HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 179 | Broj poruka: 670

Savjetodavna linija, za djecu

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Psihićko zlostavljanje od strane mojih vršnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

KarloKom

05.11.2013. 22:55

Moje ime je Karlo, imam 15 godina i ove godine sam krenuo u srednju školu. Inače sam kao osoba pomalo tih, stidljiv, uvijek svima rado pomažem, optimistična sam i vedra osoba. Nemam baš jako puno prijatelja i ne izlazim često. Nisam lijep jer sam malo deblji. U osnovnoj su me svi prihvatili kakav jesam. Nisu me zadirkivali, bio sam potpuno otvoren i osjećao sam se slobodno. Nisam nikad osjećao neku napetost u školi. I tako je meni ta osnovna brzo prošla i krenuo sam u srednju. Evo već idem 3 mjeseca u srednju školu. Na početku je sve bilo ok. Bilo mi je super u školi, dobro smo se zabavljali i svi smo se većinom družili... kako je vrijeme prolazilo sve smo se više upoznavali. Ne znam zašto, ali iz nekog razloga 4 dječaka iz razreda (koji inače dolaze iz istog mjesta) su me imala na piku. Ne znam zašto iako im ništa nisam napravio. Uvijek su me gledali sa visoka i pravili se da su neka viša bića. Na to se i nisam previše obazirao. Ali svi ovi problemi su počeli kada su me prije sata tjelesnog zezali na račun moje debljine. Sarkastično su govorili kako imam velike "mišiće" , da sam "gay" i slično.. Govorili su mi kako nemam uopće života, da nikad ne izlazim iz svoje sobe, da nemam nikakvo društvo niti prijatelja što nije istina. Ne razumijem zašto mi oni imaju što govoriti o mojem privatnom životu, prave se kao da nešto znaju o meni iako ne znaju zapravo ništa. Ne znam odakle im onda pravo da išta govore o meni. Najjače je to da jedan od tih licemjera mi je sutra dan došlo i počelo pričati sa mnom kao da se ništa nije ni desilo. To me je jako razbjesnilo. Taj dan su mi počeli govoriti kako imam "gay" naglasak, počeli su me uspoređivati sa svinjom, govorili su mi ružne stvari koje ne bih radije napisao jer nisu prikladne za ovu stranicu. Uglavnom, to jako djeluje na mene jer sam jako emocijalan. Više ne volim baš ići u školu jer znam da ću možda biti predmet sprdnje tim kretenima. Već neko vrijeme razmišljam da nazovem Plavi telefon ali ne znam. Nekako nisam svjestan da sve ono o čemu sam prije slušao da se događa baš meni. To jako boli. Osjećam se da sam manje vrijednosti, imam manjak samopouzdanja, počinjem biti sve više depresivan, više i ne učim baš često iako bih trebao. Nisam rekao da su napravili jednu pjesmicu koja govori o mojoj debljini. Ajme užas. Sada prema njima osjećam samo prezir, mržnju i želju za osvetom. Molim vas, dajte mi neki savjet kako da izađem iz ove situacije. Malo mi je glupo pričati o tome sa roditeljima jer me se sramota. Molim vas iz svega srca da mi pomognete. Hvala!

Savjetodavna linija, za djecu

14.11.2013. 13:40

Dragi Karlo,

Prije svega, željela bih ti zahvaliti što si se obratio Hrabrom Telefonu. Vjerujem da nije bilo lako napraviti taj korak pa bih te pohvalila na hrabrosti da to učiniš. Tvoje povjerenje nam puno znači i zaista se nadam da ćemo zajedno pobijediti problem koji te muči. Spomenuo si mnogo toga u svom upitu pa bih voljela obratiti posebnu pažnju na neke stvari koje si napisao i odgovoriti ti na pitanja za koja mi se čini da proizlaze iz tvog upita.
Ako sam dobro razumjela, trenutno u školi proživljavaš nasilje od strane četvorice kolega iz razreda. Doživljavaš različita verbalna maltretiranja na račun svog izgleda i govora. Jako me žalosti što ti se to događa i što si to doživio na početku svoje srednje škole, vremena koje bi trebalo biti razdoblje razvoja i slatkih briga poput školskih obaveza i prvih ljubavi. Važno mi je naglasiti da nijedno dijete niti mlada osoba ne bi smjeli proživljavati ovo što ti proživljavaš i da je takvo ponašanje potrebno što prije zaustaviti.
Drago mi je što si ovako iskreno opisao vlastito viđenje samog sebe. Uvijek je dobro razmišljati o svojim osobinama i upoznavati se. Spomenuo si da si povučen i tih. To je u redu, dokle god je tebi ugodno. Pitam se jesi li takav bio i prije zadirkivanja koje opisuješ? Drago mi je čuti da si vedar, optimističan i da voliš pomagati drugima. Voljela bih da znaš da će ti upravo te osobine pomoći da se izvučeš iz ovoga kao zadovoljna osoba. Sve te kvalitete koje imaš čine te dobrom osobom i drago mi je što sam te, barem ovako, upoznala. No, žao mi je čuti da za sebe kažeš kako nisi lijep jer si malo deblji. Ljepota je, što god netko rekao, ovisna o tome kako se osoba osjeća i ponaša. S obzirom na sve što čitam o tebi, čini mi se da imaš puno kvaliteta koje te čine lijepim, bez obzira na eventualni višak kilograma. Normalno je biti nesiguran u izgled i ljepotu, posebno u tvojim godinama. Ono što bih ti željela reći je da te vidim kao lijepu i hrabru osobu spremnu na borbu sa svim preprekama.
Čini mi se da te vežu lijepe uspomene za osnovnu školu. Osjećao si prihvaćanje, slobodu, otvorenost, nije bilo napetosti. To nisu bile nikakve privilegije, to je ono kako bi se svaki učenik u školi trebao osjećati. Drago mi je da si to iskusio u osnovnoj školi i vjerujem da se tako želiš osjećati i sada. Ako sam dobro shvatila, srednja škola je uspješno započela, no odjednom su te četiri dečka ´uzela na pik´. Zanima me kako je počelo njihovo zadirkivanje? Kakav je vaš odnos bio prije toga?
Kažeš da su te gledali s visoka i ponašali se kao neka viša bića, no ne razumijem što točno misliš pod tim pa bih voljela da mi to malo više pojasniš. Vidim da te to nije previše diralo i da se nisi obazirao. Nakon toga počeli su te zadirkivati na račun izgleda i to te povrijedilo. Moguće je da su dečki možda bili ljubomorni na tebe i tvoj status u novom razredu. Pokušali su na jedan neprirodan način, postavljajući se s visoka, ostvariti status ili autoritet. Ti se nisi obazirao na njih. To ih je moglo dosta naljutiti, dovoljno da postanu zaista zlobni prema tebi. Osoba na koju se nasilnici u školi okome uglavnom ne zna čime je to zaslužila – baš zato što nije zaslužila. Nasilnici su često puni nesigurnosti, zavisti i nemoći pa se pokušavaju ostvariti i zabaviti na takav način. Ne treba ih gledati kao snažne, kao frajere jer s takvim ponašanjem nikako to nisu. Jako je ružno nekoga zadirkivati na račun izgleda i izlazaka. S druge strane, to je najlakše učiniti. Ne moraju niti upoznati osobu, samo prenaglašavaju neku njenu fizičku osobinu. To može jako boljeti i čini mi se da ti znaš puno o tome. Isto tako vidiš, što mi je jako drago, da ono što govore nije istina i proizlazi baš iz toga što te nimalo ne poznaju. Pitaš se odakle im pravo, a odgovora nema. Oni to pravo nemaju, kao ni itko na ovome svijetu. Dali su ga sami sebi, no treba im ga oduzeti, kao što vidim, i sam znaš.
Razumijem da te razbjesnilo što ti se jedan od njih kasnije počeo obraćati kao da ništa nije bilo. Nazivaš ga licemjerom i razumljivo je da se tako osjećaš. To što je učinio može ukazivati da sve shvaća kao šalu ili da mu je žao što sudjeluje u tome, ali to nije znao dobro izraziti. U svakom slučaju, prirodno je da ti nije bilo ugodno razgovarati s njim. Prijezir i netrpeljivost uobičajene su emocije kad nas netko toliko povrijedi. Vjerujem da ti je teško nositi toliko neugodnih emocija u sebi. Spomenuo si kako bi im se želio osvetiti pa me zanima jesi li razmišljao kako bi to učinio? Što misliš, kako bi ti poslije toga bilo? Želja za osvetom također je prirodna reakcija u ovoj situaciji, no osveta nam obično ne donosi ništa dobro niti rješava problem. Po svemu što si nam napisao, čini mi se da si dobra osoba koja ne bi uživala u tuđoj patnji.
Voljela bih se osvrnuti na tvoje osjećaje koje jasno izražavaš. Kažeš da to sve djeluje na tebe jer si emocionalan. Vjerujem da bi djelovalo na svakoga. Razumijem da ti se ne ide u školu i vidim da se bojiš opet naći u takvoj situaciji. To nije odraz ničega lošeg. Karlo, to je ljudski. Nema ništa sramotno u tome da potražiš pomoć na našoj liniji ili bilo gdje drugdje. Dapače, za to treba puno hrabrosti i ponosim tobom što si krenuo tim stopama. Osjećaj manje vrijednosti, pad samopouzdanja, manjak volje za učenje sasvim su normalni kada netko proživljava zlostavljanje u školi, odnosno bullying. Baš zbog toga Hrabri telefon toliko radi s djecom kojoj se to događa. Međutim, brine me što si spomenuo da si depresivan i zanima me što točno misliš pod tim. Voljela bih da mi malo detaljnije objasniš, ako ti je to u redu.

Vjerujem da se slažeš sa mnom da treba što prije stati na kraj takvim situacijama, da ne bi ostavile trajne rane i boli na životu mlade osobe. Upamti da je svaki život dragocjen, vrjedniji od svega te ga nitko nema pravo uništavati. Stoga bih ti dala nekoliko općenitih prijedloga što učiniti pa možeš razmisliti o njima. Za početak, mislim da bi bilo dobro ono što si i sam predložio, iako kažeš da te sram. To je razgovor s roditeljima. Ne znam kakav odnos inače imate, možda mi možeš reći nešto više o tome. Možemo zajedno smisliti kada i kako bi im mogao reći. Vjerujem da je zaista teško pričati o ovakvom problemu, ali dobila sam dojam da možeš jasno iznijeti kako se osjećaš, što te muči i u čemu je problem i na tome ti iskreno čestitam. Zato vjerujem da bi mogao napraviti još jedan korak u stajanju na kraj ovoj ružnoj situaciji i da bi mogao potražiti pomoć svojih roditelja. Obično djeca koju drugi vrijeđaju ili im se rugaju osjećaju sram i to je u redu, no voljela bih ti reći kako ti nemaš zašto osjećati sram jer nisi učinio ništa loše niti si kriv za ponašanje učenika iz razreda. Nasilje nikada nema opravdanja i ne treba ga tolerirati.

Zanima me kako drugi učenici reagiraju kada čuju to zadirkivanje. Možda među njima ima netko s kim bi barem mogao razgovarati, tko bi ti pomogao i ohrabrio te da se obratiš nekome odraslom. Dobri prijatelji zlata vrijede, to sigurno znaš, i pitam se jesi li povjerio svojim prijateljima što se događa? Iako netko nije prošao kroz istu situaciju, ne mora značiti da ne može biti dobro rame za plakanje i siguran oslonac.
Voljela bih naglasiti kako je dužnost odraslih pomoći ti zaustaviti zadirkivanje i omogućiti ti osjećaj sigurnosti u školi, da ti školski dani prolaze u zabavi i učenju. Vjerujem da u školi imate stručnog suradnika – psihologa ili pedagoga. Kao što si se javio nama, možda bi se mogao povjeriti i njemu. Možda možeš pismenim putem, ako ti je tako lakše. Imaš puno profesora u školi. Ima li neki od njih koji ti se sviđa i imaš osjećaj povjerenja da razgovaraš s njim? Mislim da je zaista bitno da kažeš nekome od odraslih u svojoj okolini što ti se događa jer ti oni najprije mogu pomoći. Odrasli imaju dužnost i obvezu zaštititi djecu i mlade od zlostavljanja bilo kakve vrste. Škola je dužna tebe zaštititi i osigurati ti mir dok si u njoj. Sve ovo što čitam od tebe ozbiljna je stvar; kako njihovi postupci, tako i osjećaji koje zbog njih proživljavaš. Nadam se i vjerujem da će te odrasli shvatiti ozbiljno i pružiti ti pomoć kakvu trebaš i zaslužuješ.
Ako se osjećaš ugodno to napraviti, možeš pokušati razgovarati i s dečkima koji te zadirkuju. Ako želiš, možemo ti pomoći smisliti kako bi i to mogao učiniti. Također, Hrabri telefon je objavio jedan članak o nasilju među mladima u kojem možeš naći savjete kako se nositi s nasiljem: http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/nauci-nesto-novo/bullying/
Ako bi želio napisati stvari koje su te pogodile, možeš to učiniti bez obzira na poštovanje prema stranici. Vidim da si jako pažljiva osoba i to je lijepo od tebe. Međutim, mi smo tu da nam kažeš, povjeriš se, tako da možeš napisati što god ti je na srcu. Stoga te pozivam da nam se ponovno javiš, ukoliko želiš odgovoriti na naša pitanja ili ukoliko nam želiš nešto dodatno reći. S obzirom da je ovaj forum javan, voljeli bih komunikaciju nastaviti putem našeg mail-a savjet@hrabritelefon.hr jer bi na taj način sve što nam ispričaš ostalo samo između nas. Također, možeš nas dobiti i na chat-u Hrabrog telefona, svakog radnog dana od 15 do 18 sati, kojeg ćeš naći na web stranici. Svakog radnog dana od 9 do 20 sati možeš nazvati našu savjetodavnu liniju na broj 116-111. Zaprimamo jako puno poziva djece koja imaju sličnih problema i uvijek nam je drago što upravo u nama vide mjesto kojem se žele povjeriti. Svi u životu imamo teškoća i problema, no samo najhrabriji od nas se odlučuju odmah uhvatiti u koštac s njima.
Potpuno je normalno da ti se teško suočiti s tim da se tako grubo zadirkivanje događa baš tebi, dečku koji je do prije nekoliko mjeseci bio otvoren, siguran i slobodan u svojoj školi. Puno je promjena koje si doživio i treba ti vremena za prilagodbu, prihvaćanje svoje situacije. No, ta situacija je trenutna. Ona nije tvoja sudbina i budućnost. Voljela bih da nakon svega ovoga ti budeš taj koji će pomoći drugima sa sličnim problemima. No, prije svega treba ti pomoć da ojačaš sebe i zaista je izvrsno što si je potražio. Nadam se da vidiš i osjećaš da su ti sva naša vrata otvorena. „Molim vas iz sveg srca da mi pomognete“, napisao si. Želimo biti uz tebe na putu kojeg ćeš proći. Nadam se da ćeš nam se javiti i da ćemo zajedno smisliti konkretne stvari koje ćeš poduzeti. Vjerujemo da ćeš imati dovoljno snage ´uhvatiti se u koštac´ sa svim opisanim nesigurnostima i poteškoćama.

U nadi da ćemo nastaviti komunikaciju veliki pozdrav šalje ti,
Tvoj Hrabri telefon