|
Afrodita123
|
28.06.2012. 19:55
Uskoro ću napuniti 17 godina, ali što sam starija, sve mi je gore. Dok sam bila dijete, tata je bio dobar prema meni. Posljednjih godinu-dvije, počeo me je psihički zlostavljati. Nikad nisam dovoljno dobra, uvijek mi prigovara i govori da sam lijena. Inače, učenica sam jezične gimnazije i s ponosom mogu reći da mi je prosjek 4.9 i da se stvarno trudim. On nikad ne vidi ono što dobro napravim. Nikada me ne pohvali, samo kritizira. U posljednjih 6 mjeseci, postao je strašno agresivan. Kad god ga mama nešto pita, on se počne derati kako mu ne da mira. Baku vrijeđa i maltretira i ona mi često dođe plačući koliko joj je teško što se vlastiti sin tako ponaša prema njoj. I sve sam ja to trpjela do danas. Za ručkom sam pokušala vilicom zagrabiti salatu i slučajno sam ga malo pošpricala. Rekla sam da nije bilo namjerno, teško mi je bilo dohvatiti s druge strane stola. On je poživčanio i rekao kako ja povisujem ton na njega i ošamario me. Ja sam tog trenutka poludjela i ustala od stola te mu rekla da me više nikada ne pokuša udariti. On je ustao, zgrabio me i odgurao do moje sobe, rekao da tjedan dana ne smijem izaći van i zalupio vratima. Njegov izraz lica bio je kao od neke životinje koja bi me najradije raskomadala. Na obrazu mi je ostala plavica, a i curila mi je krv iz nosa. Mama i mlađi brat su cijelo to vrijeme sjedili za stolom i apsolutno ništa nisu rekli. Razmišljala sam o tome da ga prijavim policiji jer ovo nije prvi put da nekog udara (već je imao jedan sukob u kojem je udario mog vršnjaka koji ga je prijavio i uskoro će na sud, ali kako stvari stoje, dečko nema dokaza i vjerojatno neće ništa ni biti). Ja ne mogu više šutjeti i praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Čula sam kasnije kako se svađao s mamom i njemu uopće nije žao, štoviše, smatra da me je trebao još jače lupiti. Koje su posljedice ako ga prijavim? Jedva čekam da odem na faks i odselim se jer ne mogu više ovako živjeti. I da, on je naizgled inteligentan i marljiv čovjek i nema problema s alkoholom. Uz sve to, često me i ponižava komentarima da sam debela ( a imam 53 kg i visoka sam 170 cm ) i nabija mi komplekse. Što da radim? Prijaviti ga ili ne?
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
04.07.2012. 16:55
Draga Afrodita,
Prije svega ti želim zahvaliti što si nam se odlučila javiti. Čitajući tvoj upit osjećala sam težinu i tugu što se s time suočavaš, ali iz njega istovremeno vidim i veliku snagu i odlučnost, što mi je jako drago. Zahvaljujemo i gošći na dijeljenju svoje priče kojom pokazuje da unatoč teškim trenucima, u kojima se ponekad možemo osjećati potpuno bespomoćno, život može donijeti i mnoge lijepe stvari. Vjerujem da ti podrška osobe koja se suočila sa sličnom situacijom mnogo znači.
Zaista, kao što je Zage napisala, ne postoji opravdanje za ponašanje tvog oca. Roditelji su tu da ispune naše odrastanje svojom toplinom, da nas bezuvjetno vole i štite nas od toga da budemo povrijeđeni. Žao mi što čujem da se uz oca nikada ne osjećaš dovoljno dobro. Vjerujem da bi možda voljela da tvoj otac uspjehe koje postižeš i trud koji se krije iza njih. Stalne kritike mogu nas jako povrijediti. Takva nas ponašanja ponekad mogu i dovesti u situaciju da povjerujemo u riječi koje stalno čujemo, da povjerujemo da nismo dovoljno dobri. Zato je važno ponekad se podsjetiti da ono što čujemo ne proizlazi iz naših nedostataka, nego iz osobina onoga tko nam to upućuje. Tvoji uspjesi u školi, ali i zrela i pametna promišljanja koja si nam pokazala kroz upit su svakako nešto s čime bi se trebala ponositi.
Navela si da su ova ponašanja počela prije godinu ili dvije, ali da je tvoj otac u posljednjih 6 mjeseci posebno agresivan. Ponašanja koja si opisala zaista me čine zabrinutima za tvoju sigurnost, ali i sigurnost drugih članova obitelji. Navela si da je na jedan tvoj nenamjerni postupak, koji nije doveo do nikakvih većih posljedica, tvoj otac reagirao jako burno i istukao te. Također si nam ispričala da se dere na tvoju majku i da vrijeđa i maltretira baku. Takva ponašanja mogu jako prestrašiti i povrijediti osobu, učiniti da se osoba osjeća nesigurno i stalno iščekuje kako će osoba koja se ponaša nasilno sada reagirati. Vjerujem da nije lako živjeti u obitelji u kojoj je ono prisutno i žao mi je što si suočena s time. Napisala si da više ne možeš gledati oca, da ti se gadi i da ne želiš pričati s njim. Takva reakcija je posve normalna, iako je on i dalje tvoj tata, njegova ponašanja su te vjerojatno jako povrijedila i razočarala i normalno je da te čine ljutom.
Napisala si da tvoja mama u tom trenutku nije reagirala, ali da si kasnije čula svađu između nje i tvog oca. Kako si se osjećala za stolom kada mama nije reagirala? Svakome od nas ponekad je potrebna zaštita i podrška najbližih i vjerujem da si u tom trenutku možda očekivala da tvoja mama reagira na ono što se događa. Kao što je Zage napisala, vjerujem da tvoja mama ima određene razloge zbog kojih je u tom trenutku prešutjela, da se i ona boji reakcija tvog oca i da joj je teško, no, ona je ipak odrasla osoba. Svakako treba imati razumijevanja za njenu priču, ali je ipak važno naglasiti da je ona odrasla osoba i da je dužna zaštiti tebe i tvog brata od nasilja koje se događa.
Napisala si nam da ste razgovarale, da se mama slaže s tobom da je očevo ponašanje pogrešno te da je rekla da bi tražila rastavu da nema brata. Roditelji koji se suočavaju s problemima u braku često misle da moraju ostati u braku zbog djeteta jer će mu rastavom naškoditi, ali svakodnevno promatranje svađa i nasilja, doživljavanje udaraca i ponižavanja, djetetu čini mnogo više štete od samog razvoda. Iako tvoj tata još možda nije nasilan prema njemu, tvoj brat vjerojatno trenutačno upija njegova ponašanja i uči da su ona u redu.
Iz onoga što si mi napisala dobila sam dojam da si s mamom bliska i da imate dobar odnos. Možda bi mogle iskreno porazgovarati o tome što osjećaš i kakve misli ti prolaze glavom kada je tata fizički nasilan prema tebi i kada ti govori da nisi dovoljno dobra, što bi željela i što ti je potrebno da imaš sretno djetinjstvo. Također, mama bi mogla iznijeti svoje dvojbe i strahove. Možete porazgovarati o tome što će se dogoditi ako se stvari ne promijene, što trenutačno vidite kao svoje mogućnosti , porazgovarati o njima i napraviti plan kako to možete postići.
Spomenula si mogućnost da odeš kod dečka. Vjerujem da bi voljela otići živjeti na neko drugo mjesto, gdje nama svega onoga što doživljavaš kod kuće. No, važno je podsjetiti se da si ipak maloljetna, da su tvoji roditelji odgovorni za tebe i da se još ne možeš sama brinuti o sebi.
Iz tvog posta sam stekla dojam da bi voljela da situacija koju opisuješ prestane i da si vrlo odlučna u tome. Poruka koju bih ti najviše voljela prenijeti ovim odgovorom jest da niste same. Postoji niz mjesta na kojima možete potražiti pomoć i koji vam mogu biti podrška kroz put koji je pred vama.
Prije svega, kad se osjećaš ugroženo ili ako se slučajno ponovi situacija kada je nasilan prema tebi ili bilo kojem drugom članu obitelji, možeš pozvati policiju. Policija je dužna u što kraćem roku uputiti se na mjesto događaja, privesti tvog oca u prostore policije te po potrebi podnijeti prekršajnu ili kaznenu prijavu. Osim toga, policija je dužna informirati Centar za socijalnu skrb kada se radi o nasilju prema i među maloljetnim osoba. Također možete kontaktirati neke druge ustanove, kojima je cilj pomoći žrtvama nasilja.
Centru za socijalnu skrb možete se obratiti i same, u bilo kojem trenutku. U centru možete ispričati što se točno događa u vašoj obitelji. Djelatnici centra će ispitati o čemu se točno radi i zatim poduzeti određene mjere. Primjerice, te mjere mogu uključivati psihološku pomoć za vašeg oca kako bi dobio priliku da uz stručnu pomoć promijeni svoje ponašanje ili poduzimanje drugih mjera ako procijene da vas je u tom trenutku potrebno zaštiti od nasilja. Također, tamo vam je dostupna psihološka i pravna pomoć. Ako ti i tvoja mama želite ostati anonimne, odnosno, ako ne želite da otac sazna ste se baš vi obratile centru , važno je da to naglasite u razgovoru s djelatnicima Centra. Ako nam kažeš odakle dolaziš, rado ćemo ti dati kontakt Centra koji je nadležan tvom mjestu stanovanja.
Vjerujem da nije lako skupiti hrabrosti i da je pružanje ruke u potrazi za pomoći veliki korak, no jako je važno da se ti i tvoja obitelj zaštitite od nasilja za koje nema opravdanja. Ukoliko se bojite same se obratiti centru, Hrabri telefon pruža i mogućnost slanja anonimne obavijesti nadležnom centru - nigdje se ne bi spominjalo tko nas je obavijestio, kojeg je spola osoba i u kakvom je odnosu s tvojim ocem. Ukoliko se u određenom trenutku odlučite na to, bit će nam potrebni detaljniji podaci. U tom slučaju bi se radi zaštite podataka trebali obratiti putem e-maila (hrabrisa@hrabritelefon.hr ) ili putem besplatne savjetodavne linije (0800-0800).
Uz organizacije koje sam ti opisala, postoji i niz drugih kojima je cilj pomoći osobama da se zaštite od nasilja te im pružiti podršku, psihološko i pravno savjetovanje i čak smještaj, ukoliko im je potreban. Nisi nam napisala odakle dolaziš pa ću ti predložiti nekoliko njih u Zagrebu, ali ako nam napišeš županiju u kojoj živiš, možemo pronaći nešto što će ti biti bliže.
Dom za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja „Duga“ pruža mogućnost psihološkog, socijalnog i pravnog savjetovanja, osnažuje žrtve nasilja, upoznaje ih s njihovim mogućnostima. Također se bave i psihosocijalnim radom sa zlostavljačima. Nalazi se u Sesvetama u Zagrebu, u Ninskoj 10/2 (Dom zdravlja). Tvoja mama i ti im se možete obratiti za savjet putem besplatne telefonske linije na broj 0800 8898 ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16, 30 do 19,00 sati ili putem e-maila mirna-zona@zagreb.hr. Više o njima možeš saznati na web stranici www.duga-zagreb.hr.
Tvoja mama i ti se također možete obratiti Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. U ovoj ustanovi radi niz stručnjaka s posebnim razumijevanjem i iskustvom u radu s djecom koja su doživjela bilo koji oblik nasilja ili zanemarivanja, koji ti mogu pomoći prevladati situaciju s kojom si suočena i sve što ona nosi uz sebe. Savjetovanje u poliklinici je besplatno, a uputnicu možeš zatražiti ili od CZSS-a ili od doktora opće prakse. Poliklinika se nalazi na adresi Đorđićeva 26 u Zagrebu, a broj telefona na koji se možeš naručiti je 01/34-575-18. Nešto više o njima možeš saznati na stranici www.poliklinika-djeca.hr.
Ukoliko ne naiđeš na mamino razumijevanje u ovom trenutku, uvijek možeš podijeliti svoju priču s nekom odrasloj osobi kojoj vjeruješ i s kojom si bliska, kako bi ti ona mogla biti podrška na tvom putu traženja pomoći. To može biti netko od rodbine (npr. baka), ali i neka profesorica s kojom imaš dobar odnos, školski psiholog ili pedagog. Dapače, školski psiholog ili pedagog su tu upravo zato da bi pomogli mladima kojima je teško i kojima je potrebna podrška te im se uvijek možeš obratiti.
Kada će ti biti potreban razgovor i podrška, ako bi željela porazgovarati o svojim mogućnostima ili se u nekom trenutku odlučiš na slanje anonimne obavijesti putem Hrabrog telefona, uvijek nam se možeš ponovno obratiti. Možeš nam se javiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije (0800-0800) otvorene svakim radnim danom od 9 do 20 sati, putem chata, dostupnog svakim radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat ili putem spomenutog e-maila (hrabrisa@hrabritelefon.hr).
Na kraju bih ti još jednom željela reći da mi je jako drago što si pokazala hrabrost i snagu i odlučila nam se javiti. Pred tobom je još mnogo hrabrih odluka, ali i mnogo onih koji su ti spremni pružiti pomoć i biti uz tebe. Želim ti mnogo sreće.
Lijep pozdrav,
Hrabri telefon
|
