osim kada sam u drustvu mame ili tate.. Naime, imam decka vec vise od pola god i kako zivim s mamom, rekla sam joj za njega ali tek nedavno (ne volim joj se previse povjeravati, jer uvijek preburno reagira) i ona je to sasvim normalno prihvatila.. spavam s tim deckom vec dulje i stvarno sam zaljubljena u njega.. u biti, neki dan sam bila kod njega i rekla sam mami da idem s njim ali ne kod njega doma.. cule smo se taj dan 2puta, no kako mi je mobitel bio na vibraciji nisam cula da me vise puta zvala i da se zabrinula iako sam joj sat vremena ranije poslala kako cu kroz 2h doci doma. Javila sam joj se a ona se pocela derati da gdje sam, da ce ona nac mog decka, da bolje da se sto prije pojavim itd.Kroz pola h sam dosla doma i ona me docekala prakticki na vratima i pocela se derat na mene kako sam ja to mogla napravit (kao ne javit se), priznala sam joj da smo mi spavali skupa jer je cula da sam kod njega u stanu (osjetilo se dok smo razgovarale) i nakon toga je krenula na mene rukom (sto je dok sam bila manja - do 15 god gotovo stalno radila, kao i tata), ja sam ju zaustavila i odgurnula kako me vise ne bi lupila, nakon toga me je nazvala 'kurvetinom' koja samo siri noge i usla mi u sobu, pobacala robu po podu i rekla kako se mogu gubit van i iz istog trena na ulicu, da joj od tog dana nisam vise kcer.. oduzela mi je laptop i izvrijedala me jos puno puta.. nas odnos je na tenzijama vec jako dugo, ali je problem sto ja s njom nikada ne mogu normalno razggovarati jer ona ne dopusta da netko izrazi svoje misljenje i bude u pravu i konstantno se dere i usporeduje svoj 'propali brak' samnom tj. da cu i ja tako zavrsit jednog dana.. iskreno, svaki dan idem u skolu s osmijehom samo kako bi to prikrila, a zapravo placem svaki dan a ne znam sto bi mogla napravit kako bi se ovo stanje popravilo i sto napraviti sad bile smo par puta kod psihologice, ali ona uvijek ima svoju stranu price koju prica.. i nista nismo uspjele rijesiti s time, tako da ja stvarno vise ne znam sto bih mogla, a pogotovo nakon ovoga, jer mi uopce ne pricamo ili ako pricamo to je onda vrijedanje..

josipa_1

17.12.2012. 23:00

i da jos nadodam, nase svade su nekako konstantne, u 30 dana mi se mozda 7 ne svadamo.. a ne vidim nikakvo rjesenje

Savjetodavna linija za djecu

21.01.2013. 22:35

Draga Josipa,

Hrabri telefon bi ti se prvo želio zahvaliti što si nam se odlučila javiti i s nama podijeliti svoje osjećaje i promišljanja vezane za osjetljivu situaciju u kojoj se nalaziš, a koja se tiče tvojega odnosa s mamom. Ovaj hrabri korak govori o tebi kao o hrabroj djevojci koja je odlučila nepokleknuti pred teškoćama na koje ponekad nailazimo na našem životnome putu i koje nas znaju obeshrabriti. Htjeli bismo ti se i ispričati što si naš odgovor morala čekati, ali zbog tehničkih poteškoća predvidjeli smo tvoj upit stoga se nadamo tvojemu razumijevanju i iznova ispričavamo. Moram ti reći da samo traženje pomoći i savjeta predstavlja prvi veliki, najčešće i najteži korak ka rješavanju problema, tako da zasigurno možeš biti ponosna na sebe.

Iz svega što si napisala čini mi se da ti tužna, da se osjećaš pomalo bespomoćnom jer kako kažeš, ne vidiš ni jedno rješenje. Želim da znaš da i onda kada nam se možda čini da rješenja nema, to ne znaš da ono zaista ne postoji; možda će nam biti potrebno malo duže dok dođemo do njega, možda će na tome putu biti uspona i padova, ali jedno je sigurno, ako želimo nešto promijeniti, taj put je olakšan. A čini mi se da si ti i više nego odlučna za promjenu, promjenu na bolje i zbog toga bih te pohvalila. Iz svega napisanoga, iz načina na koji si opisala svoju situaciju, iz tvojih promišljanja čini mi se da si vrlo zrela osoba, inteligentna djevojka koja je tužna zbog odnosa s majkom, ali koja isto tako ima ogromnu snagu u sebi, da si osoba koja ne odustaje, koja se bori za svoju sreću koju neminovno i zaslužuje.

Želim da znaš da ti nikako nisi kriva zbog načina na koji se majka ponaša prema tebi. Roditelji su ti koji kao odrasle osobe usprkos brojim nedaćama u kojima su se možda i sami našli, bi trebali biti onaj oslonac, ono veliko izvorište ljubavi i topline za svoju djecu i žao mi je čuti da to ne dobivaš od njih. No, drago mi je vidjeti da vrijeđanje i omalovažavanje od strane mame prepoznaješ kao problem koji se mora riješiti jer on to zaista i jest. Emocionalno zlostavljanje koje obuhvaća i navedene postupke tvoje mame najčešće ostavlja takve posljedice na dijete i kasnije na mladu osobu, da je potrebno potražiti dodatnu pomoć kako bi i na taj način dobila još jednu ruku podrške za koju se možeš primiti kada imaš osjećaj da si iscrpljena ili da ti je dosta svađe. Žalosti me i kada pročitam da su te roditelji tukli i to, kako kažeš, svakodnevno do tvoje petnaeste godine te da te je majka htjela fizički kazniti i u opisanoj situaciji kada si se vratila kući od dečka. Vjerujem da udarac može boljeti, ali vjerujem da vrijeđanje može još više boljeti, otvarajući nove emocionalne rane i ne dopuštajući da stare zacijele. Stoga ti želim da ne gubiš snagu, da ne gubiš nadu da stvari mogu biti bolje jer vjerujem da mogu, uz trud, odlučnost i neodustajanje, a da si na sve to spremna daje mi zaključiti i samo tvoje javljanje.

Kažeš da živiš samo s mamom. Znači li to da tvoji roditelji žive odvojeno? Napisala si kako te je i tata tukao dok si mlađa pa bih voljela je li se promijenio tvoj odnos s tatom i postoji li mogućnost da njemu kažeš za mamine postupke? Također, postoji li u tvojoj okolini neka druga odrasla osoba u koju imaš povjerenja, primjerice netko s kime si već imala priliku iskreno razgovarati i netko za koga smatraš da bi te mogao saslušati i pružiti ti podršku? Nekada nas samo razgovor o onome što nas muči može donekle rasteretiti, a podrška koju nam taj netko može pružiti može nam biti dodatni vjetar u leđa da ne odustanemo u svojim namjerama.

Napisala si da si pokušala s mamom razgovarati, ali da oni nisu bili uspješni. Misliš li da bi postojala mogućnost da ponovno pokušaš s njom razgovarati na otvoren i iskren način prilikom čega bi joj mogla reći kako se osjećaš kada te vrijeđa ili udara? Znam da se to možda teškim čini, posebice s osobom koja nas povrijedi ili ozlijedi stoga tebi dajem na izbor jer ti si tamo, u direktnoj komunikaciji s njom i najbolje možeš procijeniti je li taj razgovor moguć. Važno je da ne zaboraviš da sve što osjećaš je u redu jer su ti osjećaji posljedica majčinih ponašanja koja se ne bi trebala događati.

Napisala si da si zaljubljena u svojega momka i drago mi je to čuti. Nisi mi pričala puno o vašem odnosu pa bih te pitala pruža li ti dečko potporu? Također, voljela bih kakav je tvoj odnos s roditeljima tvojega dečka; misliš li da bi s njima mogla porazgovarati o tome što ti se događa kod kuće? Osvrnula bih se na seksualne odnose s tvojim dečkom. Seksualni odnosi jesu jedan vid ispoljavanja ljubavi i drago mi je da si pronašla tu posebnu osobu, svojega dečka s kojim si htjela imati ovakav vid intimnosti. Odgovoran i siguran seks je nešto što bi se trebalo prakticirani u svakoj vezi, a seksualni odnosi s osobom koju volimo nikako ne znači da imamo lak moral i žao mi je kada te majka pogrdno nazvala zbog toga. Roditelji katkada teško prihvaćaju da njihova djeca odrastaju i da su dovoljno zrela za upustiti se u seksualne odnose, ali to nikako ne opravdava reakciju tvoje mame. I želim da to znaš.

Kažeš da ste zajedno, mama i ti, posjećivale psihologa i to mi je drago čuti, ali žalosti me pročitati da se nakon tih posjeta situacija i Vaš odnos nije promijenio na bolje. Ne znam kada ste zadnji put posjetile psihologa niti koliko ste dugo odlazili k njemu, no ono što smatram da bi bilo korisno da se ponovno obratiš stručnjaku mentalnoga zdravlja. Možda za početak da na razgovore ideš sama ako će ti biti lakše ispričati svoju stranu priču. Kako ti se čini ta ideja? Kako ne znam odakle se javljaš ne mogu ti dati neke konkretne kontakte stručnjaka, savjetovališta ili drugih institucija kojima bi se mogla obratiti, ali možeš se naravno ponovno javiti ovim putem ili putem naše e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr.

Kao što sam već napisala, emocionalno zlostavljanje je vrsta nasilja koja ima različite negativne posljedice i roditelje koje vrše to nasilje treba upozoriti na neprimjerenost tih postupaka. Jedan od načina je da se obratiš i nadležnome Centru za socijalnu skrb čiji su djelatnici po primitku tvoje obavijesti moraju izići na “teren” i provjeriti situaciju. To nikako ne znači da će te odmah odvojiti od tvoje mame već da će djelatnici centra pokušati ukazati tvojoj mami da način na koji se odnosi prema tebi, kada te vrijeđa ili udara, nije primjeren. Kako ti se čini ova mogućnost?

Ako si iz Zagreba ili okolice, željela bih ti preporučiti i Savjetovalište za djecu i odrasle – Duga u Sesvetama u kojima rade stručnjaci koji se bave i tematikom obiteljskih odnosa. Savjetovalište je besplatno, a može se ostvariti putem telefona, osobno dolaskom u savjetovalište uz prethodni dogovor, te putem e- maila. Broj telefona je 01/3831-770, a e-mail adresa je info@duga-zagreb.hr.

Ono što bih ti također preporučila kao jednu od mogućnosti jest obraćanje Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba (Adresa: Đorđićeva 26, Zagreb, Telefon: 01/34-575-18) u kojoj djeluje tim stručnjaka koji ima iskustva u ovoj tematici. Za dolazak u Polikliniku potrebna ti je uputnica od liječnika opće prakse ili od Centra za socijalnu skrb, a prvi termin se dogovara preko navedenoga broja.

Preporučila bih ti Savjetovalište za djecu i roditelje koje djeluje u sklopu Hrabrog telefona. Adresa savjetovališta je Bože i Nikole Bionde 32 (naselje Borovje), a broj telefona 01 6112 758. Unutar savjetovališta djeluje i program Škole za roditelje u kojem roditelji, uz pomoć stručnjaka, nastoje prevladati roditeljske izazove, a djeci i mladima se pruža dodatna podrška.

Nadam se da smo ti svojim odgovorom donekle olakšali situaciju u kojoj se nalaziš. Pozivam te da nam se slobodno obratiš opet ovim putem ili putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također se možeš javiti na Forum Hrabrog telefona na web stranici http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/forum/ ili na chat Hrabrog telefona radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/chat/. Možeš se javiti i preko već spomenute e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr. Znaj da u Hrabrome telefonu imaš prijatelja, prijatelja koji će te uvijek rado saslušati i pružiti ti podršku u bilo kojoj situaciji.

Na samome kraju, draga Josipa, još jednom ti od srca zahvaljujemo što si nam se odlučila javiti, što si nam ukazala svoje povjerenje, što si nam ispričala teškoće koje te muče i želim da znaš da svaki osjećaj koji nosiš u sebi je normalna reakcija na nenormalnu situaciju u kojoj se nalaziš. Voljeli bismo da nastavimo komunikaciju, da nam javiš je li se situacija promijenila, da nam javiš kako se osjećaš i da nam se javiš u slučaju bilo koje nedoumice.

Puno pozdrava,

Tvoj Hrabri telefon

josipa111

24.01.2013. 01:00

Postovani, nema problema za cekanje, sve je u redu happy

Moj odnos s mamom je jaaaaako tezak za objasniti.. ja nju stvarno volim iz dubine srca, ali dok sam bila manja (zbog pritiska koji je na nju stavljao tata- tukao ju, vrijedao, gusio, cak gurao glavu kroz prozor i prijetio kako ce ju baciti itd, ali sve iza leda sestre i mene), mama je uvijek to nekako na nama iskaljivala, sto nije htjela ali je radila.. tako sam ja zapravo imala strah prema njoj (kao i prema tati) i nisam joj se mogla otvarati dovoljno ako bi bilo kakav problem bio posrijedi i nisam s njom ucvrstila ili poboljsala taj odnos.. nisam spomenula da je ona uvijek dala SVE za moju sestru i mene ( ne govorim na samo materijalno, nego i sto se tice svega sto je mogla podrediti nama, uvijek isla na bolovanje zbog nas itd) .. tijekom godina se svasta tu promijenilo, moj tata je inace jako ''prefrigana'' osoba , koja je samo htjela manipulirati samnom kad sam bila u 'losijim odnosima' s mamom, tako sto bi mi svasta lijepoga pricao, vodio me na putovanja itd, sto ja tada nisam kuzila jer sam imala oko 13 godina, a mama mi je zapravo lezala u bolnici zbog koljena i ja sam prema njoj bila kao veliki gad, svadala sam se stalno s njom, bila bezobrazna prema njoj, nisam cak znala da je mozda god kasnije zavrsila na hitnoj zbog puknuca jetre i jedva izvukla zivu glavu iz toga, a ja sam OPET bila tako bezobrazna prema njoj jer mi je tata svasta turao u glavu.. tada nisam bila niti dobra sa sestrom ( nazalost, nikada nismo imale dobar odnos unatoc svim mojim pokusajima, ali ne znam iz kojeg razloga ona nije htjela nikada samnom porazgovarati ili slicno, uvijek me odbacivala od sebe, sto je mene jako povrjedivalo), ona je tada bila jako bliska s mamom ( i prijasnje godine isto), te su se tada moji roditelji rastali, ali ne sudski nego samo su razdvojeno zivjeli, od moje negdje 14. godine.. ja sam tada ostala zivjeti s tatom, sto je mojoj mami srce slomilo, ali ja sam mislila da radim pravu stvar (moja sestra se odselila u jedan drugi stan sto imamo, ali u nasem je kvartu tako da je bila blizu), tada sam mamu odbacivala koliko sam god mogla od sebe, rekla da me prestane kontaktirati, zvati, jer me tako samo maltretira i ona je to prestala koliko je mogla...nakon nekog sam se vremena pocela zblizavati s mamom jer mi je bilo stvarno zao kako sam se ponasala prema njoj i pocele smo sve vise i vise komunicirati, a Ines, moja sestra, se tada pocela vise i vise svadati s mamom.. kako sam zivjela s tatom, nisam iskreno bila nesto previse sretna jer on nama nikada bas nije znao pokloniti paznju, tada mi je samo pricao o novcima, sto posjeduje i kako je mama kurva (ispricavam se na rijecniku, ali on je upotrebljavao i jos gore izraze) i meni je to stvarno smetalo i tu su pocele nase svade..u tom periodu sam ja sve vise ostajala sama doma, a njega ne bi bilo do negdje ponoci, jedan sat preko vikenda, a do negdje 21, 22h preko tjedna... onda sam se ja tu malo pitala sto je to da ga nema, a kako sam imala njegov laptop jer moj kompjuter nije radio otisla sam na povijest i vidjela na kakve je sve stranice isao, tu sam nasla stranicu iskrica, tj. on line trazenje parova ili tako nesto.. i od kada sam mu to spomenula, on je mene poceo zatvarati u sobu, nije mi vise dao da koristim njegov laptop, nisam mogla ici van, gasio mi televiziju, uzimao telefon, nije ga bilo briga sto mu zelim reci, nista... tako sam sve vise i vise se povjeravala mami i zapravo presla kod nje zivjeti, ona me odmah prihvatila.. u tom periodu mi smo isli kod socijalne radnice i razgovarali o svemu sto se dogada. Sjecam se da je bio jedan petak kad smo bili kod te socijalne radnice( nesto prije vremena kad sam otisla kod mame, ali to je bilo bez kofera i icega), soc. radnica je napomenula kako se ne bi smio tako ponasati i ako se ja zelim preseliti da mogu doci po svoje stvari i da obavimo to mirno, a taj isti dan, popodne nakon sto sam dosle iz skole ja vise nisam imala kljuc, nisam mogla uci u stan kako bi uzela robu, knjige ili bilo sto drugo, a on mi ne bi htio otvarati vrata..nakon nekog vremena (uz intervenciju policije) , sam uspjela nekako doci do stvari i preselila se kod mame skroz.. nas je odnos tada stvarno bio super, ona je bila presretna sto sam kod nje, ali nije bila sretna zbog tog sto se desilo izmedu meene i tate, odnosno sto se on tako ponasao prema meni, a s njom nije htio nikakvu komunikaciju.. skocit cu jos na proslu godinu, sto je bila sokantna mojoj mami i meni (jer mama se skroz bila zdravstveno smirila odkad se makla od njega), to je bio 3.mjesec, tocnije 8.3. i ja sam vec otprije govorila tati da mi da kljuc za more ( kljuc je bio kod njega, a inace ta imovina koju imamo 50% glasi na mene, a 50% na sestru, dakle mama i tata zapravo uopce nemaju niti pristupa tamo ako mi ne dopustimo) i ja sam kucala na vrata nakon valjda 15. put odkad mu govorim da mi da kljuc i on nije htio otvoriti i kada je otvorio ja sam probala uc a on me agresivno odgurnuo da sam doslovno odletila na drugu stranu, kada sam dosla doma sva uplakana mama je na to poludjela i rekla kako odmah ide gore porazgovarati s njim ( a s njim je inace stvarno tesko razg, jer je skroz agresivan kad mu ne pase nesto) i dosla je gore i nju je odgurnuo i kao da ce joj slomiti ruku, na to sm o pozvale policiju, koja nas je odvela u stanicu i tata je bio u jednoj sobi dok smo mama i ja u drugoj, da bi nam na kraju glavni sef policije (nakon razg s tatom) rekao kako mama i tata idu u pritvor a ja u popravni dom ( ja koja nemam niti jedan prekrsaj, vrlo dobra ucenica u gimnaziji, a moja majka u zatvor koja nista nije ucinila), ali smo se na kraju izvukli bez icega... od tada mojoj mami jetra opet radi ( a rekli su pukne li jos jednom, to je za nju kraj), tada je pala u veliku depresiju i nije isla van dugo, samo je spavala, jela, ni s kim nije komunicirala... meni ju je stvarno bilo tesko gledati... nego, da dodem na ovu godinu, sada je u losim odnosima sa sestrom, kao i ja (sestra ne zeli s mamom komunicirati jer zeli prisvojiti sebi sve sto moze), s tatom se uopce ne komunicira ( kada ga vidim, jednostavno okrenemo glavu jedno od drugoga, cak je on prvi koji to napravi) + te neke svade sto mama i ja znamo imati, iskreno shvacam ju zbog cega je onako reagirala, nije to tako lako za cuti da joj kcer s neke strane odrasta, ali opet nije smjela tako reagirati, ima jako impulzivan nacin reagiranja i odmah se krene derati itd itd... sada se uopce ne svadamo nakon toga, stvarno je sve u redu.. ali kada svade krenu to zna trajati po 10-15 dana i stvarno nije normalno jer ne komuniciramo niti ista, i znam da to boli nju a i mene, a ne mozemo to rijesiti..svaki dan se dignem stvarno puna optimizma, ali jako sam flegma, ne diraju me stvari pretezito, pokusavam sve rijesiti sa smjeskom, ali je to opet jako tesko bez familije... sada sam preskakala s teme na temu, prakticki opisivala cijeli zivot, ali nisam znala kako to skratiti, kako objasniti svoju situaciju, sto osjecam... nadam se da ste me shvatili i hvala sto me slusate...



i da, pitali ste me za decka, njegove roditelje jos nisam upoznala, niti je on moju mamu sto mi je i okej zasad, ima vremena i za to.. sto se tice podrske u vezi situacije, je, podrska mi je zato sto mi ne spominje to, a ako dodde do te teme uvijek me zagrli i kaze bit ce sve dobro ili prebaci na neku smijesnu temu, sto mene iskreno i odvuce od svega

Savjetodavna linija za djecu

30.01.2013. 17:10

Draga Josipa,

jako mi je drago što smo nastavile našu komunikaciju i što si mi se i ovaj put iskreno povjerila. Znaj da Hrabri telefon uistinu cijeni tvoje povjerenje i da bi mu bilo iznimno drago ako si u nama pronašla prijatelja, osobu od povjerenja, osobu za razgovor jer upravo to i želimo biti.

Uvijek mi je drago pročitati upit jedne mlade, zrele djevojke poput tebe koja je, kako mi se čini, i vrlo brižna i koja pokušava majčine sadašnje postupke i stavove „opravdavati“ na određeni način, koja se trudi uživjeti u majčinu ulogu, koja se trudi da odnos s majkom bude dobar te iz svega napisanoga čini mi se da jesi dobra kćer.

Žao mi je pročitati kako je izgledao odnos tvoje majke i oca, odnos tebe i sestre, a posebice tvoj odnos s tatom. Vjerujem da nije lako kada od osobe poput tate koja bi ti trebala pružiti podršku, ljubav i toplinu to isto ne dobiješ. Iz svega što si napisala čini mi se da imaš određeni osjećaj krivnje zbog tvojega odnosa s mamom u razdoblju dok si živjela s tatom. Željela bih ti reći da se kada se roditelji rastavljaju ili odluče ne živjeti više zajedno djeca često nađu na tom „putu“ prepiranja i često se od njih traže više ili manje glasno da „odaberu“ stranu. To nikako nije opravdano - djeca ne bi smjela birati i djeca nikako ne bi smjela biti manipulirana govorima jednog roditelja protiv drugoga, „podmićivanjima“ ili laganjem jednog roditelja u vezi drugoga. Čini mi se da si toga i sama svjesna i voljela bih kada ne bi nikada zaboravila da nisi kriva zbog toga što se događalo. Ne znam jesi li o tome razdoblju već razgovarala s mamom, ali vjerujem da bi to možda moglo biti korisno. Da joj kažeš kako si se tada osjećala, kako si razmišljala, kako se sada osjećaš u vezi razdoblja u kojem si živjela kod tate. Kako ti se čini ta ideja?

Osvrnula bih se i na tvoj odnos mamom, na svađe koje, kako kažeš, su česte i traju po nekoliko dana i na posljednji “incident” vezan za tvojega dečka. Ponovila bih nešto iz prošlog odgovora. Koliko god se roditelji nađu pod teretom bolesti ili drugih životnih teškoća, kao odrasle osobe oni imaju odgovornost prema svojoj djeci i ne postoji opravdanje za viku, deranje, pogrdne riječi i vrijeđanje, što i sama zaključuješ i to mi je jako drago vidjeti. Kažeš da u tim razdobljima svađanja je i tebi i mami teško, ali da ne znate kako pristupiti jedna drugoj. Vjerujem da bi tu iskren i otvoren razgovor bez optuživanja, bez vikanja mogao biti koristan uz usmjeravanja na vlastite osjećaje, uz napominjanje koliko je zapravo teško živjeti u šutnji i koliko se zapravo želi dobar i pozitivan odnos.

Drago mi je čuti da s dečkom imaš dobar odnos i da ti njegov zagrljaj i njegov humor mogu olakšati teške trenutke u kojima se nađeš. Slažem se s tobom da ima vremena za upoznavanjem roditelja, a kada će to vrijeme biti ovisi isključivo o tebi i dečku i onda kada vi odlučite da je vrijeme. Želim vam obojima da si međusobno bude podrška i „sigurna luka“ kojoj se možete vratiti u slučaju životnih „oluja“.

Prije kraja, osvrnula bih se još jednom na tvoju snagu, na tvoju borbenost, na tvoju ustrajnost i odlučnost. Zaista mislim da si borac i da si hrabra ne samo zbog tvojega javljanja nego i zbog situacija u životu u kojima si se našla i iz kojih si redovito izlazila uzdignute glave, izlazila kao pobjednica. Kažeš da sve navedeno podnosiš sa smiješkom, ali da je teško bez podrške cijele obitelji. Slažem s tobom i upravo se i u tome ogleda tvoja snaga. Želim da znaš da je u redu uslijed svega osjećati se umorno, iscrpljeno i s osjećajem bespomoćnosti jer sve su to normalne reakcije i osjećaji u takvim stresnim situacijama, ali isto tako vjerujem da znaš da može i hoće biti bolje, da se ustrajnost i trud isplati. Vjerujem ti da nije bilo lako ni u razdoblju u kojemu je tvoja majka, kako kažeš, upala u depresiju, nije izlazila i da si svemu tome prisustvovala. Vjerujem da je osobu koja je, kako si sama napisala, puno toga dala za svoju djecu, koja je bila snažna i koja se borila, teško gledati kako je bez energije, ne komunicira s drugim, ne izlazi. No, koliko sam shvatila i u tome je području došlo do poboljšanja i to mi je drago za čuti.

Kažeš da se jutrom budiš puna optimizma i ja ti želim upravo to – da te nikada ne napusti životni optimizam, iskreni osmijeh na licu i nečija ruka za primit ju kada ti je teško. Tu ruku možeš pronaći u nama, ali i u dragim ljudima oko sebe. Želim da znaš da nisi sama.

Već si mi u prošlome upitu napisala kako si posjećivala psihologa s mamom te sam ti predložila da razmisliš o tome da ga za početak ponovno sama počneš posjećivati. Ne mora to biti psiholog, može biti i drugi stručnjak mentalnoga zdravlja. Vjerujem da bi ti direktan razgovor sa stručnjakom mogao biti koristan i da bi time dobila još jednu ruku prijateljstva za koju se možeš primiti kada se osjećaš da ne možeš dalje sama. Nadam se da ćeš razmisliti o toj mogućnosti.

Naposljetku, opet bih ti zahvalila što si nam se javila sa svojim iskrenim upitom. Još jednom te pozivam da nam se slobodno obratiš opet ovim putem, putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati,putem chata Hrabrog telefona radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/chat/e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr.

Želim ti puno lijepih i mirnih trenutaka s mamom i dečkom i nadam se da će se svaki odnos s tebi dragom osobom usmjeriti onim smjerom kojim ti želiš.

Pozdrav ti šalje,

Tvoj Hrabri telefon